REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2561/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. U. iz U., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. p. u Z., protiv tuženika Županijske uprave za ceste Zadarske županije, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-1083/17-2 od 23. siječnja 2018., kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru broj P-1113/12 od 28. svibnja 2015., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-1083/17-2 od 23. siječnja 2018. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru broj P-1113/12 od 28. svibnja 2015. u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen (točka I. izreke).

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-1083/17-2 od 23. siječnja 2018. i sudi:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru broj P-1113/12 od 28. svibnja 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka tužitelju u iznosu od 7.437,50 kuna (točka I. izreke) i dopunska presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru broj P-1113/12 od 2. listopada 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog i revizijskog postupka u iznosu od 2.265,62 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 22.211,67 kuna s zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 558,33 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.437,50 kuna (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa (točka II. izreke), te je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi (točka III. izreke).

1.2. Prvostupanjskom dopunskom presudom je dopunjena presuda broj P-1113/2012 od 28. svibnja 2015. na način da su u točki I. izreke rješenja tužitelju na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 7.437,50 kuna dosuđene i zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate (točka I. izreke), a u preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (točka 1. izreke), te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda pod točkom II. izreke (točka 2. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 583,00 kuna (točka 3. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da revizijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.1. Temeljem odredbe članka 382. stavak 3. ZPP u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu članka 382. stavak 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koja je nastala na njegovom vozilu kao posljedica naleta divljači 22. listopada 2009.

8. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da se prometna nezgoda dogodila na županijskoj cesti, za čije održavanje i upravljanje je nadležan tuženik,

- da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 71 km/h, a da je na mjestu naleta brzina kretanja vozila bila ograničena na 90 km/h,

- da tužitelj nije imao mogućnosti ranijeg uočavanja divljači obzirom da su pored ceste i s lijeve i s desne strane visoko i nisko raslinje koje onemogućava ranije uočavanje opasnosti,

- da je prometni znak "Divljač na cesti" postavljen 900 m prije mjesta prometne nezgode bez dopunske ploče,

- da je tužitelju uslijed oštećenja vozila nastala imovinska šteta u iznosu od 22.211,67 kuna.

9. Na tako utvrđeno stanje prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 60. stavak 1. Pravilnika o prometnim znakovima i signalizaciji na cestama („Narodne novine“ broj 39/93) prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Protivno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je zauzeo shvaćanje da prema odredbi članka 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o javnim cestama („Narodne novine“ broj 100/96, 76/98, 27/01, 114/01, 117/01, 65/02 i 135/09) za štete od divljači pričinjene na javnoj cesti odgovara osoba koja gospodari lovištem prema objektivnom kriteriju. Ta odgovornost je isključena ako je šteta nastala skrivljenim postupanjem vozača ili ju je skrivila osoba koja upravlja javnom cestom zbog propusta u njenom održavanju za sigurno korištenje svim onim kojima je namijenjena.

10.1. Budući da tužitelj nije dokazao propust na strani tuženika, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Tužitelj u reviziji postavlja pitanja:

1. Da li u slučajevima štete na motornom vozilu koja je nastala naletom divljači na javnoj cesti u vrijeme važenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu NN 75/09 i to čl. 86. st. 3. koji je važio od 8.7.2009. pa do stupanja na snagu odredbe čl. 32.a Zakona o javnim cestama koja odredba je stupila na snagu 29.12.2009. za štetu od naleta divljači na vozilo bio je odgovoran vozač po načelu krivnje, ako nije prilagodio brzinu uvjetima i stanju na kolniku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala prema kriteriju objektivne odgovornosti?

2. Da li postoji solidarna odgovornost za štetu koja nastane uslijed naleta motornog vozila na divljač na javnoj prometnici ovlaštenika prava lova i pravne osobe koja gospodari prometnicom, a zbog propusta pravne osobe koja gospodari prometnicom da je pravilno označi?

