REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 932/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Z. i p. d.o.o. iz O., protiv tuženika I. M., OIB: ...., iz I., zastupanog po punomoćnici M. L., odvjetnici u M., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1565/2019-2 od 11. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 1442/18 od 9. srpnja 2019., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1565/2019-2 od 11. svibnja 2020. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1442/18 od 9. srpnja 2019. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. br. Ovrv-1743/18 od 27. ožujka 2018. kojim je naloženo tuženiku I. M. da u roku 8 dana isplati tužitelju V. n. d.o.o. iznos od 5.432,18 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku, kako slijedi:
-na iznos od 0,96 kn od 16.05.2017 g. do isplate,
-na iznos od 566,90 kn od 16.07.2017 g. do isplate,
-na iznos od 483,11 kn od 17.08.2017 g. do isplate,
-na iznos od 526,96 kn od 16.09.2017 g. do isplate,
-na iznos od 433,81 kn od 17.10.2017 g. do isplate
-na iznos od 168,53 kn od 17.11.2017 g. do isplate,
-na iznos od 2.451,91 kn od 16.02.2018 g. do isplate,
-na iznos od 800,00 kn od 16.03.2018 g. do isplate,
primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.212,50 kn sa zateznim kamatama primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koje teku od 27. ožujka 2019. pa do isplate.
II. Dužan je tuženik u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kn."
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-1442/18 od 9. srpnja 2019. godine."
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3321/2020-2 od 27. siječnja 2021. dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1565/2019-2 od 11. svibnja 2020. zbog pravnog pitanja:
"Na kojoj od parničnih stranaka jest teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, ako je u postupku tuženik osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tuženika, ukine drugostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Prvostupanjski sud je presudio kao u izreci pozivom na odredbu čl. 221. ZPP jer smatra da je tuženik bio dužan dokazati istinitost tvrdnje kako potpisi na spornim ugovorima nisu njegovi, a ne tužitelj, jer činjenica postojanja ugovora s tuženikom sa stajališta tužitelja nije niti sporna, te da je s tuženikom sklopio ugovor – tužitelj je dokazao dostavom spornih isprava – ugovora, pa ukoliko tuženik osporava svoj potpis na istima, dužan je to i dokazati. Slijedom toga, kako tuženik nije predložio grafološko vještačenje, niti je predložio bilo kakav drugi dokaz u prilog svojih tvrdnji, to po shvaćanju suda prvog stupnja nije osporio postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem.
9. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu jer prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda glede tereta dokazivanja.
10. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno.
11. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
12. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da je u postupku teret dokaza na onoj strani koja tvrdi da određena činjenica ili pravni odnos postoji.
13. Slijedom izloženog, prema ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi pogrešno polaze od toga da je tuženik taj koji mora dokazati da se njegov potpis ne nalazi na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, kada je isti osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis. Naime, sudovi zanemaruju da je tužitelj prethodno tvrdio da je u ugovornom odnosu s tuženikom upravo temeljem isprava na kojima tuženik "samo" osporava potpis i da tužitelj zapravo tvrdi da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz tih isprava (ugovora), te da je dio sadržaja ugovora i potpis tuženika. Stoga je upravo tužitelj dužan dokazati ono što tvrdi tj. da se na ispravama (ugovorima) nalaze potpisi tuženika. Pritom je za naglasiti da zapravo tvrdnjom na ispravi nije njegov potpis tuženik osporava ne samo činjenicu potpisa, već on suštinski tvrdi da ne postoji pravni (ugovorni) odnos na koji se sam tužitelj poziva, pa je u takvoj situaciji upravo na tužitelju teret dokaza da je s tuženikom potpisao i sklopio ugovore, a osnovom kojih utužuje predmetne tražbine.
14. Prema tome odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:
"Na tuženiku jest teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, ako je u postupku tuženik osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis?"
15. Kako su pobijane nižestupanjske presude utemeljene na shvaćanju koje je nepodudarno pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u predmetnoj odluci (u tom smislu i ovaj sud u Rev-x 159/16 od 2. ožujka 2016. i Revt 170/06 od 7. listopada 2008.), a zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, to zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 9. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
