REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 429/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Ž. iz D., OIB ..., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tužene K. F. iz N. M., D., OIB ..., zastupane po punomoćnici N. S., odvjetnici u D., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2821/2019-2 od 13. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-120/2018 od 2. listopada 2019., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
U odnosu na pravno pitanje:
"Ima li vlasnik stvari pravo na isplatu s osnove naknade za korištenje njegove stvari za razdoblje, kroz koje posjednik s obzirom na odredbu članka 146. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima pravo zadržanja njegove stvari dok mu se ne isplati naknada za učinjena ulaganja?",
dopušta se tuženoj podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2821/2019-2 od 13. rujna 2021. u dijelu pod stavkom II i stavkom III izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 132.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.12.2015. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.01.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.02.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.03.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.04.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.05.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.06.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.07.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.08.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.09.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.10.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.11.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.12.2016. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.01.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.02.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.03.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.04.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.05.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.06.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.07.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.08.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.09.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.10.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.11.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.12.2017. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.01.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.02.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.03.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.04.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.05.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.06.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.07.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.08.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.09.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.10.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.11.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.12.2018. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.01.2019. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.02.2019. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.03.2019. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.04.2019. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.05.2019. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.06.2019. godine,
- na iznos od 3.000,00 kn od 02.07.2019. godine
pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom II. koja glasi „Nalaže se tuženici K. F. plaćati tužiteljici D. Ž. 3.000,00 kn mjesečno, sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos tekućom od drugog u mjesecu za prethodni mjesec, počevši od 02. kolovoza 2019. g., dok se prilike ne izmjene, s time da dospjele obroke plati odjednom, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.".
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-120/2018 od 2. listopada 2019. u točki II. izreke.
II Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje citirana presuda u točki I. i III. izreke.
III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.".
2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom II i stavkom III izreke tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Ima li vlasnik stvari pravo na isplatu s osnove naknade za korištenje njegove stvari za razdoblje, kroz koje posjednik s obzirom na odredbu članka 146. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima pravo retencije njegove stvari dok mu se ne isplati naknada za učinjena ulaganja?
2. Ima li pravo prvostupanjski sud na što predlagateljica upućuje i u žalbi protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku Pn-120/2018 slobodnom ocjenom utvrditi visinu naknade (najamnine), ako vrijednost predmeta spora iznosi od 132.000,00 kn usputno zanemarujući dopis Porezne uprave D. koja raspolaže stručnim znanjima o visini najamnine na određenim lokacijama tj. je li postupanjem Općinskog suda u Dubrovniku došlo do povrede članak 223.a Zakona o parničnom postupku?
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio slijedeće.
3.1. Odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije pod rednim brojem 1. Nadalje, to pravno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što je riječ o pravnom pitanju o kojemu nema prakse revizijskog suda, a praksa viših sudova nije jedinstvena (presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4187/17-2 od 24. travnja 2018. i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3308/16-2 od 15. ožujka 2018.) (čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP).
3.2. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 2 ocijenjeno je da tužena nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da je to pravno pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i st. 6. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.