3. Da li je u vrijeme važenja čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu NN 75/09 i važenja Zakona o javnim cestama NN 124/09 kao nužna pretpostavka za pravilno označavanje prometnice prometnim znakom opasnosti divljač na cesti, bilo postojanje zahtjeva lovačkog društva?

12. Kao razlog važnosti revident se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-7258/14 od 25. svibnja 2017., u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje suprotno pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008. i odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3983/12 od 9. siječnja 2014.

13. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je podnesena.

14. Prvo postavljeno pitanje iz revizije, revizijski sud ocjenjuje važnim za odluku o predmetu spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu je revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje - ali je osporena presuda utemeljena na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju revizijskog suda.

15. Naime, ovaj sud je odluci broj Rev-1782/13 od 28. studenoga 2018. naveo da je Izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu od 29. lipnja 2009. („Narodne novine“ broj 75/09 – dalje: ZL), člankom 37. propisano:

Članak 86. mijenja se i glasi:

(1) Osoba koja nanese štetu divljači u lovištu bespravnim lovom ili na drugi način obvezatna je nadoknaditi štetu.

(2) Naknada štete iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se u postupku pred redovnim sudom prema mjestu nastanka štete, ako se u roku od mjesec dana od dana nastale štete ne postigne sporazum o visini naknade sa štetnikom i ako naknada u tom roku ne bude isplaćena.

(3) Odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova.

(4) Odštetni cjenik za štete na divljači te mjerila i kriterije za naknadu štete na divljači i lovištu donosi Ministarstvo.

16. Dakle, novelirana odredba članka 86. stavak 3. ZL, koja je vrijedila u vrijeme štetnog događaja, prvenstveno propisuje opće pravilo da za nastalu štetu od divljači na prometnici odgovara pravna osoba koja gospodari prometnicom. Od tog općeg pravila, propisani su izuzeci, i to prvi, da za štetu na vozilu odgovara vozač ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno, drugi izuzetak, da za štetu odgovara ovlaštenik prava lova, ako je ista nastala vršenjem skupnog lova.

17. Za zaključiti je da, ako nema gore navedenih izuzetaka, za štetu odgovara pravna osoba koja gospodari prometnicom.

18. Navedena odredba propisuje da za štetu na vozilu nastalu uslijed naleta divljači na javnoj cesti, odgovara pravna osoba koja upravlja prometnicom, ako je vozač prilagodio kretanje uvjetima na cesti, i ako šteta nije uvjetovana skupnim lovom. Tu odredbu treba primijeniti neovisno o tome što je kasnije, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 153/09) navedena odredba prestala važiti.

19. U skladu s navedenim i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III- 7258/2014 od 25. svibnja 2017. navodi da se (...) konkretni slučaj treba razmotriti u kontekstu zakonske regulative koja je bila na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (...) i da je u konkretnom slučaju relevantna izmijenjena odredba članka 86. stavak 3. Zakona o lovstvu (...).

20. Slijedom toga, a kako shvaćanje drugostupanjskog suda iz pobijane presude nije u skladu s shvaćanjem ovoga suda, drugostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio presudu prvostupanjskog suda i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

21. Zbog navedenog je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

22. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio s podnesenom revizijom u smislu Tbr. 10.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) pripada mu pravo na naknadu troškova sastava revizije u iznosu od 1.500,00 kuna, uvećan za 25% poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), što ukupno iznosi 1.875,00 kuna.

23. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe budući je isti u postupku oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

24. Uz navedeno pripada mu i trošak priznat po prvostupanjskom sudu u iznosu od 7.437,50 kuna, ali i trošak žalbenog postupka u iznosu od 390,62 kune, što ukupno iznosi 7.828,12 kuna.

25. S obzirom da je tužitelj podneskom od 23. siječnja 2015. zatražio i zatezne kamate na trošak prvostupanjskog postupka, priznate su mu i zatezne kamate dopunskom presudom od 2. listopada 2017. na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka.

26. Slijedom navedenog tužitelju na ime troškova postupka pripada ukupan iznos od 9.703,12 kuna, pa je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.