REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3156/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. L. iz G. R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. V., odvjetniku u P. protiv tuženika: 1. E. N. OIB: … i 2. E. N., OIB: …, oboje iz G. R., zastupani po punomoćnicima mr. sc. R. M. i N. M.- K., odvjetnicima u L., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-1306/2018-3 od 21. ožujka 2019. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Labinu, poslovni broj P-11/14-40 od 3. ožujka 2015., na sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž- 1306/2018-3 od 21. ožujka 2019. u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu, poslovni broj P-11/14-40 od 3. ožujka 2015. u dijelu pod točkom II. i IV. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Labinu poslovni broj P-11/14-40 od 3. ožujka 2015. u dijelu pod točkama II. i IV. izreke te predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troškova nastalih u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Labinu, poslovni broj P-11/14-40 od 3. ožujka 2015. suđeno je:

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

«Nalaže se prvo i drugo tuženicima-prvo i drugo protutužiteljima E. N.1 i E. N. 2 da isele iz kuće u g. R. …, sagrađene na k.č. 226, 227 i 230 k.o. R., da tu kuću slobodnu od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju-protutuženiku R. L., u roku od 15 dana."

II. Prihvaća se protutužbeni zahtejv tuženika-protutužitelja u dijelu koji glasi:

« I. Nalaže se tužitelju – protutuženiku R. L. da isplati prvo i drugo tuženicima – protutužiteljima E. N.1 i E. N. iznos od 84.048,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja 03. ožujka 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodila tekućem polugodištu za 5% poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se protutužbeni zahtejv tuženika-protutužitelja u dijelu koji glasi:

« I. Nalaže se tužitelju – protutuženiku R. L. da isplati prvo i drugo tuženicima – protutužiteljima E. N.1 i E. N. iznos od 167.770,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 152.000,00 teče od teče od 20. kolovoza 2008. godine pa do isplate, a na iznos od 15.800,00 kn od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodila tekućem polugodištu za 5% poena, sve to u roku od 15 dana"

IV. Utvrđuje se nepostojanje potraživanja tužitelja-protutuženika prema tuženicima-protutužiteljima u visini od 204.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, koje je istaknuo prigovorom radi prijeboja.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.“

2. Presudom Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-1306/2018-3 od 21. ožujka 2019. suđeno je:

„I Djelomično se prihvaća žalba tuženika-protutužitelja kao osnovana te se preinačava toč. I presude Općinskog suda u Labinu, poslovni broj: 3 P-11/14-40, od 3. ožujka 2015., tako da sada glasi:

"Nalaže se tuženicima-protutužiteljima da nakon što im tužitelj-protutuženik isplati iznos od 84.048,00 kuna (osamdesetčetiritisućečetrdeset-

osamkuna) - iz toč. II izreke presude, i iznos od 113.713,00 kuna (stotrinaest- tisućasedamstotrinaestkuna) – iz pravomoćne presude poslovni broj: P-83/08-80, od 13. veljače 2009., sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, isele iz kuće u G. R. …, sagrađenoj na k.č. 226, 227 i 230 k.o. R. i da tu kuću slobodnu od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju-protutuženiku, u roku od 15 (petnaest) dana.

II U preostalom dijelu, odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja- protutuženika i tuženika-protutužitelja protiv odluke o glavnoj stvari – i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Labinu, poslovni broj: 3 P-11/14-40, od 3. ožujka 2015. u njenim toč. II, III i IV.

III Djelomično se prihvaća žalba tuženika-protutužitelja protiv odluke o parničnom trošku, pa se preinačuje takva odluka sadržana u toč. V izreke presude Općinskog suda u Labinu, poslovni broj: 3 P-11/14-40, od 3. ožujka 2015. na način da se tužitelju-protutuženiku nalaže da tuženicima-protutužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 8.000,00 kuna (osamtisućakuna) u roku od 15 (petnaest) dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova tuženici-protutužitelji odbijaju, kao neosnovanim.

IV Odbijaju se zahtjevi tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja za naknadu troškova žalbe, kao neosnovani, kao i zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio su reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te da je su ta pitanja važna stoga što je o tim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude te tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti, a protutužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu troškova postupka tužitelju, uključujući i troškove revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

6.2. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.1. Tužitelj u reviziji, u smislu naprijed navedenih odredbi, postavlja slijedeća materijalnopravna pitanja:

„1. da li troškovi bespravne gradnje, odnosno bespravne dogradnje nekretnine, za koju postoji pravomoćno, konačno i izvršno rješenje upravnog tijela kojim je naloženo uklanjanja zgrade prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, predstavljaju nužna i korisna ulaganja u nekretninu (zgradu)?

