REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2971/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. T. iz K. S., OIB … , 2. M. T. iz K. S., OIB … , koje zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u K. K., protiv tuženika Z. J. iz K. S., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik H. E., odvjetnik u K. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 471/2017-3 od 28. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-158/13 od 23. prosinca 2016., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-471/2017-3 od 28. veljače 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-158/13 od 23. prosinca 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I Nalaže se tuženiku da isplati svakom od tužitelja pod 1) i pod 2) iznos od po 49.167,00 Eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećan za zateznu kamatu koja teče od 25.ožujka 2012.godine do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 64.062,50 kuna.“

2. Protiv drugostupanjske odluke tuženik je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je predložio da ovaj revizijski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelji su u odgovoru na reviziju predložili odbaciti reviziju tuženika kao nedopuštenu.

4. Revizija je osnovana.

5. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom ostatka kupoprodajne cijene na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog s tuženikom.

7. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da su tužitelji i tuženik sklopili kupoprodajni ugovor po kojem tužitelji prodaju, a tuženik kupuje nekretnine označene kao čest. zem. 1765, čest. zem. 1766, čest. zem. 1767 i suvlasnički dio čest. zem. 1762, sve k.o K. S.,

- da je među strankama ugovorena kupoprodajna cijena od 200.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB u trenutku isplate te da tuženik nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu,

- da su stranke ugovorile da se od ukupne kupoprodajne cijene oduzme iznos neotplaćenog kredita kojeg je prvotužitelj J. T. podigao kod R. S..S.-J.-W. E. u iznosu od 70.000,00 Eura s pripadajućim naknadama,

- da se tuženik na temelju predmetnog ugovora upisao kao vlasnik gore navedenih nekretnina.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev osnovan na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Naime, s obzirom na to da tuženik nije isplatio tužiteljima ostatak kupoprodajne cijene na temelju predmetnog ugovora, a što je bio dužan učiniti do dana navedenog u kupoprodajnom ugovoru, pobijanom odlukom naloženo mu je isplatiti utuženi iznos.

9. Tuženik u reviziji u bitnom navodi kako prvostupanjski sud nije pravilno proveo postupak jer nije izveo sve dokaze koji su bili predloženi te da u pobijanoj odluci nema argumenata za ključne tvrdnje prvostupanjskog suda ili su odlučne činjenice iznijete od strane tuženika sasvim izuzete. U okviru gore opisanog revizijskog razloga tuženik upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tj. da u pobijanoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama. Tuženik navodi da tužitelji nisu u skladu s odredbama predmetnog ugovora o kupoprodaji pisanim putem kontaktirali kupca kako bi ga obavijestili da li će mu produžiti rok za isplatu kupoprodajne cijene ili će zatražiti raskid ugovora te da slijedom navedenog njihovo potraživanje nije ni dospjelo.

10. Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP.

11. Naime, osnovano tuženik ukazuje na to da u nižestupanjskim presudama nema razloga o odlučnim činjenicama s obzirom na to da je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim, a da pri tome nije odlučeno o svim prigovorima tuženika. Tuženik je već u odgovoru na tužbu naveo:

„Iako obvezani ugovorom, prodavatelji nisu pisanim putem kontaktirali kupca u odnosu na produljenje roka, odnosno raskida ugovora, sve to nakon 25.03.2012. godine, već ustraju na isplati razlike kupoprodajne cijene protivno dogovoru“

Slijedom navedenog, tuženik je tijekom postupka, pa tako i u žalbi, osporavao da bi potraživanje tužitelja bilo dospjelo s obzirom na odredbu čl. IV. st. 3. predmetnog ugovora o kupoprodaji. Nižestupanjski sudovi u svojim odlukama nisu se očitovali na navedeni prigovor tuženika, pa samim time nije jasan zaključak nižestupanjskih sudova koji o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključuju odbijajući dio prigovora tuženika, dok istovremeno ne ocjenjuju i gore navedeni prigovor koji se odnosi na dospjelost utužene tražbine tužitelja.

12. Opisanim postupanjem nižestupanjski sudovi počinili su bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.