REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 77/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. H. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice P. b. Z. d.d., Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š. M., M., S. i P. d.o.o., Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-870/2021-2 od 22. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6613/2019-26 od 26. travnja 2021., na sjednici održanoj 9. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-870/2021-2 od 22. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6613/2019-26 od 26. travnja 2021., postavljajući četiri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„Je li ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača sama po sebi ništetna u slučaju da je ništetna ugovorna odredba o načinu promjene takve kamatne stope?
Je li sud u posebnim parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu i povrata stečenog bez osnove koje je pokrenuo potrošač dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku postojanje pretpostavki za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 ili je ovlašten utvrditi ugovornu odredbu nepoštenom isključivo temeljem utvrđenja iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa?
Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ne podrazumijeva i mora se sagledati, ocijeniti i utvrđivati odvojeno u svakom pojedinom slučaju?
Može li se dosuditi zatezna kamata za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine na koju se odnosi, odnosno mogu li zatezne kamate teći i prije dospijeća novčane tražbine?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se poziva na više odluka revizijskog suda i na odluke Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da, u odnosu na postavljena pitanja, nije riječ o pitanjima koja bi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Prvo pitanje, kojim tuženica pita je li odredba o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača sama po sebi ništetna u slučaju da je ništetna ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope, nije važno za rješenje ovoga spora i pravnu poziciju tuženice.
6.1.1. Presuda je donesena u granicama tužbenog zahtjeva kojim je traženo utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o načinu (parametrima) promjene kamatne stope, pri čemu nije zauzeto nikakvo pravno shvaćanje o posljedicama ništetnosti navedene odredbe na osnovnu odredbu o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača.
6.1.2. Samim time pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude, nije i ne može biti u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.
6.2.1. Drugo pitanje, kojim tuženica u bitnome pita je li sud u pojedinačnim parnicama radi utvrđenja ništetnom odredbe o načinu jednostrane promjene kamatne stope od strane kreditne institucije dužan utvrđivati postojanje pretpostavki za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe po čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ili je ovlašten utvrditi nepoštenom tu odredbu pozivom na utvrđenje iz kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.2.2. Pravno shvaćanje o tom pitanju je već zauzeo Vrhovni sud RH u više odluka, uz ostale i u odluci broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., a odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda.
6.2.3. Tuženica nije ukazala na odgovarajuće razloge zbog kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu uslijed promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukama Suda Europske unije broj C-484/06 od 3. lipnja 2010. i C-186/16 od 20. rujna 2017., jer su te odluke donesena na temelju bitno drugačije činjenične osnove.
6.3.1. Treće pitanje, kojim se u bitnome pita podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja tih odredaba nepoštenim po odredbama Zakona o zaštiti potrošača ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Vrhovni sud RH je uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
6.3.2. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj 1/04 od 5. ožujka 2004. na koju ukazuje tuženica, ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnosi na druge kategorije ugovora (ugovore o zajmu), kod kojih je ništetnost posljedica nezakonito ugovorene valute obveze.
6.4.1. Četvrto pitanje kojim tuženica pita može li se dosuditi zatezna kamata za razdoblje prije dospjelosti novčane obveze na koju se odnosi, odnosno mogu li zatezne kamate teći prije dospjelosti obveze, nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/20) od 30. siječnja 2020. odnosi na početak tijeka zastare i ne daje odgovor na naznačeno pitanje koje se tiče tijeka zateznih kamata kod vraćanja stečenog bez osnove.
6.4.2. Navedeno pitanje se sadržajno odnosi na odredbu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Stoga početak tijeka zateznih kamata ovisi o savjesnosti stjecatelja, što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 9. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
