Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 12 Gž-1267/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Marine Tante, predsjednice vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz A., OIB: ..., zastupane po punomoćniku G. J., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. i J. j.t.d. iz O., protiv tuženika Z. z. h. m. O.-b. ž. iz O., OIB: ..., zastupanog po zakonskom zastupniku a ovaj po punomoćnici J. Č. D., odvjetnici iz O., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-66/2020-12 od 23. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice M. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-66/2020-12 od 23. travnja 2021. u toč. I i II izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr- 989/2019 od 9, prosinca 2019. godine, proglašava se nedopuštenom, ukidaju se provedene radnje te se ovrha obustavlja.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate, u roku od 8 dana.",

kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

III/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom troška, tuženik se odbija."

2. Protiv citirane presude u odnosu na toč. I i II izreke žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Sporno pitanje u ovoj pravnoj stvari je kolika je penalizacija tužiteljice odnosno koliki iznos je dužna vratiti tuženiku. U obrazloženju presude sud prvog stupnja se poziva na odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i to odredbe koja je u vrijeme raskida ugovora i nastanka obveze nisu postojale jer su bile ukinute od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U/III-187/2015 od 11. srpnja 2017., koji nema izravnu primjenu na tužiteljicu. Dakle, u konkretnom slučaju za stranke jedini izvor prava je zaključeni ugovor koji je potpisala iz kojeg slijedi da će ostati na radu kod tuženika pet godina u protivnom je dužna tuženiku naknaditi trošak specijalizacije u visini jedne proračunske osnovice za proračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu ugovorne obveze rada nakon završetka specijalizacije. Njezina obveza rada trajala je 20 mjeseci a ne kako to tvrdi tuženik 60 mjeseci. Za tužiteljicu, obvezu stvara samo Ugovor, a čl. 6. st. 3. propisuje obvezu naknade troškova odnosno naknade nastale do otkaza ugovora o radu po mjesecu ugovorne obveze rada od 5 godina odnosno onoliko koliko je trajalo specijalističko usavršavanje. Članak 8. st. 2. Ugovora propisuje da visinu naknade štete iz prethodnog stavka utvrdit će odlukom ravnateljica Zavoda nakon prekida radnog odnosa, a uzimajući u obzir dužinu trajanja specijalističkog usavršavanja do dana prekida radnog odnosa.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je istakao neosnovanost žalbenih razloga i navoda te predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u toč. I. i II. izreke. Stranke su zaključile Ugovor o radu 31. siječnja 2017. a 1. veljače 2017. Ugovor o specijalizaciji na temelju čega je Ministarstvo zdravstva 7. ožujka 2017. donijelo rješenje kojim se tužiteljici odobrava specijalizacija iz hitne medicine koju će provoditi prema odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Člankom 3. st. 1. Ugovora o specijalizaciji utvrđene su obveze tuženika a st. 2. tužiteljice, iz kojeg slijedi da je specijalističko usavršavanje 60 mjeseci, a nakon specijalističkog usavršavanja i polaganja specijalističkog ispita je dužna ostati na radu u Zavodu 5 godina na radnom mjestu doktor medicine specijalist hitne medicine. Članak 6. Ugovora definira situaciju otkaza ugovora o radu prije provedene završene specijalizacije, što slijedi iz gramatičkog tumačenja odredbe čl. 3. st. 2. Ugovora, a također i iz odredbi Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o radu i ugovora o specijalizaciji, a koje je zakonodavac nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom ukinuo zbog nenadležnosti Ministarstva zdravstva da odlučuje o tim pitanjima, prenio u Zakon o zdravstvenoj zaštiti i to u odredbe čl. 183. do 192. Zakona. Odredba čl. 3. st. 2. Ugovora može se i mora tumačiti kao jedinstvena cjelina pa kada je istom odredbom i to st. 2. utvrđeno da se specijalističko usavršavanje mora obaviti bez prekida odnosno u trajanju od 60 mjeseci, a st. 2. čl. 4. istoga Zakona da je specijalizant obvezan pristupiti polaganju specijalističkog ispita i isti položiti najkasnije u roku od 6 mjeseci od završetka usavršavanja tada je jasno da obveza ostanka na radu kod tuženika od 5 godina nije apsolutno zadana već ona može biti i duža od 5 godina ovisno o polaganju specijalističkog ispita. Na navedeno se primjenjuju odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine koje su bile na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, kao i odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužiteljica ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Naime, tuženica je protiv tužiteljice kao ovršenice podnijela prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine u visini od 133.040,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-989/19 od 9. prosinca 2019. protiv kojeg je ovršenica izjavila žalbu iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20). Naime, tvrdi da ovrhovoditeljica nema nikakvo potraživanje prema ovršenici budući je a imajući u vidu odredbe ugovora o radu i ugovora o međusobnim pravima i obvezama o specijalističkom usavršavanju iz hitne medicine rada isplatila ovrhovoditeljici iznos od 66.520,00 kn koliko je vremena provela na specijalizaciji odnosno 20 mjeseci i to u razdoblju od 1. veljače 2017. do 11. rujna 2018. kada je otkazala ugovor o radu. Smatra da je svoju obvezu prema ovrhovoditeljici ispunila, odnosno da ista ne raspolaže valjanom ovršnom ispravom za naplatu preostalog iznosa od 133.040,00 kn.

8. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica s tuženikom nakon donošenja rješenja o odobrenju specijalizacije Ministarstva zdravstva zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 31. siječnja 2017. za obavljanje poslova liječnika specijalizanta iz hitne medicine te 1. veljače 2017. i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama o specijalističkom usavršavanju iz hitne medicine. Za vrijeme obavljanja specijalizacije tužiteljica je dana 11. rujna 2018., tuženiku otkazala Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. siječnja 2017., slijedom čega su nastupile i pravne posljedice neizvršenja ugovornih obveza iz Ugovora o specijalizaciji. Naime, Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama o specijalističkom usavršavanju hitne medicine sklopljenom između tužiteljice i tuženika dana 1. veljače 2017., tužiteljica se obvezala da će uredno obavljati specijalističko usavršavanje sukladno planu i programu iz Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (''Narodne novine'' broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16-ispravak i 6/17) te sukladno rješenju o odobrenju specijalizacije Ministarstva zdravstva. Specijalističko usavršavanje obavit će bez prekida u trajanju od 60 mjeseci, odnosno, u propisanom vremenu trajanja specijalističkog usavršavanja, a pristupiti polaganju specijalističkog ispita te isti položiti najkasnije u roku od 6 mjeseci od završetka specijalističkog usavršavanja. Nakon završetka specijalističkog usavršavanja i polaganja specijalističkog ispita, ostati će na radu u Zavodu 5 godina na radnom mjestu doktor medicine specijalist hitne medicine, odnosno onoliko vremena koliko je trajalo specijalističko usavršavanje. U članku 6. predmetnog Ugovora navedeno je da ako doktor medicine namjerava otkazati Ugovor o radu u Zavodu i zasnovati radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili Grad, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost Ministarstva zdravstva. U stavku 3. istog članka navedeno je da ako doktor medicine otkaže Ugovor o radu u Zavodu i zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, Jedinica područne (regionalne) samouprave ili Grad bez prethodne suglasnosti Ministarstva zdravstva, obvezan je Zavodu naknaditi troškove specijalizacije iz čl. 5. ovog Ugovora nastave do otkaza Ugovora o radu i naknadu u iznosu od jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu ugovorne obveze rada nakon završene specijalizacije u roku od godine dana od dana otkaza Ugovora o radu.

9. Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine čl. 11. propisano je da ako specijalizant otkaže Ugovor o radu zdravstvenoj ustanovi iz st. 1. ovog članka, sukladno st. 3. ovog članka bez prethodne suglasnosti Ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz čl. 12. ovog Pravilnika nastale do otkaza Ugovora o radu i naknadu iz st. 8. ovog članka u roku od godine dana od dana otkaza Ugovora o radu. Člankom 188. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (''Narodne novine'' broj 100/18, 125/19, 147/20 koji je na snazi od 31. prosinca 2020.), također je propisano da ako specijalizant otkaže Ugovor o radu iz Zdravstvene ustanove čl. 186. st. 1. ovog Zakona bez prethodne suglasnosti Ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz čl. 191. ovog Zakona nastale do otkaza Ugovora o radu i naknadu iz st. 1. ovog članka u roku od godine dana od dana otkaza Ugovora o radu.

10. Među strankama je nesporno da je tužiteljica nakon otkaza Ugovora o radu tuženiku uplatila iznos od 66.520,00 kuna dana 3. svibnja 2019. da je visina proračunske osnovice u cijelom razdoblju iznosila 3.326,00 kuna te je nesporna visina po kojoj je tuženik napravio obračun od 133.040,00 kuna.

11. Navedeni iznos od 133.040,00 kuna predstavlja razliku između plaćenog iznosa za 20 mjeseci u visini od 66.520,00 kuna i iznosa koji predstavlja naknadu za neodrađenih 60 mjeseci nakon završetka specijalizacije u iznosu od 199.560,00 kuna, a koji iznos od 133.040,00 kuna tuženik kao ovrhovoditelj, zajedno s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, ovrhom potražuje od tužiteljice kao ovršenice. Kako tužiteljica nije pribavila suglasnost Ministarstva zdravstva za zasnivanje radnog odnosa u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili Grad, to je ista sukladno odredbi čl. 6. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama o specijalističkom usavršavanju iz hitne medicine od 1. veljače 2017., obvezna tuženiku naknaditi troškove specijalizacije iz čl. 5. predmetnog Ugovora nastale do otkaza Ugovora o radu i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj u roku od godine dana od dana otkaza Ugovora o radu, a sukladno čl. 11. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine.

12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

13. Dakle, nesporno je između stranaka da je tužiteljica bila zaposlena kao doktor medicine kod tuženika od 2012., da je od 2017. počela obavljati specijalizaciju iz hitne medicine koja traje 60 mjeseci, da su stranke potpisale Ugovor o međusobnim pravima za vrijeme specijalizacije kojim se tužiteljica obvezala nakon završene specijalizacije ostati na radu kod tuženika 60 mjeseci, odnosno onoliko dugo koliko joj je specijalizacija trajala, a u protivnom isplatiti tuženiku naknadu za svaki mjesec neodrađene obveze rada, da je tužiteljica raskinula Ugovor o radu i Ugovor o specijalizaciji nakon 20 mjeseci nakon početka specijalizacije, da je dobrovoljno tuženiku uplatila naknadu za odrađenih 20 mjeseci rada koliko je dugo provela na specijalizaciji, dok tuženik od tužiteljice potražuje naknadu za preostali dio do 60 mjeseci.

14. Prema tome, sporno je u ovoj pravnoj stvari da li je tužiteljica dužna isplatiti tuženiku preostali iznos od 133.040,00 kn.

15. Sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice imao je u vidu odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine koje su bile na snazi u trenutku zaključenja ugovora, kao i odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštititi iz kojih slijedi obveza specijalizanta na isplatu troškova specijalizacije ukoliko otkaže ugovor o radu sa zdravstvenom ustanovom.

16. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. studenoga 2017. broj Su-IV-168/2016-11 slijedi da liječnik specijalist koji je raskinuo ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji obvezan je vratiti isplaćene bruto plaće kada je ugovorom o specijalizaciji tako ugovoreno zdravstvenoj ustanovi s kojom je zaključio ugovor o specijalizaciji.

17. Obveza vraćanja naknade specijalizanta koja je nastala nakon otkaza ugovora o radu izražena je stavom u odlukama Revr-333/2017; Rev-4165/2020; Revr-574/2018; 18. Stoga je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje nedopuštenosti ovrhe za preostali iznos od 133.040,00 kn.

19. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke.

20. U ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Marina Tanta, v.r.