2. da li se na iznos nužnih i korisnih troškova ulaganja u nekretninu obračunava amortizacija?

3. da li pravo retencije isključuje obvezu posjednika da vlasniku nekretnine plati naknadu za korištenje te iste nekretnine, odnosno da vlasniku nekretnine plati iznos koristi stečene korištenjem te nekretnine?“

7.2. Revident se u reviziji, obrazlažući razloge važnosti iznesenog prvog pitanja, poziva na pravna shvaćanja Županijskog suda u Osijeku iz odluke broj Gž-1248/08 i Županijskog suda u Puli iz odluke broj Gž-3050/08 a koja su zauzeta u pogledu pitanja predstavljaju li troškovi bespravne gradnje nužne i korisne troškove. U pogledu trećeg postavljenog pitanja ističe različito pravno shvaćanje Županijskog suda u Varaždinu iz odluke poslovni broj Gž-1603/2016 od pravnog shvaćanja na kojem se temelji pobijana presuda.

8.1. Odlučujući o dopustivosti revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja, ovaj sud je ocijenio da su za 1. i 3. pitanje ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP odnosno naznačena pitanja važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, s tim da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tih pitanja, pa je odlučeno o osnovanosti revizije.

8.2. Za drugo postavljeno pitanja revident nije u reviziji, u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, naveo propise ili druge važeće izvore prava koji se na njega odnose te nije izložio razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj naime nije naveo odluku nekog drugog drugostupanjskog suda u kojoj bi bio zauzet stav da se na iznos nužnih i korisnih troškova ulaganja u nekretninu obračunava amortizacija.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao vlasnika, da mu tuženici, kao posjednici, predaju nekretninu u posjed te protutužbeni zahtjev tuženika na isplatu vrijednosti nužnih i korisnih troškova koje su imali na nekretnini tužitelja (u preostalom iznosu od 84.048,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama) te istaknuti prigovor prijeboja tužitelja u odnosu na taj protutužbeni zahtjev s osnove koristi koju tuženici ostvaruju koristeći nekretninu tužitelja.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj vlasnik zgrade u G. R., sagrađene na k.č. br. 226, 227. i 230 k.o. R., upisane u zk.ul. 147 k.o. R.,

- da se 1. tuženik E. N.1 u predmetnoj kući nalazi od 1982., a 2. tuženica E. N. od rođenja, uz suglasnost tužitelja, a koji im je nesporno dao i suglasnost za izvođenje određenih građevinskih radova,

- da je na temelju provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke A. B. (iz 2008.) utvrđena vrijednost nužnih i korisnih radova koje su tuženici izveli na zgradi tužitelja u iznosu od ukupno 197.761,00 kunu od kojeg iznosa se 84.048,43 kune odnosi na iznos amortizacije pa kako se na nužne i korisne troškove ne obračunava nova amortizacija, a pravomoćnom presudom je tuženicima već dosuđen iznos od 113.713,00 kuna, to je preostalo dugovanje tužitelja prema tuženicima i za daljnji iznos od 84.048,43 kune,

- da tužitelj, povodom postavljenog prigovora prijeboja svoju tražbinu precizira na način da potražuje naknadu za korist koju su tuženici imali korištenjem nekretnine od dana podnošenja tužbe, odnosno od kad smatra da je koriste bez pravne osnove, i to u visini mjesečne naknade od 1.500,00 kuna,

- da je pravomoćnom presudom istog suda prvog stupnja poslovni broj: P-225/08, od 28. studenog 2008., tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu najamnine za korištenje njegove nekretnine uz obrazloženje da su tuženici do podnošenja tužbe pošteni posjednici, a nakon utuženja da nekretninu koriste na temelju instituta zadržanja, odnosno retencije, dok im se ne nadoknade nužni i korisni troškovi,

- da nije utvrđeno da su tuženici korištenjem predmetne nekretnine stekli korist koja bi imala pripasti tužitelju, bilo davanjem iste u najam ili sezonskim iznajmljivanjem.

