REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1261/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. b. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. P. d.o.o. Z., protiv tuženika M. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 985/17-2 od 2. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4269/13-27 od 14. lipnja 2017., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-985/17-2 od 2. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4269/13-27 od 14. lipnja 2017., pod točkom 1. izreke u dijelu odluke o glavnoj stvari, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-985/17-2 od 2. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4269/13-27 od 14. lipnja 2017., pod točkom 2. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku M. P. iz Z., OIB: ... da u roku od 15 dana plati tužitelju O. b. d.d. Z., OIB: ... iznos od 396.224,12 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 50.358,30 kn teku od 11.2.2014.g. pa do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 23.099,92 kn u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„1. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj P-4269/13 od 14. lipnja 2017., tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice O. b. d.d. Z. koji glasi:

Nalaže se tuženiku M. P. iz Z., OIB: ... da u roku od 15 dana plati tužitelju O. b. d.d. Z., OIB: ... iznos od 396.224,12 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 50.358,30 kn teku od 11.2.2014.g. pa do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da tužiteljici O. b. d.d. nadoknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužiteljici O. b. d.d. Z. da tuženiku M. P. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 53.047,50 kuna, sve u roku od 15 dana.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se pobijana presuda preinači i prihvati zahtjev tužitelja, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 396.224,12 kuna s osnova odgovornosti stečajnog upravitelja, propisane odredbom članka 28. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00 i 123/03 – dalje: SZ).

8. Tužitelj se u reviziji poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a nastavno podnositelj osporava i materijalnopravni zaključak drugostupanjskog suda.

8.1. U odnosu na navode tužitelja kojima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, valja reći da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8.2. Revizijske navode tužitelja kojima kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi članka 385. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sve imajući na umu da ovaj sud odlučuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred sudovima nižeg stupnja.

9. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-200/99 od 27. ožujka 1999. otvoren stečajni postupak nad društvom B. g. d.d.,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-200/99 od 30. kolovoza 2003. tuženik imenovan stečajnim upraviteljem društva B. g. d.d., koju dužnost je preuzeo 3. listopada 2003. od ranijeg stečajnog upravitelja Lj. B.,

- da je pravni prednik tužitelja (N. b. d.d. Z. kao pravni slijednik D. b. d.d.) u stečajnom postupku broj St-200/99 nad društvom B. g. d.d. prijavio svoje potraživanje, te mu je priznato razlučno pravo u odnosu na nekretnine kč.br. 15/6 upisana u zk.ul.br. 3704 k.o. B., u naravi U. z., površine 487,34 m2, te kč.br. 15/11 upisana u zk.ul.br. 2308 k.o. B., u naravi A., površine 170,37 m2,

- da je u tijeku stečajnog postupka nad društvom B. g. d.d. bivši stečajni upravitelj Lj. B. raspisao oglas za prikupljanje ponuda prodaje „U. z. A.“, da je najpovoljniju ponudu dalo društvo G. ... D. d.o.o., koja ponuda je prihvaćena od strane tužitelja kao razlučnog vjerovnika, te su predmetne nekretnine prodane za iznos od 330.000,00 kuna,

- da je iznos kupovnine, umanjen za troškove utvrđenja tražbine i unovčenja imovine, pa da je iznos od 262.102,50 kuna preostao od iznosa za koji je prodana predmetna nekretnina,

- da iz zapisnika sa sjednice Skupštine vjerovnika sastavljenog u Trgovačkom sudu u Zagrebu, od 13. veljače 2004., proizlazi da su na ročištu vjerovnici prihvatili prijedlog stečajnog upravitelja (tuženika) da se iz sudskog depozita gdje su položena sredstva od prodaje nekretnina na kojima je postojalo razlučno pravo pravnog prednika tužitelja, po pravomoćnosti rješenja o namirenju pravnom predniku tužitelja isplati,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-200/99 od 15. travnja 2004. obustavljen i zaključen stečajni postupak nad društvom B. g. d.d.,

- da je tuženik rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-200/99 od 11. studenoga 2011. razriješen dužnosti stečajnog upravitelja (na svoj zahtjev) nad stečajnom masom B. g. d.d., te je za novoga stečajnog upravitelja imenovan M. S.,

- da je stečajni upravitelj M. S., 11. rujna 2013. isplatio tužitelju iznos od 211.744,20 kuna, budući da tužitelju kao razlučnom vjerovniku nije bio isplaćen iznos ostvaren prodajom nekretnina na kojima je tužitelj imao razlučno pravo,

- da je pravni prednik tužitelja N. b. d.d., 3. lipnja 2005. u svojstvu oštećenika podnio imovinsko pravni zahtjev u odnosu na okrivljenike Lj. B. i M. P. (tuženika) u postupku vođenom kod Općinskog suda u Zaboku broj K-46/05 s osnova solidarne naknade štete u iznosu od 262.102,50 kuna,

- da je presudom Općinskog suda u Zaboku broj K-57/10 od 14. svibnja 2010. pravomoćno odbijena optužba protiv okrivljenika M. P., za počinjenje kaznenog djela protiv službene dužnosti nesavjesnim radom u službi (članak 339. Kaznenog zakona), zbog nastupanja apsolutne zastare kaznenog progona, te da je oštećenik sa svojim imovinsko pravnim zahtjevom upućen u parnicu.

10. Prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu tužitelja, isti prihvatio kao osnovan pozivom na odredbu članka 25. SZ, kojom odredbom su propisane dužnosti stečajnog upravitelja, pa je tako u stavku 1. propisano da je stečajni upravitelj dužan postupati savjesno i uredno, a stavkom 9. je propisana njegova dužnost da pripremi isplatu vjerovnika i da nakon toga odobrenja izvrši isplatu. Iako, stečajni sudac odobrava isplatu vjerovnicima (članak 17. SZ), stečajni sudac to može učiniti tek nakon što stečajni upravitelj pripremi isplatu i podnese je na odobrenje stečajnom sucu (članak 25. stavak 9. SZ). Kako tuženik kao stečajni upravitelj nije pripremio isplatu i podnio je na odobrenje stečajnom sucu, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik sukladno odredbi članka 28. SZ odgovoran za počinjenu štetu tužitelju i da je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 396.224,12 kuna s zateznim kamatama.

11. Odlučujući o žalbi tuženika, drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je o tužbenom zahtjevu odlučio pozivom na odredbu članka 25. SZ. Naime, drugostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju trebala primijeniti odredba članka 81. SZ, prema kojoj vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo namirenja na kojoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi (zemljišnoj knjizi, upisniku brodova, zrakoplova, intelektualnog vlasništva i sl.), imaju pravo pokrenuti ovršni postupak radi prodaje stvari ili unovčenja prava prema odredbama članka 164.a toga Zakona. Kako tužitelj u konkretnom slučaju nije pokrenuo poseban ovršni postupak, nego se u stečajnom postupku prijavio kao razlučni vjerovnik i tražio namirenje upravo iz nekretnina na kojima je postojalo upisano založno pravo, tužitelj je u stečajnom postupku nastupao kao razlučni vjerovnik.

12. Stoga u takvoj situaciji, nekretnine na kojima postoji razlučno (založno) pravo, stečajni sudac prodaje na prijedlog stečajnog upravitelja uz odgovarajuću primjenu odredaba propisa o ovrsi kojima je određena ovrha na nekretnini, a namirenje razlučnih vjerovnika obavlja se po pravilima ovršnog prava, a ostalih vjerovnika po pravilima stečajnog prava (članak 164. SZ).

13. Kako su u konkretnom slučaju nekretnine na kojima je postojalo razlučno pravo pravnog prednika tužitelja prodane u stečajnom postupku, po pravilima ovršnog postupka, drugostupanjski sud je zaključio da je prodaju tih nekretnina obavljao stečajni sudac, da je on nakon izvršene prodaje i uplate kupoprodajne cijene bio dužan donijeti rješenje o diobi kupovnine i nakon namirenja troškova postupka odrediti iznos koji pripada razlučnom vjerovniku odnosno ovdje pravnom predniku tužitelja, pa tuženik kao stečajni upravitelj u konkretnom slučaju ne može biti odgovoran za provođenje prodaje nekretnina na kojima je pravni prednik tužitelja imao razlučno pravo. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja (članak 373. točka 3. ZPP).

14. Prema shvaćanju ovoga suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

15. Naime, prema odredbi članka 81. stavak 1. SZ vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi (zemljišnoj knjizi, upisniku brodova, zrakoplova, intelektualnog vlasništva i sl.), imaju pravo pokrenuti ovršni postupak radi prodaje stvari ili unovčenja prava prema odredbama članka 164.a ovoga Zakona.

16. U konkretnom slučaju pravni prednik tužitelja se u stečajnom postupku prijavio kao razlučni vjerovnik i tražio namirenje upravo iz nekretnina na kojima je postojalo upisano založno pravo, pa je pravni prednik tužitelja u stečajnom postupku nastupao kao razlučni vjerovnik.

