Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-65/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u izvanparničnom predmetu predlagateljice M. S., OIB: …, iz S., zastupana po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv predloženika D. Š. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku I. R., odvjetniku u S., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 15. listopada 2021. poslovni broj R1-8/2020, dana 9. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba predlagateljice M. S. te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu od 15. listopada 2021. poslovni broj R1-8/2020 u točki I izreke tako da se razvrgava suvlasništvo na nekretnini stranaka u naravi stan na V (petom) katu, površine 76,97 m[2] , (stvarne površine 85,26 m ) koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom, dvije spavaće sobe, hodnika, dvije lođe, WC-a, kupatila, špaize i dnevnog boravka položen u zgradi anagrafske oznake S., sagrađenoj na čest. zem. 9924/8 ZU 14965 k.o. S., redni broj 4, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), tako da nekretnina pripadne predlagateljici u cijelosti, s time da se nalaže predlagateljici da predloženiku na ime njegove ½ dijela u roku od 30 dana isplati iznos od 635.570,79 kuna, a do isplate tog iznosa predloženik ima založno pravo na predmetnoj nekretnini pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu istog suda uknjižba toga prava na ime predloženika.

II Preinačuje se djelomično odluka o trošku sadržana u točki II izreke tako da se nalaže predloženiku da predlagateljici nadoknadi daljnji trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, dok se zahtjev za naknadom troška sastava odgovora na žalbu odbija.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I Razvrgava se suvlasništvo na nekretnini stranaka u naravi stan na V (petom) katu, površine 76,97 m2, (stvarne površine 85,26 m2) koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom, dvije spavaće sobe, hodnika, dvije lođe, WC-a, kupatila, špaize i dnevnog boravka položen u zgradi anagrafske oznake S., sagrađenoj na čest. zem. 9924/8 ZU 14965 k.o. S., redni broj 4, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), tako da se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeliti na način da predlagateljici M. S. pripadne ½ dijela tako utržene vrijednosti, a predloženiku D. Š. pripadne ½ dijela tako utržene vrijednosti.

II Nalaže se predloženiku D. Š. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti predlagateljici iznos od 1.487,52 kn na ime odgovarajuće dijela troška postupka."

2. Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavila predlagateljica iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog da se rješenje preinači, odnosno ukine.

3. U odgovoru na žalbu osporeni su žalbeni prigovori i predloženo odbijanje žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. U ukidnoj odluci ovog suda rečeno je:

5.1. Da je iz obrazloženja pobijanog rješenja predmeta proizlazilo da je sud mišljenja da se kod diobe nekretnina ima izvršiti najprije materijalna dioba ukoliko je to moguće, ukoliko to, pak nije moguće ili je moguće uz sasvim nerazmjeran trošak, ima se izvršiti civilna dioba odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeliti između stranaka prema veličini njihovih suvlasničkih udjela, da je prihvatio predmetno vještvo sudskog vještaka za graditeljstvo D. M. kao logično I argumentirano te izrađeno u skladu s pravilima struke, da je vještak decidirano utvrdio da je u odnosu na predmetnu nekretninu moguće izvršiti jedino civilnu diobu iste to je sud prihvaćajući predmetno vještvo nedvojbeno utvrdio da je u ovom predmetu moguća jedino civilna dioba predmetnog stana i smatra kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim da u ovoj pravnoj stvari postoji osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom pa je zbog svega naprijed navedenog valjalo izvršiti civilnu diobu predmetnog stana sukladno čl. 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst, dalje ZVDSP).

5.2. Odredbom čl. 50. ZVDSP-a propisano je razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina geometrijski, a ako to nije moguće da se znatno ne umanji vrijednost nekretnine, sud će odlučiti o civilnom razvrgnuću prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladni način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima. Prema odredbi čl. 51. ZVDSP-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće civilnom diobom - isplatom, uz ostalo ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljni razlog, time da će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovog dijela.

