REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1009/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. d.d., K., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u K., protiv tuženika J. P. iz O., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1656/2014-3 od 2. veljače 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-388/11 od 17. travnja 2014., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos 986.240,36 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, tekućom od 1. travnja 2011. do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 86.308,40 kn, u roku 15 dana.
2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženika djelomično odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos 438.768,30 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a djelomično je žalba tuženika uvažena i prvostupanjska presuda je djelomično preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za iznos 547.472,06 kn i pripadajuće zatezne kamate, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove te je ujedno odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prvostupanjska presuda potvrđena, reviziju je podnio tuženik, i to radi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačenje nižestupanjskih presuda na način da tužbeni zahtjev bude odbijen u cijelosti kao neosnovan, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Odredbom čl. 386. ZPP-a propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 986.240,36 kn, za koji tvrdi da mu tuženik duguje uslijed nepridržavanja odredbi Sporazuma od 28. svibnja 2002. koji su stranke međusobno sklopile i Aneksa tog Sporazuma od 16. siječnja 2006.
9. Suprotno navodima revidenta, obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP-a). Drugostupanjski sud je jasno i neproturječno obrazložio razloge zbog kojih istaknuti prigovor zastare smatra neosnovanim, kao i razloge na kojima temelji zaključak da je Sporazum od 28. svibnja 2002. sklopljen i važeći među strankama. Isto tako, revident neosnovano tvrdi da postoji proturječje između isprava priloženih spisu (izvatka otvorenih stavki od 1. travnja 2011.) i odluke suda o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, budući da (protivno navodima revidenta) iz sadržaja navedene isprave ne proizlazi da bi istom bio obuhvaćen račun s dospijećem 31. prosinca 2011.
Slijedom navedenog, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
10. Također, drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu, kao i one koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
10.1. Pritom valja reći da prema shvaćanju revizijskog suda (Revx-883/14 od 3. prosinca 2014. i Rev-1130/06 od 28. kolovoza 2007.) nenavođenje materijalnopravnih odredbi na kojima se presuda temelji ne dovodi do njene nezakonitosti ako se iz obrazloženja može presude može zaključiti o kojim se propisima radi. Suprotno navodima revidenta, iz obrazloženja drugostupanjske presude može se zaključiti da je sud odlučio o zatraženim zateznim kamatama sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu a primjenom odredbe čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91) odnosno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,125/11 – dalje ZOO/05).
11. Ostali revizijski navodi tuženika kojima prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nisu od značaja za ovaj postupak, jer u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a prigovor nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije revizijski razlog o kojem se u tom stupnju postupka može raspravljati.
12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su stranke sklopile 28. svibnja 2002. Sporazum po kojem je tuženik dužan tužitelju iznos 1.394.494,00 kn, a tužitelj je umanjio potraživanje na iznos 864.586,00 kn, koji iznos da će tuženik vraćati Sporazumom određenom dinamikom plaćanja,
- da je čl. 5. Sporazuma je navedeno da će se smatrati da isti nije sklopljen ukoliko se tuženik ne pridržava rokova i iznosa otplate,
- da su stranke 16. siječnja 2006. sklopile Aneks navedenom Sporazumu kojim utvrđuju da je do 12. siječnja 2006. tuženik uplatio manje od dogovorenog te se određuje daljnja dinamiku plaćanja duga,
- da je tuženik platio tužitelju ukupno 425.817,70 kn.
14. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti pozivom na odredbu čl. 17. st. 1. ZOO/91., zaključivši da se primjenjuje odredba čl. 5. Sporazuma, dok je drugostupanjski sud povodom žalbe tuženika djelomično odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da se ne može zaključiti da se primjenjuje odredba čl. 5. Sporazuma prema kojoj bi se smatralo da Sporazum nije sklopljen, jer je tuženik do podnošenja tužbe vršio uplate i platio polovicu ugovorene obveze. Obzirom na istaknuti prigovor zastare, drugostupanjski sud je zaključio da zastara nije nastupila jer je tuženik uplatama prekidao tijek zastare.
14.1. Protivno navodima tuženika, drugostupanjski sud je pravilno ocijenio da je uplatama tuženika zastara bila prekinuta (čl. 387. ZOO/91) te je nakon prekida počela teći iznova (čl. 392. st. 1., 2. i 6. ZOO/91) radi čega do nije došlo do zastare potraživanje tužitelja prema tuženiku (čl. 371. ZOO/91.)
15. Budući da tuženik svojim navodima u reviziji nije doveo u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP-a, reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 9. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
