REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 458/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz P., OIB ..., zastupanog po punomoćnici R. F., odvjetnici u P., protiv tuženika R. K. iz V., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. M. odvjetniku u U., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1470/2020-2 od 11. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-1215/2019-35 od 28. srpnja 2020., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1470/2020-2 od 11. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-1215/2019-35 od 28. srpnja 2020., naznačivši slijedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"1. Da li se na temelju izjave, u kojoj nije navedena osnova postojanja tobožnjeg duga, a koju izjavu tobožnji dužnik nije ni pročitao prije nego što je potpisao, daje osnovu da se na temelju takve izjave osobu obveže na plaćanje tobožnjeg duga?" Tuženik smatra da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer da o tom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda.

1.1. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava dopuštenost tog prijedloga. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da predmetno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.1. K tome, ocijenjeno je da već zbog same svoje prirode predmetno pravno pitanje niti ne bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, to pravno pitanje odnosi se isključivo na okolnosti predmetnog konkretnog slučaja.

3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

4. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila potrebna za donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.