REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-423/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, sucu izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza P. A. d.o.o. u stečaju, OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. & S. B. d.d., OIB ..., R., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & P. j.t.d., Z., radi trajne zabrane naplate zadužnice, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1378/2015-18 od 22. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Stečajna masa iza P. A. d.o.o. u stečaju, Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 1378/2015-18 od 22. prosinca 2017.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži trajna zabrana naplate zadužnice u korist tuženika u iznosu od 450.000,00 EUR (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 86.475,00 kn.

2. Protiv ove presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode, te predlaže tužiteljevu žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je trajna zabrana naplate zadužnice u iznosu od 450.000,00 EUR. 6. Tužitelj u žalbi ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

7. Među strankama nije prijeporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Okvirnog ugovora broj 018/13 od 7. kolovoza 2013. (str. 26.-31. spisa), da su stranke zaključile i posebni ugovor 15. siječnja 2015. temeljem odredbe članka 1. broj 1. Okvirnog ugovora (zaključnicu FX swap broj 3259380), da je tužitelj tuženiku temeljem članka 7.1. Okvirnog ugovora izdao zadužnicu na iznos od 405.000,00 EUR radi osiguranja pravovremenog i urednog izvršavanja obveza iz posebnih ugovora, da je tuženik 21. siječnja 2015. raskinuo posebni ugovor od 15. siječnja 2015., iz razloga što tužitelj nije pravovremeno ispunio preuzetu obvezu, da je tuženik AGENCIJI predao na naplatu zadužnicu 7. ožujka 2013., te da je tuženik ustupio svoju tražbinu prema tužitelju trgovačkom društvu B2 Kapital d.o.o., a pri čemu je prenesena i zadužnica kao sredstvo osiguranja.

8. Tuženik tvrdi da mu je zbog nepravovremenog ispunjenja nastala šteta u iznosu od 4.572.952,00 CHF, a koju štetu nije uspio u cijelosti naplatiti.

9. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na stajalištu da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je tuženik prije podnošenja tužbe 16. prosinca 2015. već ustupio svoju tražbinu i zadužnicu novom vjerovniku 1. prosinca 2015., te iz razloga što tužitelj nije dokazao, da tuženikova tražbina s osnove naknade štete, radi nepravovremenog i neurednog ispunjavanja svoje ugovorne obveze iz posebnog ugovora, nije niti nastala.

10. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je tuženik ustupio svoju tražbinu trećoj osobi trgovačkom društvu B. K. d.o.o. Z. 1. prosinca 2015. tj. prije podnošenja tužbe (tužba je podnesena 16. prosinca 2015.).

11. Neodlučno je što je tužitelj obavijest o ustupu tražbine primio 28. prosinca 2015. istog dana kada je tuženik primio tužbu (povratnica na poleđini str. 100. spisa), jer je tražbina već bila prenesena.

12. S obzirom na to da je tuženik na temelju odredbe članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) ustupio svoju tražbinu trećoj osobi, a da je na temelju odredbe članka 81. stavka 1. ZOO-a ustupljena i zadužnica kao osiguranje tuženikove tražbine, tuženik se više nije u mogućnosti naplaćivati od tužitelja, pa je zbog osnovanog prigovora promašene pasivne legitimacije sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev.

13. Osim toga, tužitelj nije pokušao niti dokazati da tuženikova tražbina s osnove naknade štete radi nepravovremenog i neurednog ispunjenja ugovorne obveze iz posebnog ugovora nije niti nastala, pogrešno smatrajući da nakon raskida posebnog ugovora, tuženik više nema pravo zadužnicom naplatiti štetu koja je nastala temeljem raskinutog posebnog ugovora.

14. Među strankama nije prijeporno da nije raskinut Okvirni ugovor od 7. kolovoza 2013.

15. Na temelju odredbe članka 7.1.b Okvirnog ugovora tužitelj je tuženiku radi osiguranja pravovremenog i urednog izvršavanja obveza iz posebnih ugovora izdao zadužnicu. Prema tome, zadužnica je izdana na temelju ugovora koji je još uvijek na snazi.

16. Nadalje, tužitelj je i nakon raskida ugovora u obvezi tuženiku nadoknaditi štetu, jer se ugovorne strane raskidom ugovora ne oslobađaju obveze na naknadu štete sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je i iz ovog razloga pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

19. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak