Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kžzd-42/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja za mladež Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dajane Barberić - Valentić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika P. M., zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru i optuženika P. M. protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj Kzd-26/2021-6 od 24. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
I.- Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se uzimaju kao utvrđene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo za koje je optuženik P. M. prvostupanjskom presudom proglašen krivim te se, na temelju članka 51. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (KZ/11) optuženik P. M. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. kolovoza do 20. listopada 2020.
II.- U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i u cijelosti žalba optuženika P. M. odbijaju se kao neosnovane te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru, po sucu za mladež kao sucu pojedincu, proglasio je krivim opt. P. M. zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona (KZ/11), za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 kaznena dijela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. i 1. KZ/11, za koja mu je utvrdio kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci te ga je, na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. kolovoza do 20. listopada 2020. Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena je djelomična uvjetna osuda, tako da će se kazna zatvora u trajanju od 1 godine izvršiti, dok se kazna zatvora u preostalom dijelu od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu ZKP), optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.150,00 kn i platiti paušal u iznosu od 500,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela zamjenica Općinske državne odvjetnice za mladež u Vukovaru, zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik strože kazni.
3. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju S. Š., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP-a nakon razgledanja vratilo spis sudu.
6. Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana, dok je žalba optuženika ocjenjena neosnovanom.
7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak. 1. točka 11. ZKP-a, optuženik općenito navodi da se presuda ne može ispitati, jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
8. Budući istaknuta žalbena osnova nije obrazložena ni konkretizirana, na takve žalbene prigovore treba reći da obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama koje su utvrđene izrekom presude, među kojim razlozima nema nikakvog proturječja, tako da je presuda sasvim razumljiva i može se ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj, niti koja druga takva povreda na koju drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti.
9. Žalbenim prigovorima činjenične prirode žalitelj ponavlja svoju obranu da se, nakon što ga je supruga napustila, brinuo za svoju djecu, nikada ih nije tukao ni prisiljavao na fizički rad, već im je pružao sve što je bio u mogućnosti.
10. Drugostupanjski sud je pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud, nakon detaljno i savjesno provedenog dokaznog postupka, opravdano ocijenio vjerodostojnim iskaze maloljetnih oštećenika, koji su ispitani na dokaznom ročištu kod suca istrage za mladež, ne prihvaćajući obranu optuženika, jer su maloljetni oštećenici detaljno, okolnosno, suglasno i nadasve uvjerljivo opisali svirepo i bezobzirno postupanje oca prema njima, kada ih je svakodnevno tukao rukama, nogama, lopatom, metlom i drugim predmetima po svim dijelovima tijela, kad god bi mu se usprotivili ili nešto ne bi napravili kako je želio, time da su od siline udaraca znali izgubiti svijest, nazivao ih pogrdnim riječima, vrijeđao ih i omalovažavao i tjerao da rade fizičke poslove po selu za novce, a najviše se iživljavao na kćerki A., koja je najsličnija majci i koju je 21. kolovoza 2020. izudarao remenom po tijelu, nanijevši joj tjelesne ozljede.
11. Sud je ispravno iskaze maloljetnih oštećenika doveo u vezu s iskazom njihove majke H. S., koja je živjela u izvanbračnoj zajednici s optuženikom do 2014. godine, kada je pobjegla, jer više nije mogla trpjeti njegovo nasilje nad njom i djecom, a optuženik joj je prijetio da će ih sve ubiti ako se javi djeci, kao i sa dokumentacijom CZSS V. i V., iz koje je vidljivo da su djeca trpjela izrazite fizičke i psihičke boli i patnje zbog dugogodišnjeg zlostavljanja od strane oca, što su se bojali prijaviti, te sa medicinskom dokumentacijom o ozljedama ošt. A. mlljt. M. i nalazom i mišljenjem sudsko – medicinskog vještaka koji je utvrdio da je zadobila tjelesne ozljede u vidu nagnječenja obje natkoljenične regije, nagnječenja leđa u području slabinske regije i nagnječenja obje nadlaktične regije. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda je optuženik na opisani način počinio terećena kaznena dijela iz članka 117. stavak 2. i 1 KZ/11 na štetu A. mlljt. M. i iz članka 177. stavak 2. KZ/11 na štetu svoje četvero maloljetne djece, za koja ga je proglasio krivim.
12. Neprihvatljivi su žalbeni navodi državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud za kaznena dijela iz članka 177. stavak. 2. KZ/11 nepravilno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci, s obrazloženjem da je nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 126/19), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., minimum kazne zatvora od 6 mjeseci zamijenjen kaznom zatvora od 1 godine, obzirom da veći dio inkriminiranog razdoblja (prosinac 2014. do 26. kolovoza 2020.) obuhvaća razdoblje prije stupanja na snagu navedene izmijene Kaznenog zakona pa su za predmetna kaznena dijela pravilno utvrđene kazne zatvora u minimalnom trajanju od po 6 mjeseci.
13. Međutim, ispravno se u žalbi državnog odvjetnika ukazuje da se izricanjem djelomične uvjetne osude sa kaznom zatvora u trajanju od 1 godine, koja će se izvršiti, dok se kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, neće ostvariti svrha kažnjavanja, imajući u vidu težinu i pogibeljnost terećenih kaznenih dijela i sve okolnosti pod kojima su počinjena.
14. Sukladno žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je i ovoga vijeća da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti dosadašnje neosuđivanosti optuženika i činjenice da sada financijski pomaže djeci, što mu je roditeljska obveza i dužnost, dok je podcijenio značaj i težinu utvrđenih otegotnih okolnosti, odnosno bezobzirnosti optuženika u počinjenju dijela i duljini inkriminiranog razdoblja od preko 6 godina.
15. Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi optuženika o potrebi blažeg kažnjavanja, ističući da egzistencija četvero djece ovisi isključivo o njemu jer ih je majka napustila, zanemarujući pri toma da je kaznena djela činio upravo na štetu vlastite maloljetne djece, sa izrazito visokim stupnjem kriminalne volje, okrutnosti i brutalnosti u verbalnom i fizičkom nasilju nad djecom, kojoj je zabranio svaki kontakt sa majkom, ne brinući se o njihovim osnovnim potrebama, što se sve negativno odrazilo na njihov psihofizički i psihosocijalni razvoj i sazrijevanje.
16. Iz navedenih razloga valjalo je djelomično prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni te, prihvaćajući visine utvrđenih kazni zatvora za svako pojedino kazneno djelo, osuditi optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, kojom će u cijelosti biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
17. Slijedom naprijed izloženog, na temelju članka 482. i članka 486. stavak 1. ZKP- a, presuđeno je kao u izreci.
Bjelovar, 9. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar, v.r.
