REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 57/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. s. d.o.o., R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. K. M. i I. K. M. u R., protiv tuženika B. k. d.d., V., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 9955/2013-2 od 15. rujna 2016., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Povrv-782/12-6 od 28. studenoga 2012., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja podnesena zbog pitanja: "Je li fiducijarni vjerovnik ili fiducijarni dužnik u obvezi plaćati zajedničku pričuvu?" se odbija kao neosnovana.

II. Revizija tužitelja podnesena zbog pitanja: "Jesu li fiducijarni vjerovnik i fiducijarni dužnik oba u obvezi plaćati zajedničku pričuvu?" se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Povrv-782/12-6 od 28. studenoga 2012. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. L. u R., broj Ovrv-62/11 od 28. siječnja 2011. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 4.686,00 kn te iznos 1.623,60 kn na ime troškova ovršnog postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže naznačeno u toč. I. izreke te presude i ujedno tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 1.250,00 kn na ime troškova postupka.

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9955/2013-2 od 15. rujna 2016. preinačena je prvostupanjska presuda ukidanjem u cijelosti platnog naloga javnog bilježnika G. L. iz R., broj Ovrv-62/11 od 28. siječnja 2011. te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na isplatu iznosa 4.686,00 kn te iznosa 1.623,60 kn na ime troška ovršnog postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadu mu troškova postupka u iznosu 1.250,00 kn i ujedno dopušteno podnošenje revizije protiv te presude, a zbog pravnog pitanja: "Je li fiducijarni vjerovnik ili fiducijarni dužnik u obvezi plaćati pričuvu?". To iz razloga što je o tom pitanju u odlukama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5149/10-2 od 4. veljače 2014., Županijskog suda u Splitu broj Gžo-444/12 od 7. studenoga 2012., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1490/15-3 od 17. studenoga 2015., Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2353/11-2 od 25. ožujka 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8194/12-3 od 3. veljače 2016. izraženo pravno shvaćanje da je fiducijarni vlasnik dužan plaćati pričuvu, dok je u presudama Županijskog suda u Puli broj Gž-186/14-2 od 22. travnja 2015., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-889/11-2 od 23. siječnja 2013., te presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6538/15-2 od 18. srpnja 2016. izraženo pravno shvaćanje da je fiducijarni dužnik u obvezi plaćati pričuvu.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 467.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14

– dalje: ZPP) navodeći kao sporno pravno pitanje:

"Tko je u obvezi plaćati zajedničku pričuvu, fiducijarni vjerovnik ili fiducijarni dužnik, odnosno da li su oboje u obvezi plaćati zajedničku pričuvu?"

smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da je o tom pitanju u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9955/13 od 15. rujna 2016., Pž-8194/12 od 3. veljače 2016., Pž-8867/13 od 11. studenoga 2016., te odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-619/05, U-III-2691/07, U-III-3303/2008 izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude.

Predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude uz naknadu troškova postupka tužitelju.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu iznosa 4.686,00 kn, koji iznos ujedno i označava vrijednost predmeta ovog spora, a koja, u smislu odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a ovaj spor čini sporom male vrijednosti.

7. Prema odredbi čl. 467.a ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 3. u vezi sa odredbom čl. 97. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocjeni da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U obrazloženju presude kojom dopušta reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud će naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopušta i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih.

8. Drugostupanjski sud je postupajući prema odredbi čl. 467.a ZPP-a, u izreci drugostupanjske presude dopustio podnošenje revizije protiv iste time da je u obrazloženju naznačio pravno pitanje zbog kojeg ju je dopustio i to: "Je li fiducijarni vjerovnik ili fiducijarni dužnik u obvezi plaćati pričuvu?" te izložio razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih, ukazujući na različite sudske presude sa različitim pravnim shvaćanjima o tom pitanju, time da je u presudama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5149/10-2 od 4. veljače 2014., Županijskog suda u Splitu broj Gžo-444/12 od 7. studenoga 2012., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1490/15-3 od 17. studenoga 2015., Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2353/11-2 od 25. ožujka 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8194/12-3 od 3. veljače 2016. izraženo pravno shvaćanje da je fiducijarni vjerovnik dužan plaćati pričuvu, dok je u presudama Županijskog suda u Puli broj Gž-186/14-2 od 22. travnja 2015., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-889/11-2 od 23. siječnja 2013., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6538/15-2 od 18. srpnja 2016. izraženo pravno shvaćanje da je fiducijarni dužnik u obvezi plaćati pričuvu.