5.3. Da je s pravom predloženik u žalbi navodio da iz usmenog očitovanja vještaka građevinske struke kojeg je dao na ročištu od 4. travnja 2019. proizlazi da je ipak moguća uspostava dviju etažnih jedinica ako se ishodi potvrda nadležnog tijela u smislu čl. 73. st. 3. i 4. ZVDSP-a doduše uz znatna ulaganja, ali zaključak suda prvog stupnja o nemogućnosti fizičke diobe je u suprotnosti s nalazom vještaka koji nije naveo da je moguća samo civilna dioba kako to pogrešno zaključuje sud. Osim toga, zadatak je vještaka bio izraditi projekt etažiranja (elaborat) te da kao ovlaštena osoba ishodi potvrdu nadležnog tijela i da navede iznos koji je potreban za ulaganja radi uspostave dviju samostalnih stambenih jedinica sve u cilju analize i ocjene da li bi se radilo i o kolikom umanjenju vrijednosti stana usporedbom troškova i vrijednosti stana, a što se tiče ostalih zakonskih pretpostavki, o kojima vještak govori, treba reći da se radi o primjeni prava o čemu treba voditi računa sud imajući u vidu odredbu čl. 163. st. 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13, 65/17, 114/18 i 39/19).

5.4. Da je s druge pak strane glede žalbe predlagateljice valjalo reći da nije ocijenjen njezin istaknuti prigovor prava na dom na koji sasvim jasno upućuju njezine tvrdnje na ročištu od 13. veljače 2019. u kojima se navodi i to da živi u predmetnom stanu sa zajedničkom djecom odlukom suda poslovni broj Pob-516/15, s time da je prema praksi Europskog suda za ljudska prava prigovor prava na dom takve prirode da se može istaknuti čak neformalno, ukazivanjem na određene okolnosti koje koincidiraju s pravom na dom, što je konvencijsko pravo o kojemu sada valja voditi računa neovisno o ranijoj sudskoj praksi da stanovanje u predmetnoj nekretnini nije osobito ozbiljni razlog za diobu isplatom u smislu citirane materijalno-pravne odredbe. Naime, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997. u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma I dopisivanja (stav. 1.), a u pogledu predmetnog konvencijskog prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati: radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom protustranke pri čemu je potrebno voditi računa o tome da je „dom“ činjenični pojam koji, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, dolazi li civilnom prodajom predmetne nekretnine do miješanja u njezino pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa zakonom, je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. stav. 2. Konvencije, je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu. Za navesti je i to da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava i to posebno u predmetu Z. protiv Hrvatske -Zahtjev br. 46726/11.Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U- III-7534/2014 i U-III-3039/2015 pozivom na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Galović protiv Hrvatske upozorava da se u konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva predlagatelja i eventualno pravo na dom tuženice kao suvlasnice predmetne nekretnine) pa će prvostupanjski sud biti dužan brižljivo razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od tih prava dati prednost.

5.5. U nastavku postupka sud prvog stupnja je bio dužan, u smislu odredbe čl. 377. st. 2. ZPP-a i čl. 259. ZPP-a, jer rukovodi vještačenjem, te čl. 261. ZPP-a, jer otklanja nedostatke u vještačenju, kontrolnim vještačenjem pozvati vještaka da dostavi potvrđeni elaborat etažiranja i izračun ulaganja za potrebe uspostave dviju etaža, nakon čega će ponovno odlučiti o načinu diobe predmetnog stana vodeći računa i o prigovoru prava na dom.

