REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1375/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. V. OIB … iz S. B., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u P. protiv tuženika A. B. d.d., OIB … iz S. B., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-649/2021-2 od 22. rujna 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8261/2020-20 od 1. travnja 2021., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu, na vraćanje na rad te na priznanje neprekinutog radnog odnosa (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužiteljice i preinačena je presuda suda prvoga stupnja te je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen. Odlučeno je o troškovima postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
Traži trošak za sastav revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Sud prvoga stupnja u bitnome polazi od nesporne činjenice da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga organizacijske prirode te je tužiteljica proglašena viškom radnika. Nadalje utvrđuje da je tuženik pri odlučivanju kojem će radniku dati otkaz uzeo u obzir sve kriterije propisane čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZR) te čl. 81. Pravilnika o radu tuženika (dalje: Pravilnik). Tako utvrđuje da su na radnom mjestu blagajnika radile tri osobe čiji je rad bodovan pa da je tužiteljica ostvarila najmanji broj bodova prema tablici o bodovanju. Stoga tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.
8. Sud drugoga stupnja prihvaća takva utvrđenja prvostupanjskog suda. Međutim, posebno analizira kriterij radnog učinka koji je kao takav propisan Pravilnikom. U odnosu na taj kriterij polazi od toga da je tužiteljica po istom ostvarila 6 bodova dok su drugi radnici ostvarili znatno više bodova. Pritome izražava pravno shvaćanje prema kojem je tuženik u obrazloženju odluke o otkazu bio dužan navesti razloge zbog kojih je tužiteljica dobila 6 bodova i zbog kojih su drugi radnici dobili više bodova. Stoga smatra da tuženik nije obrazložio svoju ocjenu o radnoj učinkovitosti radnika na odgovarajući način, pa smatra da takav otkaz nije dopušten te slijedom toga prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.
9. Tuženik pobija drugostupanjsku odluku prvenstveno zbog bitne povrede odredaba postupka. Međutim, ne navodi o kojoj bi se bitnoj povredi radilo, niti naznačuje određenu zakonom propisanu povredu, a niti se to može zaključiti iz sadržaja revizije. Stoga ovaj sud takav navod nije mogao cijeniti s obzirom na odredbu čl. 392. a st. 1. ZPP-a (vidjeti točku 6. obrazloženja).
10. Tuženik revizijom zapravo osporava zaključak suda drugoga stupnja o tome da bi odluka o otkazu glede kriterija radnog učinka trebala biti obrazložena. Na to mu valja odgovoriti slijedeće. Nije dvojbeno da poslodavac može uz zakonske kriterije za poslovno uvjetovani otkaz svojim internim aktima propisati i druge kriterije. Tako je to tuženik i učinio svojim Pravilnikom pa je čl. 81. kao jedan od kriterija naveo i radni učinak. Takav je radni učinak podijelio na „nadilazi očekivanja“, „odgovara očekivanjima“, „djelomično odgovara očekivanjima“ i „ispod očekivanja“. Pritom je za svaku grupu takvih ocjena dao opisno tumačenje i pripojio određeni broj bodova. Pored toga, Pravilnikom je i uredio bodove po kriteriju godina radnog staža, godina života i broja uzdržavanih članova obitelji. Dakle, sud drugoga stupnja, za razliku od stajališta revidenta, ne osporava takvu mogućnost propisivanja kriterija za otkaz, odnosno proglašenje viškom radnika. Štoviše, takvi su kriteriji i po ocjeni ovoga suda vrlo detaljno i potanko opisani. Međutim, iz naravi tih kriterija proizlazi da su broj godina radnog staža, godine života i broj uzdržavanih članova obitelji objektivni kriteriji koji su lagano provjerljivi. No, kriterij radnog učinka je subjektivni kriterij koji ovisi o tome na koji način poslodavac sagledava rad određenog radnika. Kada je tome tako, tada broj bodova i ocjena po tom kriteriju mora biti obrazložena i moraju biti dani konkretni i provjerljivi razlozi zbog kojih je nekome dan određeni broj bodova, odnosno zbog kojih je netko svrstan u jednu od Pravilnikom određenih ocjena. To tim više što Pravilnik pri svakoj ocjeni sadrži parametre kojima se valja rukovoditi. Takve je parametre potrebno svesti na pojedinačni i konkretan slučaj te valjano obrazložiti. U konkretnom slučaju u odluci o otkazu nije uopće naznačeno zbog čega je i na temelju čega je tužiteljica ocijenjena s 6 bodova, odnosno po kriteriju „djelomično odgovara očekivanjima“. Na taj je način izostalo pojašnjenje na koji je način poslodavac došao do takvog zaključka. To pak može upućivati na određenu arbitrarnost pri odluci o tome kojem će se radniku dati otkaz što je suprotno zasadima vladavine prava. Naime, jedna od temeljnih vrednota vladavine prava jest i isključenje arbitrarnosti pri odlučivanju bilo koje vrste, a napose ovakve u radnopravnom odnosu kao društveno izuzetno važnoj kategoriji. Stoga je u pravu sud drugoga stupnja kada je otkaz utvrdio nedopuštenim upravo iz toga razloga. Još valja naznačiti da navodi revizije o tome da je tužiteljica imala pravo na prigovor protiv ocjene, osim što ne proizlazi iz Pravilnika, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove pravne stvari i ne predstavlja prethodno pitanje.
11. Zbog svega navedenoga je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 9. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
