Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-279/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. K., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 19. ožujka 2021. broj: K-11/2020, u javnoj sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022. u prisutnosti optuženika i branitelja optuženika, mr. D. M., odvjetnika u Z.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog R. K. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu optuženi R. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11., za koje je osuđen na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. te primjenom članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne godine).

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1-8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to 1.000,00 kn kao paušalni iznos te 15.320,00 kn troškove vještačenja.

3. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

3.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženom Robertu Konjeviću izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od izrečene.

3.2. Optuženik se žali po branitelju mr. D. M., odvjetniku u Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi kaznene odgovornosti, a podredno da izrekne uvjetnu osudu ili zatvorsku kaznu u kraćem trajanju od izrečene.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući po zahtjevu optuženika, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08. o sjednici su izviješteni optuženik i njegov branitelj, kao i nadležni državni odvjetnik. 6. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika i branitelja optuženika, te u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08.

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženiku nisu osnovane.

8. Iako optuženik uvodno u žalbi navodi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka tu osnovu ne obrazlaže. U žalbenim navodima upućuje da je nejasno na osnovu kojih pokazatelja je prvostupanjski sud zaključio da obrana optuženika u dijelu u kojem je naveo da se vozio brzinom od 30 km/h te iskazi svjedoka M. B., koji je naveo da su se vozili brzinom od 40 – 50 km/h te svjedoka D. C. koji je naveo da su se vozili oprezno i sporo, nisu istinite kada isti odgovaraju procjeni brzine koju je dao prometni vještak. Takva argumentacija upućuje na to da se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., i to zato što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, prvostupanjski sud u presudi (peta strana, drugi odlomak i peti odlomak odozgo) iznosi dostatne i razumljive razloge u pogledu ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka M. B., D. C. i optuženikove obrane dovodeći ih u vezu sa nalazom i mišljenjem prometnog vještaka A. R., što znači da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a druga je stvar što optuženik te razloge ne prihvaća.

9. Nadalje, što se tiče brzine kretanja optuženika, čemu optuženik u žalbi posvećuje više prigovora, treba naglasiti da se činjeničnim opisom kaznenog djela za koje je optuženik osuđen navodi da je postupao protivno članku 38. stavak 1. i članku 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20. – dalje ZOSPC) odnosno da su mu zbog utjecaja alkohola vozačke sposobnosti bile smanjene pa je propustio obratiti pažnju na pješaka V. Č. koji je ležao na središnjem dijelu kolnika, zbog čega propustio zaustaviti vozilo. Dakle, prvostupanjskom presudom optuženik nije proglašen krivim zbog nedopuštene ili neprilagođene brzine kretanja, što bi prouzročilo smrt osobe pa nisu od značaja žalbeni navodi da je optuženik upravljao prilagođenom brzinom i da nije vozio brzinom koja je krajnje ekscesna i agresivna. Isto se odnosi i na žalbene navode da ležeće tijelo u tamnoj odjeći slične asfaltu, koje je zauzelo sredinu ceste ležeći poprečno, ne predstavlja prometne uvjete (prepreke), koji je vozač dužan predvidjeti i zbog kojih je dužnost vozača da prilagodi brzinu kretanja uvjetima na cesti.

9.1. Prema nalazu i mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“ (list 131 spisa) sudskomedicinskim vještačenjem nije se mogla utvrditi brzina (koja je značajna zbog zaustavnog puta i mogućnosti uočavanja) kojom je osobnim automobilom upravljao optuženik, a evidentirana oštećenja na vozilu nisu dovoljna za utvrđivanje okolnosti kretanja vozila. Na raspravi 15. srpnja 2020. (list 171) prometni vještak je uzimajući u obzir sve uvjete na cesti kao i iskaze saslušanih svjedoka, položaj i odjeću pješaka, zaustavni put vozila utvrđuje, vezano uz maksimalnu dopuštenu i prilagođenu brzinu kretanja optuženika od 50 km/h (čime ustvari vještak utvrđuje najpovoljniju varijantu za optuženika jer što je brzina kretanja manja, manji je i zaustavni put) zaključio da je pri toj brzini i uz promptnu reakciju vozač mogao zaustaviti vozilo prije naleta na pješaka. Prvostupanjski sud je prihvaćajući nalaz i mišljenje prometnog vještaka (peta strana, drugi i treći odlomak), utvrdio da je optuženik mogao pravovremeno uočiti tijelo na kolniku slijedom toga pravovremeno poduzeti kočenje i zaustaviti svoje vozilo prije naleta na oštećenika i pritom iznosi razloge koje u potpunosti podržava i ovaj drugostupanjski sud. To utvrđenje nije u suprotnosti s navodima obrane i iskazima svjedoka, nego je, kako je to već ovdje izloženo, čak i povoljnije za optuženika.

9.2. U odnosu na žalbene navode da iz nalaza mišljenja stalnog sudskog vještaka za toksikologiju mr.O. R. dipl.ing. ne proizlazi uzročno-posljedična veza između alkoholiziranosti vozača i štetnog događaja, valja ukazati da je vještak dodatno ispitan na raspravi 6. listopada 2020. (list 213 spisa) pojasnio svoj stav i naveo da su tek pri koncentraciji iznad 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozači apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilima, što znači da u konkretnom slučaju, alkoholiziranost optuženika od 1,19 g/kg ga čini relativno nesposobnim za sigurno upravljanje motornim vozilom. Vještak također upućuje na niz drugih okolnosti koji su mu mogle odvratiti pažnju od događaja na cesti, ali zaključuje da je alkoholiziranost vozača s navedenom koncentracijom svakako utjecala na njegovo ponašanje, na njegovu koncentraciju i samopouzdanje. Takav nalaz i mišljenje osnovano prihvaća prvostupanjski sud i zaključuje (peta strana, posljednji odlomak) da je do prometne nesreće došlo upravo iz razloga što je optuženik R. K. upravljao osobnim automobilom s koncentracijom alkohola u krvi od 1,19 g/kg, a takav zaključak u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.3. Optuženik u žalbi smatra da je neosnovano odbijen prijedlog za provođenje očevida na mjestu događaja te vještačenje po drugom prometnom vještaku jer isti nije bio na mjestu događaja, nije izvršio očevid, ne zna niti gdje cesta na kojoj se dogodila prometna nezgoda pa tako često mijenja mišljenje. Međutim, prvostupanjski sud je (šesta strana, četvrti odlomak odozgo) sukladno članku 459. stavak 5. ZKP/08. obrazložio odbijanja dokaznih prijedloga, pa tako i onih na koje upućuje optuženik u žalbi, iznoseći pritom razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud je koje nema potrebe ovdje ponavljati.

10. Iz izloženih razloga neosnovana je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je, unatoč utvrđenim olakotnim okolnostima na optuženikovoj strani, izrečena kazna preblaga. Smatra da je u konkretnom slučaju doista sud ispravno utvrdio postojanje doprinosa oštećenog V. Č., s obzirom da je isti ležao na kolniku prometnice, ali da to ne opravdava institut ublažavanja kazne na jednu godinu zatvora, a s obzirom na zapriječenu kaznu zatvora u trajanju od tri do petnaest godina iz čega proizlazi da osporava kako olakotne okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu predstavljaju naročito olakotne okolnosti iz članka 48. stavak 2. KZ/11. Također ukazuje na smrt jedne osobe kao posljedicu kaznenog djela ali i na „odnos optuženika prema kaznenom djelu pri čemu isti ne nalazi niti žaljenje niti kajanje kao niti imalo kritičnosti prema vlastitoj vožnji i općenito ponašanja u prometu“. Konačno smatra da se ovakvim sankcioniranjem optuženika neće ostvariti svrha kažnjavanja.

11.1. Optuženik smatra da vijeće prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije nije cijenilo sve olakotne okolnosti pa tako niti činjenicu otežane mogućnosti uočavanja oštećenika, koji je ležao po sredini ceste u tamnoj odjeći, tako da se nije mogao zaobići, uz slabiju vidljivost, zaključak toksikološkog vještaka da alkoholiziranost nije morala utjecati na nastanak štetnog događaja, da je optuženik u trenutku štetnog događaja vozio dozvoljenom i primjerenom brzinom te da je nakon prometne nezgode pokušao pomoći unesrećenom i pozvao hitnu pomoć policiju. Konačno smatra je sud trebao osloboditi optuženika od optužbe jer posljedice kaznenog djela počinjenog iz nehaja teškog pogađaju optuženika te je njegovo kažnjavanje nepotrebno.

12. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni u svjetlu ovako suprotstavljenih stanovišta stranaka, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, kao i ispravno ocijenio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je optuženom R. K. opravdano olakotnim cijenio prethodnu kaznenu neosuđivanost za istovrsno kazneno djelo, mladu životnu dob te kao naročitu olakotnu okolnost znatan doprinos oštećenika (pritom nije od značaja teoretsko razmatranje državnog odvjetnika u žalbi o tome da je pješak mogao i iz drugog razloga npr. bolesti ležati na kolniku, a ne alkoholiziranosti kako je to nesporno u konkretnom slučaju). Preostale okolnosti na koje upućuje državni odvjetnik i to optuženikova alkoholiziranost (1,19 g/kg ne prelazi kvantitativno razinu da bi eventualno predstavljala viši stupanj povrede zaštićenog dobra da bi se kvalificiralo kao i otegotna okolnost) i prouzročenje smrti druge osobe su sastavni dijelovi obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. Okolnost da optuženi nije izrazio ni žaljenje ni kajanje je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud uzeo u obzir i na primjerenim način cijenio prilikom odluke o kazni (šesta strana, posljednji odlomak).

12.1. U odnosu na optuženikove žalbene navode, valja ponoviti da je ovaj sud prethodno u obrazloženju presude obrazložio zbog čega nije relevantna činjenica to što je optuženik upravljao automobilom dozvoljenom i primjerenom brzinom, te nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka jer tim navodima optuženik opet polemizira s činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud trebao primijeniti institut oslobođenje od kazne jer je kazneno djelo počinjeno iz nehaja te posljedice teško pogađaju optuženika, valja ukazati da je optuženik osuđen zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4 KZ/11. i to zbog postupanja s neizravnom namjerom (šesta strana, treći odlomak) a taj oblik krivnje i po zakonu isključuje primjenu članka 50. stavak 1. točka 2. KZ/11., pri čemu treba dodati da optuženik uopće nije konkretizirao zbog čega ga ta prometna nesreća teško pogađa. Konačno, u odnosu na žalbene navode optuženika da je sud kao olakotnu okolnost trebao uzeti u obzir da je optuženik nakon prometne nezgode pokušao pomoći unesrećenom i pozvao hitnu pomoć i policiju valja ukazati da je optuženik osuđen na najmanju moguću kaznu zatvora u trajanju od jedne godine primjenom članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11.

13. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da prethodno izložene olakotne okolnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti, zbog čega se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane (članak 48. stavak 2. KZ/11.). Kazna zatvora u trajanju od jedne godine za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., koja je optuženom R. K. odmjerena primjenom odredaba o ublažavanju kazne, po ocjeni ovog suda u potpunosti je primjerena težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi konkretnog optuženika kao počinitelja, te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

14. Slijedom iznesenog te budući da nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.