REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 366/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. rođ. T., žene I., OIB:... iz T., koju zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u T., protiv tuženika R. M., OIB:..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u S., radi ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2947/2016 od 17. studenoga 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-8817/15 od 13. lipnja 2016., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2947/2016 od 17. studenoga 2016. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Dužan je tuženik M. R. kao zakonski nasljednik iza pok. M. M. ud. S. a prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-118/86 trpjeti uknjižbu brisanja prava vlasništva sa imena M. M. ud. S. na 10/42 dijela čest. zem. 13828 k.o. V. uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu nekretnine na ime tužiteljice za cijelo, jer u protivnom će istu zamijeniti ova presuda.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi parnični trošak u iznosu od 22.446,06 kuna.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika R. M., pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj P-8817/15 od 13. lipnja 2016. godine i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. V. rođ. T. ž. I. koji glasi:

»I. Dužan je tuženik R. M. kao zakonski nasljednik iza pok. M. M. ud. S., a prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-118/86 trpjeti uknjižbu brisanja prava vlasništva s imena M. M. ud. S. na 10/42 dijela čest. zem. 13828 k.o. V., uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu nekretnine na ime tužiteljice za cijelo, jer u protivnom će istu zamijeniti ova presuda.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi parnični trošak u iznosu od 22.446,06 kuna.«

II. Nalaže se tužiteljici M. V. rođ. T. ž. I. da u roku od 15 dana naknadi tuženiku R. M. parnični trošak u iznosu od 5.390,62 kuna, dok se odbija zahtjev tuženika R. M. za naknadu daljnjeg zatraženog troška."

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

7. S obzirom da je u ovom predmetu pobijana presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, dopuštena je revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, koja je kao takva i razmatrana.

8. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se presudom obveže tuženika, kao nasljednika zemljišnoknjižne suvlasnice M. M. ud. S. za 10/42 dijela čest. zem. 13828 k.o. V., da trpi upis prava suvlasništva u tom dijelu na ime tužiteljice, a u protivnom da će istu zamijeniti presuda, a kao pravni osnov stjecanja vlasništva na navedenom dijelu predmetne nekretnine tužiteljica navodi dosjelost.

10. Polazeći od utvrđenja:

- da je majka tuženika sada pok. M. M. ud. S. u zemljišnoj knjizi uknjižena kao suvlasnica čest. zem. 13828 k.o. V. za 10/42 dijela, temeljem ugovora o kupoprodaji od 30. srpnja 1957. kojeg je zaključila s prodavateljicom A.-A. R. ž. J. rođ. O.,

- da je tuženik prilikom saslušanja naveo da njegova majka, sada pok. M. M. ud. S. uopće nije koristila predmetnu nekretninu,

- da iz povijesnog posjedovnog lista proizlazi da je u katastru kao posjednik upisan djed tužiteljice M. D.,

- da je na predmetnoj nekretnini podignuta obiteljska kuća s pomoćnim objektima, a sa zapadne strane da je vrt, time da je sa svih strana od okolnih nekretnina, odvojena zidovima,

- da je u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 20. lipnja 2006. koji je zaključen između A. T. ud. S., kao primateljice uzdržavanja i tužiteljice kao davateljice uzdržavanja, navedeno da je A. T. ud. S. stvarni vlasnik i posjednik čest. zem. 13828 k.o. V. s kućom izgrađenom na tom zemljištu, a u zemljišnoj knjizi da je upisana kao suvlasnica za 22/42 dijela,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su njeni roditelji sagradili kuću na predmetnoj nekretnini koju da je tužiteljičina majka naslijedila od njene majke I. D. ž. M.,

- da je svjedokinja S. S. navela da je djed tužiteljice M. D. dao predmetnu nekretninu majci tužiteljice A. T. ud. S. kako bi sagradila kuću, što je ista i učinila, te da nikada nije čula ni vidjela da itko ometa tužiteljicu ili njene pretke u posjedu, a ni nju, jer da je od 1982. obrađivala te još i danas obrađuje vrt oko tužiteljičine kuće,

- da je svjedok F. K. (otac ovog svjedoka-I. K. je brat tužiteljičine bake I. D. rođ. K. ž. M.) naveo da su njegov otac I. i stric T.-A. izvršili zamjenu svojih nekretnina na D. V. s N. D. rođ. O. pok. R. koja da im je ustupila svoje nekretnine u V., među kojima je bila i sporna nekretnina,

- da je svjedokinja N. D. u iskazu navela da je tužiteljičina baka I. D. rođ. K. ž. M. predmetnu nekretninu dobila na dio od svoje braće,

prvostupanjski sud je je prihvatio tužbeni zahtjev, ocjenjujući da je tužiteljica preko svojih pravnih prednika, dosjelošću stekla vlasništvo predmetne nekretnine, jer je njihov posjed trajao duže od sto godina, a koji je bio zakonit, istinit i pošten, a da je u zemljišnoj knjizi upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, na ime majke tuženika a na temelju kupoprodajnog ugovora od 30. srpnja 1957., bio samo formalan, jer da je vlasništvo iste u cijelosti pripadalo djedu tužiteljice M. D. i baki tužiteljice I. D., rođ. K., a nakon smrti I. D., da je to pravo prešlo u vlasništvo majke tužiteljice koja je s tužiteljicom zaključila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

11. Međutim, ocjenjujući da je u prvostupanjskoj presudi počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, drugostupanjski sud je po osnovu ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP utvrdio sljedeće činjenice:

- da su tužiteljica i njena majka A. T. rođ. D. pok. M., a prije nje I. D. rođ. K. u dugogodišnjem (nesmetanom) posjedu cijele čest. zem. 13828 k.o. V.,

- da je bilo nekoliko sestara O.,

- da su prednici tužiteljice po majčinoj strani, braća K., izvršili zamjenu svoje imovine s jednom od sestara O. i to N. D. rođ. O., na način da su braća K. predali imovinu koju su imali u D., N. D. rođ. O., a ona je njima predala svoju imovinu koju je imala u V., a da je tužiteljičina baka I. D. (sestra I. K. i T.-A. K.) naslijedila dio imovine koji je bio zamijenjen,

- da je druga sestra O. i to A.-A. R. rođ. O. pok. R. svoj suvlasnički dio od 10/42 dijela predmetne nekretnine kupoprodajnom pogodbom od 30. srpnja 1957. prodala majci tuženika M. M. ud. S., koja se uknjižila na kupljenom dijelu predmetne nekretnine,

- da je 18. ožujka 1987. A. T. rođ. D. kći M. podnijela tužbu protiv N. D. ž. I. rođ. O. pok. R., D. O. ud. M., M. M. ud. S. i A. O. ud. K., radi izdavanja tabularne isprave za uknjižbu čest. zem. 13828 k.o. V. za cijelo, a da je u toj parnici tužba protiv tuženice M. M. ud. S. povučena, jer je utvrđeno da je ista preminula prije uručenja tužbe,

- da je u diobi obitelji K. predmetna nekretnina pripala u dio I. D. ž. M. rođ. K., a nakon njene smrti (prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O- 38/74 od 23. svibnja 1974., umrla je 5. veljače 1974.), u diobi između njenih nasljednika iz 1982., nekretnina je pripada u dio A. T. rođ. D., koja je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 20. lipnja 2006. prenijela predmetnu nekretninu na tužiteljicu.

11.1. Na temelju navedenih utvrđenja, drugostupanjski sud je zaključio da je majka tužiteljice A. T., rođ. D. (kojoj je nakon smrti bake tužiteljice, u diobi između njenih nasljednika 1982. pripala predmetne nekretnina) postala nepošteni posjednik predmetne nekretnine (u odnosu na suvlasnički dio od 10/42 dijela), najkasnije od 1987. kada je podnijela tužbu (između ostalih i) protiv M. M. ud. S., od kojeg trenutka da je ista mogla saznati da je u posjedu nekretnine koja je u zemljišnoj knjizi upisana na ime M. M. ud. S. u 10/42 dijela.

11.2. Drugostupanjski sud je zaključio također da je i tužiteljica podnošenjem tužbe u ovom predmetu, postala nepošteni posjednik predmetne nekretnine u odnosu na suvlasnički dio tuženika koji je u zemljišnoj knjizi upisan na ime njegove majke M. M. ud. S.

11.3. Zbog navedenog je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključujući da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, s obzirom da majka tužiteljice, kao ni tužiteljica nisu bile savjesne u odnosu na suvlasnički dio od 10/42 dijela predmetne nekretnine koji je u zemljišnoj knjizi upisan na ime majke tuženika.

12. Za sada se ne može prihvatiti zaključak drugostupanjskog suda da majka tužiteljice i tužiteljica nisu bile poštene (savjesne) posjednice u odnosu na suvlasnički dio predmetne nekretnine koji je u zemljišnoj knjizi upisan u 10/42 dijela na ime majke tuženika M. M. ud. S.

12.1. Naime, u konkretnom predmetu tijekom postupka nije bilo sporno da su tužiteljica i njeni prednici u dugogodišnjem (nesmetanom) posjedu cijele čest. zem. 13828 k.o. V., da se radi o nekretnini na kojoj je podignuta obiteljska kuća s pomoćnim objektima, te koja je sa svih strana od okolnih nekretnina odvojena zidovima, da je u katastru kao posjednik predmetne nekretnine upisan djed tužiteljice M. D., da je majka tuženika u zemljišnoj knjizi uknjižena kao suvlasnica predmetne nekretnine u 10/42 dijela na temelju ugovora o kupoprodaji od 30. srpnja 1957. kojeg je zaključila s prodavateljicom A. A. R. ž. J. rođ. O., da majka tuženika nikada nije koristila (bila u posjedu) predmetnu nekretninu (što je utvrđeno na temelju iskaza tuženika), da su braća K. (braća bake tužiteljice) mijenjali svoju imovinu koju su imali s N. D. rođ. O. pok. R. na način da su istoj braća K. predali imovinu koju su imali na D., a ona je njima predala svoju imovinu koju je imala u V., da je tužiteljičina baka I. D. naslijedila od svoje braće (K.) dio imovine koji je bio zamijenjen, te da je majka tužiteljice podnijela tužbu protiv (između ostalih i) majke tuženika M. M. ud. S., radi izdavanja tabularne isprave za predmetnu nekretninu, koja tužba je povučena jer je utvrđeno da je ta tuženica preminula prije uručenja te tužbe, kao i da je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu protiv tuženika, kao nasljednika upisane zemljišnoknjižne vlasnice predmetne nekretnine u 10/42 dijela.

12.2. Međutim, sporno je jesu li majka tužiteljice podnošenjem tužbe radi izdavanja tabularne isprave 1987., te tužiteljica podnošenjem predmetne tužbe postale nesavjesne u odnosu na suvlasnički dio predmetne nekretnine koji je u zemljišnoj knjizi upisan u 10/42 dijela na ime majke tuženika M. M. ud. S.

12.3. Prema odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.), a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.).

12.3.1. Prema odredbi prema čl. 18. st. 5. ZVDSP posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, u smislu ove odredbe (slično kako je to bilo uređeno odredbom čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /"Narodne novine" broj 53/91), posjed je pošten ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom na posjed. Isto tako, u smislu ovih odredbi poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, posjed postaje naknadno nepošten samo naknadnim saznanjem posjednika na nema pravo na posjed.

12.4. U pobijanoj presudi pravilno zaključuje drugostupanjski sud da poštenje posjednika mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, te da se časom kada je posjednik prestao biti pošten, prekida dosjelost.

12.5. Međutim, pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da su podnošenjem tužbe tužiteljica i njena majka postale nesavjesne (nepoštene) posjednice u odnosu na suvlasnički dio predmetne nekretnine u 10/42 dijela upisanog u zemljišnim knjigama na majku tuženika, s obzirom da samo podnošenje tužbe ne dovodi do zaključka da bi tužiteljica (i ranije njena majka) zbog toga bile nesavjesne (nepoštene) posjednice.

12.5.1. Naime, samom činjenicom da je tužiteljica podnijela tužbu da se presudom obveže tuženika (kao nasljednika upisane zemljišnoknjižne suvlasnice) da trpi upis prava suvlasništva (u 10/42 dijela) kojom kao osnov stjecanja prava vlasništva navodi dosjelost (a njena majka tužbu protiv upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnica radi izdavanja tabularne isprave za uknjižbu predmetne nekretnine za cijelo) ne mijenja se niti kakvoća njihovog posjeda, pa tako niti kakvoća poštenog (savjesnog) posjeda, koju u konkretnom slučaju drugostupanjski sud cijeni prema činjenici da su tužiteljica i ranije njena majka podnijele navedene tužbe.

12.6. U sporu u kojem tužiteljica zahtjeva da se presudom obveže tuženika da trpi upis prava suvlasništva stečenog po osnovu dosjelosti, kakvoća poštenog posjeda tužiteljice ne sagledava se prema pretpostavkama iz odredbe čl. 18. st. 4. ZVDSP-a koju odredbu je sadržajno primijenio drugostupanjski sud (da je posjedniku dostavljena tužba kojom druga osoba osporava njegovo pravo na posjed, a spor bude okončan pravomoćnom presudom da pravo na posjed ne pripada posjedniku- koje pretpostavke bi od trenutka kada je posjednik primio tužbu imale isti značaj kao i saznanje da nema pravo na posjed). U tom smislu, pošten posjed tužiteljice nad suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine ne postaje nepošten samom činjenicom što je tužiteljica podnijela tužbu protiv nasljednika upisane zemljišnoknjižne suvlasnice na trpljenje upisa prava suvlasništva za kojeg tvrdi da je stečen po osnovu dosjelosti (a ranije majka tužiteljice protiv upisane zemljišnoknjižne suvlasnice radi izdavanja tabularne isprave), već njihov pošten posjed postaje nepošten samo eventualnim naknadnim saznanjem da nemaju pravo na posjed.

12.7. Budući da zbog pogrešnog zaključka o (ne)savjesnosti tužiteljice i njene majke u odnosu na suvlasnički dio predmetne nekretnine koji je u zemljišnoj knjizi upisan na ime majke tuženika, a zbog pogrešne primjene naprijed navedenih zakonskih odredbi, nisu utvrđene sve odlučne činjenice u pogledu kakvoće posjeda predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 18. ZVDSP, kao i jesu li ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva predmetne nekretnine po osnovu dosjelosti, nema uvjeta za preinaku drugostupanjske presude.

12.8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).

12.9. U ponovnom postupku kod odluke o žalbi tuženika potrebno je ocijeniti savjesnost tužiteljice i njenih prednika, kao i ostale činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva, imajući na umu naprijed navedene odredbe ZVDSP.

13. Odluku o trošku ovog revizijskog postupka donijeti će sud u nastavku postupka zajedno s odlukom o glavnoj stvari sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v. r.