Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 20 Kž-48/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. B., zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18,126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva (dalje: ODO) u Zadru i okrivljenog protiv presude Općinskog suda u Zadru broj 2 K-703/2021-17 od 30. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba ODO u Zadru, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri na način da se okrivljeniku D. B. za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, prihvaća kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci koja mu je utvrđena pobijanom presudom te se prihvaća na temelju čl. 58. st. 2. KZ/11 opozvana uvjetna osuda izrečena okrivljeniku presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K- 795/2020 od 9. veljače 2021. i utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, time da se na temelju čl. 58. st. 3. u vezi s čl. 53. i čl. 51. KZ/11 okrivljenik osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju kaznu zatvora mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. listopada 2021., pa nadalje te se na temelju čl. 70. st. 1. KZ/11 okrivljeniku izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a trajati će do prestanka izvršenja kazne zatvora.

II. Žalba okrivljenog D. B. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljeni D. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 pa mu je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 58. 2. KZ/11 opozvana je uvjetna osuda koja je okrivljeniku D. B. izrečena presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-795/20 od 9. veljače 2021. godine te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci.

1.2. Temeljem čl. 58. st. 3. KZ/11 okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.

1.3. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. listopada 2021., pa nadalje.

1.4. Temeljem čl. 70. st. 1. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Temeljem čl. 70. st. 2. KZ/11 navedeno je da se sigurnosna mjera izvršava u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom, a temeljem čl. 70. st. 3. KZ/11 da mjera psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno, do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine.

1.5. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08, valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti puni naziv Zakona na koji se poziva, kao i brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen zajedno sa svim izmjenama i dopunama), okrivljenik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.700,00 kuna u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnijelo ODO u Zadru zbog odluke o kazni iz čl. 471. st. 1. ZKP/08 s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

3. Žalbu je podnio i okrivljenik D. B. putem branitelja po službenoj dužnosti, odvjetniku A. I., odvjetniku u Z., zbog odluke o kazni iz čl. 471. ZKP/08 i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da županijski sud uvaži žalbu i svojom odlukom preinači prvostupanjsku presudu na način da smanji izrečenu kaznu zatvora optuženiku ispod zakonskog minimuma i oslobodi istoga od snašanja troškova postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je uz dopis broj KŽ-DO-53/2022-2 od 7. veljače 2022. isti vratilo ovom sudu.

6. Žalba ODO u Zadru je osnovana, a žalba okrivljenika nije osnovana.

7. U odnosu na odluku o kazni, valja reći da je prvostupanjski sud pri odabiru vrste i visine kazne okrivljeniku kao olakotne okolnosti cijenio priznanje kaznenog djela, ispriku koju je na ročištu uputio majci, smanjenu ubrojivost u inkriminirano vrijeme utvrđenu po psihijatrijskom vještaku i sudjelovanje u Domovinskom ratu, dok mu je otegotnim cijenio prethodnu osuđivanost za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 koje je 21. siječnja 2020. počinio prema svom ocu, time da je predmetno kazneno djelo počinio u roku kušnje koji mu je određen presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-795/2020 upravo zbog kaznenog djela tjelesne ozljede spram oca, a koja je postala pravomoćna 28. travnja 2021. Pri tome mu je prvostupanjski sud cijenio i činjenicu da je prethodno kazneno djelo počinjeno s elementima nasilja, a predmetnim kaznenim djelom se nasiljem prijeti bliskoj osobi, tj. majci.

8. Utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci za počinjeno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 ovaj drugostupanjski sud smatra primjerenom počinjenom kaznenom djelu i samom počinitelju.

9. Što se tiče utvrđene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci, ista mu je opozvana temeljem čl. 58. st. 2. KZ/11.

10. U pravu je ODO u Zadru kad u žalbi navodi da je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci preblaga u odnosu na težinu kaznenih djela i njihovih posljedica. Naime, okrivljeniku je za kazneno djelo tjelesne ozljede počinjeno na štetu oca izrečena uvjetna osuda, a budući je predmetno djelo spram svoje majke počinio u roku kušnje u odnosu na prethodno kazneno djelo, očito je da kazneno- pravna sankcija koja mu je izrečena nije ispunila svoju svrhu, odnosno da nije odvratila okrivljenika od činjenja novih kaznenih djela.

11. Stoga, kako bi se ostvarila specijalna prevencija, odnosno odvratilo okrivljenika od činjenja kaznenih djela i postigla generalna prevencija, tj. jačala svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, valjalo je okrivljeniku izreći jedinstvenu kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju. Mišljenje je ovog drugostupanjskog suda da će se upravo jedinstvenom bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

12. Ovdje treba napomenuti da je prvostupanjski sud pri izricanju sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, izvršavanja i trajanja navedene sigurnosne mjere prepisao čl. 70. st. 1, 2 i 3 KZ/11, bez da je konkretno odredio gdje će se i koliko dugo izrečena sigurnosna mjera izvršavati, koji propust je, preinačenjem odluke o sigurnosnoj mjeri, ispravio ovaj drugostupanjski sud.

13. U odnosu na žalbu okrivljenika D. B. zbog odluke o kazni, valja reći da su točni navodi žalitelja da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje glede počinjenja navedenog kaznenog djela, ali nisu točni navodi da je prvostupanjski sud povrijedio zakon na štetu okrivljenika kad prilikom odmjeravanja kazne zatvora na okrivljenika nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 48. i 49. KZ/11. Žalitelj ističe da je, unatoč uvažavanju navedenih olakotnih okolnosti, prvostupanjski sud ipak opozvao uvjetnu osudu okrivljeniku, ne vodeći računa o činjenici da se radi o nanošenju lake tjelesne ozljede, a da se u konkretnom slučaju radi o prijetnji pod utjecajem alkohola i u stanju PTSP-a.

14. Kao što to žalitelj i sam navodi u obrazloženju svoje žalbe, odredbe čl. 48. i 49. KZ/11 mogu se, dakle ne moraju se, primijeniti.

15. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud utvrdio primjerenu pojedinačnu kaznu za počinjeno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3.. u vezi s st. 2 KZ/11 i da je osnovano okrivljeniku opozvao raniju uvjetnu osudu, međutim, kao što je naprijed navedeno, smatra da je jedinstvena kazna preblaga, a ne da bi ju još trebalo ublažiti ispod zakonskog minimuma propisanih kazni, kao što to predlaže žalitelj, naročito kad se uzme u obzir da je okrivljenik predmetno kazneno djelo počinio u roku kušnje koji mu je određen uz uvjetnu osudu za kazneno djelo tjelesne ozljede. Naime, okrivljenik je imao dovoljno vremena shvatiti da se činjenje kaznenih djela ne isplati, da je kažnjivo i da mu je izricanjem uvjetne osude dana šansa da svoj način ponašanja uskladi sa zakonom. Budući to nije učinio, već je ponovno počinio kazneno djelo, navedeno je nužno adekvatno sankcionirati, što je prvostupanjski sud i učinio opozivom uvjetne osude, a isto je u skladu s čl. 58. st. 2. KZ/11.

16. Okrivljenik nije ni obrazložio, ni argumentirao zbog čega bi ga sud trebao osloboditi plaćanja troškova kaznenog postupka te ovaj drugostupanjski sud smatra da su troškovi opravdani i na zakonu osnovani.

17. S obzirom na navedeno, budući ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 (toč.I/ izreke) i na temelju čl. 482 ZKP/08 (toč. II/ izreke), odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic