REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-1426/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja, te Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PENTEK TURIST d.o.o. Strmec Samoborski, Samoborska 46, OIB 70221464726, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika DANIELA KASANIĆA, vl. obrta WEBART, Strmec Samoborski, Hrvatskih branitelja 19, OIB 15871836130, kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate iznosa od 2.275,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-240/19 od 4. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-240/19 od 4. veljače 2021. u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da je raskinut Ugovor broj 11122018 sklopljen 11. prosinca 2018. između tužitelja i tuženika u dijelu koji se odnosi na isporuku 50 komada kalendara trodijelnih, u točki II. izreke kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.043,75 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-240/19 od 4. veljače 2021. u dijelu točke I. izreke, u dijelu točke II. izreke i u točki III. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor broj 11122018 sklopljen 11. prosinca 2018. između tužitelja i tuženika u dijelu koji se odnosi na isporuku 100 komada PVC vizitki prozirna mat 86x54 mm, 100 komada upaljača i 100 komada kemijskih olovaka.

2. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.231,25 kn (tisućudvjesto- tridesetjedna kuna i dvadesetpet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama od 21. prosinca 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupa u iznosu od 143,00 kn (stočetrdesettri kune).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-240/19 od 4. veljače 2021. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrdi da je raskinut Ugovor broj 11122018 sklopljen 11. prosinca 2018. između tužitelja PENTEK TURIST d.o.o., Strmec Samoborski i tuženika DANIELA KASANIĆA, vl. obrta Webart, Strmec Samoborski (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.275,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 937,50 kn (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe čl. 361. st. 4. i 361. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje u tekstu: ZOO) jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji, da je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla, da je tužitelj održao na snazi ugovor i nakon isteka roka za ispunjenje, ali nakon toga nije dao izjavu o raskidu pa ugovor nije raskinut uslijed čega je neosnovan i zahtjev za isplatu iznosa od 2.275,00 kn koji iznos je tužitelj uplatio na ime kupoprodajne cijene. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj je u bitnom naveo da je počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da na temelju provedenih dokaza nije mogao utvrditi jesu li stranke ugovorile rok isporuke 21. prosinca 2018. u 11,00 ili 12,00 sati. Pogrešno je prvostupanjski sud odbio deklaratorni zahtjev da je ugovor raskinut. Ako prema stavu suda tužitelj nije dokazao da su stranke ugovorile rok isporuke 21. prosinca 2018. u 11,00 sati, onda nije ni dokazao da je uopće ostavio naknadni rok, pa je ugovor raskinut po sili zakona. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 361. ZOO-a jer u toj odredbi nigdje nije navedeno da je vjerovnik dužan ili mora izjaviti da raskida ugovor. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ,11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi jer pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Nesporno je među parničnim strankama da je tužitelj prihvatio tuženikovu ponudu broj 11122018 čime je sklopljen ugovor o kupoprodaji u smislu odredaba čl. 376. i 591. st. 1. ZOO-a, a kojim se tuženik obvezao isporučiti tužitelju 100 komada PVC vizitki prozirna mat 86x54 mm, 50 komada kalendara trodijelnih, 100 komada upaljača, 100 komada kemijskih olovki, u roku od sedam do devet dana od izvršenja uplate. Nadalje, nesporno je da je tužitelj izvršio uplatu cijene u iznosu od 2.275,00 kn 11. prosinca 2018., te da je tužitelj preuzeo 50 komada kalendara trodijelnih.

8. Tužitelj je tvrdio da je rok bitan sastojak ugovora jer je predmet kupoprodaje bila roba koja namijenjena isključivo kao božićni poklon, a nakon proteka božićnih blagdana svrha zaključenog ugovora se ionako više ne bi mogla ostvariti, zatim, da tuženik svoju obvezu nije ispunio u roku pa se sukladno odredbi čl. 361. ZOO-a ugovor smatra raskinutim po samom zakonu zbog čega potražuje uplaćeni iznos od2.275,00 kn na temelju odredbe čl. 368. ZOO-a.