11. Na temelju iznesenih utvrđenja, drugostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnine, da tuženici imaju položaj poštenih posjednika s pravom traženja naknade za nužne i korisne troškove za nesporno izvršenu nadogradnju i dogradnju objekta na nekretnini tužitelja u iznosu od 197.761,00 kn i da su podnijeli zahtjev za legalizaciju nelegalno sagrađenog dijela postojećeg objekta, pa da im pripada i pravo zadržanja predmetne nekretnine do tužiteljeve potpune isplate vrijednosti ulaganja. Istaknuti prigovor prijeboja taj sud smatra neutemeljenim, budući da tužitelju ne pripada pravo na naknadu za uporabu ili korištenje nekretnine sve dok tuženici imaju pravo zadržanja.

12. Iznesena shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda, kao i presuda suda prvog stupnja, ne mogu se, barem za sada, prihvatiti.

13. To stoga što za sada nije moguće provjeriti je li prilikom donošenja pobijane presude pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/0838/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), prema kojoj, ako vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (pravo zadržanja ili retencije).

14. Naime, nižestupanjski sudovi svoj zaključak da tuženici imaju pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova temelje samo na činjenici da su tuženici bili pošteni posjednici nekretnine tužitelja i da su predali zahtjev za legalizaciju izvedenih radova na nekretnini bez dozvole nadležnog tijela uprave. Međutim, činjenica da je takav zahtjev podnesen, samo po sebi ne znači da će istom biti udovoljeno.

15. Naime, Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19. dalje: ZPNIZ) uređuje uvjete, postupak i pravne posljedice uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada, te je istim propisano i koje zgrade ne mogu biti ozakonjenje (čl. 6.), kao i pretpostavke za donošenje rješenja o izvedenom stanju (posebice iz čl. 18. i 19. ZPNIZ). U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi bilo doneseno pravomoćno rješenje o izvedenom stanju za predmetnu nekretninu tužitelja. S obzirom na to, a budući da će prema odredbi čl. 42. st. 5. ZPNIZ, u slučaju da postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pravomoćno završi odbijanjem ili odbacivanjem zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, građevinski inspektor nastaviti izvršenje rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, za sada se ne može prihvatiti tvrdnja da su ulaganja tuženika u nekretninu tužitelja bili nužni i korisni troškovi. To prvenstveno ovisi o tome hoće li zgrada biti ozakonjena ili ne. Imajući na umu navedeno, dok se prethodno to ne utvrdi, ne može se prihvatiti niti zaključak sudova o postojanju prava retencije do konačne isplate vrijednosti izvršenih ulaganja i posljedično, nepostojanju prava tužitelja na naknadu za korištenje njegove nekretnine.

16. Ukazuje se da se smatraju nužnima oni troškovi koji su bili nužni za samo održanje stvari i bez njih bi stvar potpuno ili djelomično propala, dok su korisni troškovi oni kojima se povećava vrijednost stvari, što će se procijeniti u svakom konkretnom slučaju po objektivnom (tržišnom) kriteriju, što znači da nije bitan subjektivni stav vlasnika stvari prema povećanju vrijednosti stvari (osim kod promjene namjene stvari). Međutim nužno je utvrditi je li došlo do povećanja vrijednosti stvari. Okolnost, zadržava li se izvršena dogradnja i nadogradnja zgrade u prostoru ili će se provesti njeno uklanjanje, odlučna je stoga za ocjenjivanja postojanja navedenih troškova i njihove visine.

17. Na ovom je mjestu za ukazati je i da je na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. zauzeto je pravno shvaćanje:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.

U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

18. S obzirom na navedeno pravno shvaćanje zauzeto na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. te na odredbe čl. 164. i čl. 165. ZVDSP, ostalo je nejasno pripada li tužitelju naknada za to što su tuženici upotrebljavali nekretninu u vlasništvu tužitelja nakon podnošenja tužbe na predaju u posjed, odnosno smatra li se njihov posjed u tom razdoblju poštenim ili nepoštenim, a što će ovisiti od visine utvrđenih, a eventualno neplaćenih, nužnih i korisnih troškova.

19. Zbog pogrešnog pravnog stava, sve odlučne činjenice za rješenje spora među strankama nisu raspravljene. Stoga je valjalo nižestupanjske presude ukinuti u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

20. Kako je za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu u pogledu glavnog zahtjeva, nije moguće ispitati niti pravilnost donesene odluke o troškovima postupka, koja o tom uspjehu ovisi.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju, raspraviti sve odlučne činjenice za rješenje spornog odnosa među strankama i potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.

22. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.