6. Nakon ponovljenog postupka svoju odluku sud obrazlaže time:

6.1. Da je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak za graditeljstvo D. M. na ročištu održanom 4. travnja 2019. istakao kako predmetni stan iako ima jedan ulaz, nije zapreka materijalnoj diobi s obzirom na tehničke mogućnosti stvaranja unutarnjeg hodnika i sl. Smatra da predmetni stan koji je izveden kao jedna stambena cjelina po građevinskoj dozvoli za tu zgradu da bi se isti prenamijenio, tj. da bi se od istog stvorile dvije zasebne stambene cjeline, potrebno bi bilo zatražiti od nadležne službe G. S., promjenu dozvole ili lokacijske uvjete s idejnim projektom koji bi sadržavao plan pretvaranje jedne stambene cjeline postojeće u dvije zasebne, te bi se eventualno nakon potvrde od strane nadležne službe G. moglo razmatrati dioba predmetnog stana s jednim zasebnim ulazom sa stubišta u dvije stambene cjeline, odnosno svaka stambena cjelina bi trebala imati zaseban ulaz s podesta zajedničkog stubišta sa svim pratećim prostorijama. Vještak navodi da bi se znatno umanjenje predmetne nekretnine odnosilo u kontekstu da se eventualno ista podijeli na sjeverni i južni dio i to u odnosima između, te eventualno dvije buduće cjeline. Vještak nadalje navodi da je predmetni stan etažiran, te da je moguće izvesti dvije odvojene kuhinje, dva odvojena WC-a s kupatilom, ali uz znatna financijska ulaganja. Ukoliko se vrši fizička dioba, onda ista mora biti uz što manje troškova da bi se dobili jednaki suvlasnički udjeli. Vještak je nadalje naveo kako bez odobrenja nadležne službe G. nije moguće izvršiti prenamjenu u smislu izvođenja dva odvojena ulaza sa zajedničkog stubišta u predmetni stan. U dopuni vještva sudskog vještaka za graditeljstvo D. M. od 26. studenog 2020. navedeno je kako nije u mogućnosti izraditi izračun ulaganja za potrebe uspostave dviju etaža za predmetni stan iz razloga što se već u osnovnom vještvu izjasnio da nije moguća podjela predmetnog stana na dvije zasebne cjeline.

6.2. Da je sud mišljenja da se kod diobe nekretnina ima izvršiti najprije materijalna dioba ukoliko je to moguće. Ukoliko to, pak nije moguće ili je moguće uz sasvim nerazmjeran trošak, ima se izvršiti civilna dioba odnosno prodaja na javnoj dražbi I tako dobivena vrijednost podijeliti između stranaka prema veličini njihovih suvlasničkih udjela. Sud je prihvatio predmetno vještvo sudskog vještaka za graditeljstvo D. M., kao logično i argumentirano, te izrađeno u skladu s pravilima struke. Pošto je vještak decidirano utvrdio da je u odnosu na predmetnu nekretninu moguće izvršiti jedino civilnu diobu iste, to je sud prihvaćajući predmetno vještvo vještaka D. M., nedvojbeno utvrdio da je u ovom predmetu moguća jedino civilna dioba predmetnog stana.

6.3. Predlagateljica je predložila diobu isplatom navodeći da predmetni stan predstavlja njezin dom. Naime, ista je predložila da ona isplati predloženiku vrijednost njegovog suvlasničkog udjela. Predloženik je predložio geometrijsku diobu predmetnog stana, a podredno i diobu isplatom, navodeći da je predmetni stan dom predloženika koliko i dom predlagateljice. Naime, isti je predložio da on isplati predlagateljici vrijednost njezinog suvlasničkog udjela. Sud smatra kako ni predlagateljica, ni predloženik nisu učinili vjerojatnim da u ovoj pravnoj stvari postoji osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom, te da prigovori prava na dom kako predlagateljice, tako i predloženika nisu osnovani. Zbog svega naprijed navedenog valjalo je izvršiti civilnu diobu predmetnog stana, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja, a sve sukladno čl. 50. ZVDSP-a.

7. Po ocjeni ovog suda pobijana odluka nije opterećena niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, naime, predmetni stan dugi niz godina posjeduje predlagateljica za potrebe svog stanovanja, ali i zajedničke malodobne djece stranaka koja su, kako je već rečeno, njoj dodijeljena na čuvanje i odgoj i tu žive praktično od rođenja pa se stan bjelodano ima smatrati njihovim domom. Također, iz spisa predmeta proizlazi da za razliku od predlagateljice predloženik ipak ima na raspolaganju drugi stan za stanovanje jer je suvlasnik ½ dijela dvosobnog stana koji se nalazi baš u istoj zgradi na trećem katu I da je suvlasnica druge polovice dijela njegova majka, zbog čega se ne mogu prihvatiti njegovi navodi iz odgovora na žalbu da i u tom stanu živi "njegova rodbinasa svojim obiteljima" pa da stoga ne može stanovati (i) u tom stanu, što bi se moglo eventualno odnositi samo na trosobni stan u zgradi izgrađenoj na čest. zem. 13848/3 k.o. S. na kojem su suvlasnici na ravne dijelove predloženik, njegova majka A. i sestra S. ukoliko sestra sa svojom obitelji stanuje u tom stanu, ali ni to ne dovodi u pitanje njegovu 1/3 dijela tog stana.