9. Tuženik se u odgovoru na tužbu, ali i tijekom cijelog postupka protivio tužbenom zahtjevu ističući da je neistinita tužiteljeva tvrdnja da nije ispunio obvezu obrazlažući da je ugovoreno da tužitelj sam preuzme robu u sjedištu tuženika te da je tužitelj preuzeo samo 50 komada kalendara, a ne i preostalu robu iako je roba bila spremna za preuzimanje. Tvrdio je da rok nije bitan sastojak ugovora.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je riječ o fiksnom roku, ali da je tužitelj održao ugovor na snazi, odnosno ugovoren je novi rok isporuke 21. prosinca 2018., međutim, tužitelj nije dokazao da je izjavio da raskida ugovor, odnosno tužitelj nije dokazao da su stranke kao rok isporuke ostatka robe ugovorile 21. siječnja 2018. i to u 11,00 sati, a sve s obzirom na to da je tužitelj tvrdio da je u to vrijeme, odnosno u 11,00 sati prostor tuženika bio zatvoren, a tuženik je tvrdio da je ugovoren rok isporuke 21. siječnja 2018. i to u 12,00 sati.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o fiksnom roku u smislu odredbe čl. 361. st. 4. ZOO-a jer je ispunjenje konkretnog ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla. Naime, kao nesporno proizlazi da se radilo o isporuci kalendara, upaljača, kemijskih olovaka i vizitki na kojima je trebao biti otisnut logo tužitelja i koju je tužitelj trebao podijeliti poslovnim partnerima u povodu božićnih blagdana. Prema ugovoru rok isporuke je sedam do devet dana od uplaćenog avansa, a kako je nesporno tužitelj uplatio iznos od 2.275,00 kn 11. prosinca 2018., to je zadnji dan roka bio 20. prosinca 2018. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužitelj kontaktirao tuženika 19. prosinca 2018. pri čemu su stranke ugovorile novi rok i to 21. prosinca 2018., iz čega proizlazi da je tužitelj održao ugovor na snazi u smislu odredbe čl. 361. st. 2. ZOO-a zahtijevajući ispunjenje ugovora, a s obzirom da tuženik nije mogao ispuniti ugovor u prvotnom, fiksnom roku. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio predmetne činjenice, međutim, pogrešno je ocijenio da tužitelj nije (djelomično) raskinuo ugovor u smislu odredbe čl. 361. st. 3. ZOO-a. Iz spisa je vidljivo da se tužitelj obratio mailom tuženiku i to 27. prosinca 2018. pri čemu ga je obavijestio da zahtijeva povrat uplaćenog iznosa, a u protivnom će svoja prava ostvarivati sudskim putem. S obzirom na takvo postupanje tužitelja pri čemu je prije podnošenja tužbe pozvao tuženika na isplatu kupoprodajne cijene i upozorio ga da će u protivnom pokrenuti sudski postupak, tada se tužba tužitelja podnesena protiv tuženika ima smatrati njegovom izjavom o raskidu kupoprodajnog ugovora. Pri tome je potrebno napomenuti da iz spisa proizlazi da je ugovor djelomično ispunjen (tužitelj je preuzeo 50 komada kalendara), pa je njegov raskid moguć samo u dijelu u kojem ga tuženik nije ispunio (100 komada PVC vizitki prozirna mat 86x54 mm, 100 komada upaljača i 100 komada kemijskih olovaka). Tuženik je u svom iskazu naveo da je tužitelj 21. prosinca 2018. u 10,00 sati pristupio u njegovo sjedište i preuzeo 50 komada kalendara, dok ostatak robe nije bio spreman za preuzimanje, jer je dogovoreno da će sve biti spremno za preuzimanje u 12,00 sati, ali da tužitelj više nije došao. Jednako je iskazivao i svjedok Dubravko Kasanić, brat tuženika. Ovaj sud smatra da nije logično da bi tužitelj pristupio u sjedište tuženika, preuzeo samo kalendare, a ne bi s manjim vremenskim odmakom preuzeo i preostalu robu da je ona bila spremna za preuzimanje, već upravo suprotno, zaključak je ovog suda da tuženik nije u cijelosti izvršio ugovor, odnosno pripremio robu za preuzimanje, pa je u tom dijelu tužitelj opravdano raskinuo ugovor. Posljedično navedenome, tužitelj osnovano zahtijeva da se utvrdi da je raskinut Ugovor broj 11122018 sklopljen 11. prosinca 2018. između tužitelja i tuženika u dijelu koji se odnosi na isporuku 100 komada PVC vizitki prozirna mat 86x54 mm, 100 komada upaljača i 100 komada kemijskih olovaka. Jednako tako, sukladno odredbi čl. 368. st. 2. i 5. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelj iznos od 1.231,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. S obzirom na to da je tužitelj preuzeo dio robe (50 komada kalendara), u tom dijelu je ugovor ispunjen, pa je neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zahtijevao deklaratorno utvrđenje da je ugovor raskinut i u tom dijelu, kao i isplatu iznosa od 1043,75 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koliko iznosi cijena tih preuzetih kalendara.

12. U pogledu odluke o troškovima stranke su djelomično uspjele u sporu, pa je odluku o trošku bilo potrebno donijeti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZOO-a. Proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 54%, a tuženik 46%, odnosno oduzimanjem postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, dobiva se omjer od 8% u kojem troškove postupka treba priznati tužitelju.

13. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV, ukupno 312,50 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 10/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 27. listopada 2020. u iznosu od 125,00 kn uvećano za PDV, iznos od 156,25 kn prema Tbr. 9. t. 2. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom 20. siječnja 2021. u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV, ukupno 312,50 kn prema Tbr. 9. t. 1. OT. Nadalje, tužitelju pripada pravo na trošak sastava podneska od 25. ožujka 2019. u iznosu od 250,00 kn, uvećano za PDV, ukupno iznos od 312,50 kn prema Tbr. 8. t. 1.OT.

14. Tužitelju pripada pravo na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 kn prema Tar. br. 1. Tarife iz Zakona o sudskim pristojbama – „Narodne novine“ broj: 26/03, 125/11 i 112/12) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn prema Tar. br. 2. st. 1. Tarife. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15. veljače 2019. jer nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude jer tužitelj tom ročištu nije pristupio.

15. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 1.293,75 kn.

16. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 10. t. 1. Tarife) i pripadajući PDV, odnosno ukupno 390,695 kn. Tužitelju pripada pravo i na trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 kn (Tbr. br. 3. Tarife).

17. Dakle, tužitelju ukupno pripada pravo na naknadu troškova u visini iznosa od 1.784,45 kn, odnosno uzevši u obzir omjer od 8%, proizlazi da tužitelju pripada pravo na trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 143,00 kn.

18. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena u dijelu točke I. i u dijelu točke II. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP-a tužiteljeva žalba uvažena i pobijana odluka preinačena u dijelu točke I. izreke, u dijelu točke II. izreke i u točki III. izreke.

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić

Broj zapisa: eb305-eee9b

Kontrolni broj: 06e40-0c443-870b7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARIO VUKELIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.