9. U skladu s prednjim, a polazeći od odredbe čl. 467.a ZPP-a, ocijeniti je da je u dijelu pitanja zbog kojeg je podnesena revizija, a kojim se problematizira je li fiducijarni vjerovnik ili fiducijarni dužnik u obvezi plaćati zajedničku pričuvu revizija dopuštena, jer je zbog tog pitanja drugostupanjski sud i dopustio podnošenje revizije i označio razloge važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih, dok u dijelu pitanja, a kojim se problematizira jesu li fiducijarni vjerovnik i fiducijarni dužnik oba u obvezi plaćati zajedničku pričuvu, revizija nedopuštena, jer zbog tog pravnog pitanja drugostupanjski sud nije dopustio podnošenje revizije.

Stoga je u tom dijelu revizija tužitelja nedopuštena zbog čega ju je trebalo djelomično odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 79. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

10. Prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu tužitelja kojim od tuženika, upisanog fiducijarnog vlasnika nekretnine – stana u zgradi kojom je tužitelj ovlašten upravljati, potražuje isplatu utuženog iznosa na ime neplaćene zajedničke pričuve u razdoblju: 1. rujna 2007.-30. rujna 2010., ocijenivši ga osnovanim te izrazivši pravno shvaćanje da takva obveza za tuženika kao upisanog vlasnika nekretnine se temelji na odredbi čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP), a kojom je propisano da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drukčije određeno.

11. Drugostupanjski sud prihvaćajući žalbu tuženika preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši ga neosnovanim, izrazivši pravno shvaćanje da tuženik koji je u spornom razdoblju bio upisan kao fiducijarni vlasnik nekretnine, sve u smislu odredbe čl. 34. ZVDSP, dakle pod ograničenjima iz stavka 5. tog članka, u smislu da je vlasništvo te nekretnine stekao samo radi osiguranja i ispunjenja tražbine, a bez mogućnosti služiti se i njome raspolagati, tako da je u tom razdoblju predmetnu nekretninu – stan koristio fiducijarni dužnik kao plodouživatelj, a koji da je u smislu odredbe čl. 205. st. 1. i 5. ZVDSP u obvezi snositi troškove zajedničke pričuve.

12. Obzirom na rezultate provedenog postupka te činjenična utvrđenja, a prema kojima je tuženik na temelju sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini, upisom u zemljišnu knjigu stekao položaj fiducijarnog vlasnika na predmetnom stanu, dakle pod ograničenjima propisanim odredbom čl. 34. st. 5. ZVDSP, a zbog čega je u predmetnom stanu i dalje stanovao fiducijarni dužnik, dakle nastavio ga koristiti, ocjena je ovog suda da obveza plaćanja zajedničke pričuve u smislu odredbe čl. 89. st. 2. ZVDSP je i dalje bila na fiducijarnom dužniku kao korisniku nekretnine, a koji je sadržajno u spornom razdoblju i izvršavao sva vlasnička ovlaštenja na tom stanu. Samo kada bi fiducijarni vlasnik stekao punopravno vlasništvo sporne nekretnine, postao bi obveznikom plaćanja zajedničke pričuve.

13. Takvo pravno shvaćanje ovaj sud je već i izrazio u svojoj odluci broj Revt 258/16- 2 od 24. siječnja 2018.

Neodlučno je pozivanje revidenta na pravno shvaćanje izraženo u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-619/05, U-III-2691/07 i U-III-3303/2008, a kada se činjenično pravni supstrat spisa u odnosu na koje je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje, različito od ovog spisa predmeta. Naime u tim odlukama radilo se o pitanju tko je obveznik plaćanja zajedničke pričuve za stanove koji još nisu bili prodani stanarima koji su na njima polagali pravo otkupa.

14. Slijedom navedenog reviziju u dijelu kojim je ona bila dopuštena je trebalo odbiti kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor. Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.