9. S obzirom na te činjenice prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije prihvatio prijedlog predlagateljice i suvlasničku zajednicu stanaka razvrgnuo sukladno odredbi čl. 51. ZVDSP-a isplatom suvlasničkog dijela predloženiku od strane predlagateljice, s time da se na toj nekretnini osnuje založno pravo u korist predloženika do isplate vrijednosti njegovog suvlasničkog dijela.

10. Razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom predviđeno je odredbom čl. 51. ZVDSP-a i suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno

određeno zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog. U tom slučaju sud će odrediti da tom suvlasniku pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima. U konkretnom slučaju predlagateljica je uz svoj prijedlog da se razvrgnuće suvlasničke zajednice provede isplatom suvlasničkog dijela predloženika opravdano po motrištu ovog suda istakla prigovor prava na dom.

11. Naime, razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno postupak kod suda predstavlja miješanje u pravo vlasništva suvlasnika, koje miješanje je utemeljeno na hrvatskom pravu i kojim se ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih. Prvostupanjski sud u svojoj odluci ne navodi da je odluku donio rješavajući o prigovoru prava na dom predlagateljice tako da je proveo i test razmjernosti u odnosu na prava stranaka, međutim, po ocjeni ovog suda upravo je iz naprijed navedenih utvrđenja vidljivo da se provođenjem testa razmjernosti može zaključiti da postoje osobito valjani razlozi da se u ovom slučaju suvlasnička zajednica razvrgne isplatom suvlasničkog dijela predloženika i da se taj način diobe stavi ispred prava predloženika na civilnu diobu, jer nije sporno da fizička nije moguća te da predloženik ima realnu mogućnost rješenja stambenog pitanja jer je suvlasnik dvaju stanova i to na dvosobnom stanu upravo u istom ulazu i to s majkom suvlasnik na ravne dijelove, dok predloženica nema druge nekretnine u kojoj bi mogla živjeti s djecom, a s obzirom na dugotrajnost življenja u predmetnom stanu ta nekretnina po svim kriterijima Konvencije za zaštitu ljudskih prava i to čl. 8. i čl. 1. Protokola 1 predstavlja dom predlagateljice i ima odgovarajuću zaštitu u skladu sa navedenim člancima Konvencije.

12. Zbog toga, po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju postoji osobito ozbiljan razlog iz čl. 51. st. 1. ZVDSP-a da se suvlasnička zajednica na predmetnoj nekretnini razvrgne isplatom suvlasničkog udjela predloženika od strane predlagateljice, uz napomenu da će to svakako biti i u interesu djece stranaka da ne mijenjaju životnu sredinu i nastave s druženjima i osobnim kontaktima s ocem, ali i bakom.

13. Vrijednost nekretnine sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, na koje stranke nisu imale primjedbe, u iznosu od 168.851,67 EUR (list spisa 24), tako da vrijednost suvlasničkog omjera predloženika na dan 9. veljače 2022. iznosi 636.570,79 kuna po Tečajnoj listi HNB broj 27 od 8. veljače 2022. po kojoj srednji tečaj 1 EUR iznosi 7,54 kuna.

14. Zbog svega navedenog valjalo je u pravilnoj primjeni materijalnog prava temeljem čl. 380. točka 3. ZPP-a preinačiti pobijano rješenje tako da se suvlasnička zajednica na predmetnoj nekretnini razvrgne isplatom, a posljedično je djelomično preinačena i odluka o trošku, u supsidijarnoj primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, tako da se predlagateljici prizna trošak sastava žalbe.

U Zadru, 9. veljače 2022.

S U D A C

Marin Grbić