17. Odredbom članka 164. stavak 1. SZ je propisano da nekretnine na kojima postoji razlučno pravo stečajni sudac prodaje, na prijedlog stečajnoga upravitelja, uz odgovarajuću primjenu odredaba propisa o ovrsi kojima je uređena ovrha na nekretnini. Namirenje razlučnih vjerovnika obavlja se po pravilima ovršnoga prava, a ostalih vjerovnika po pravilima stečajnoga prava. Ako je vrijednost nekretnine utvrđena prije donošenja rješenja o prodaji, ta će se vrijednost u pravilu u zaključku o prodaji odrediti kao vrijednost nekretnine. Odredbe ovršnoga prava o pravnom položaju ovršenika i trećih osoba nakon prodaje nekretnine u ovršnom postupku primjenjuju se na odgovarajući način. Stavkom 2. je propisano da će u rješenju o prodaji nekretnine stečajni sudac odrediti da se nekretnina prodaje u stečajnom postupku. U zemljišnoj knjizi će se upisati zabilježba rješenja o prodaji nekretnine.

18. Dakle, postupak prodaje nekretnina na kojima je postojalo razlučno pravo pravnog prednika tužitelja je provodio stečajni sudac (članak 164. SZ). Navedeno proizlazi i iz zapisnika sa sjednice Skupštine vjerovnika sastavljenog u Trgovačkom sudu u Zagrebu od 13. veljače 2004., na kojem ročištu su vjerovnici prihvatili prijedlog stečajnog upravitelja (tuženika) da se iz sudskog depozita gdje su položena sredstva od prodaje nekretnina na kojima je postojalo razlučno pravo pravnog prednika tužitelja, po pravomoćnosti rješenja o namirenju, pravnom predniku tužitelja isplati.

19. Nakon što se unovči stvar ili pravo na kojemu postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi (članak 164. stavak 4.) ovršni će sud, pošto namiri troškove do tada provedenoga ovršnog postupka, preostali novac, predati stečajnom sudu (članak 164.a stavak 1. SZ). Stečajni će sud iz novca dobivenog od ovršnog suda najprije namiriti tražbine razlučnih vjerovnika prema redoslijedu predviđenom pravilima ovršnoga prava, a preostali će iznos predati stečajnom upravitelju (članak 164.a stavak 2. SZ).

20. Navedena odredba primjenjuje se i u slučaju kada je pravo razlučnog vjerovnika ostvareno unovčenjem nekretnine u samom stečajnom postupku.

21. U konkretnom slučaju su nekretnine na kojima je postojalo razlučno (založno) pravo pravnog prednika tužitelja prodane u stečajnom postupku po pravilima ovršnog postupka, te je prodaju tih nekretnina obavljao stečajni sudac. Nakon izvršene prodaje i uplate kupovnine, stečajni sudac je bio dužan donijeti rješenje o diobi kupovnine i nakon namirenja troškova postupka, odrediti iznos koji pripada razlučnom vjerovniku sukladno odredbi članka 164.a SZ.

22. Nadalje, odgovornost tuženika kao stečajnog upravitelja uređena je odredbom članka 28. stavak 1. SZ prema kojoj je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu svim sudionicama ako je skrivljeno povrijedio koju od svojih dužnosti. Prema stavku 2. istoga članka stečajni upravitelj ne odgovara za štetu nastalu zbog radnje koju je odobrio stečajni sudac, odnosno zbog radnje koju je poduzeo u ovrsi naloga ili upute stečajnoga suca, osim ako je odobrenje ili uputu isposlovao na prijevaran način. 23. Kako tuženik kao stečajni upravitelj nije bio odgovoran za namirenje odnosno isplatu kupovnine pravnom predniku tužitelja, jer odluku o tome donosi stečajni sudac sukladno odredbi članka 164. SZ, po shvaćanju ovoga suda ne postoji propust na strani tuženika kao stečajnog upravitelja, te se nisu ostvarile pretpostavke odgovornosti za štetu temeljem odredbe članka 28. SZ.

24. Nadalje, pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu, su postojanje štete na strani tužitelja kao oštećenika, protupravna štetna radnja poduzeta od strane tuženika kao štetnika, uzročna veza između štetne radnje tuženika i štete na strani tužitelja, te krivnja tuženika, s time da se pretpostavlja najniži stupanj krivnje, a sve u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 38/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

25. Naime, odredbom članka 1045. ZOO propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu istu je dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom članka 1046. ZOO šteta definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

26. Kako tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu, radnjom stečajnog upravitelja niti je utvrđena protupravnost u postupanju tuženika, nisu se ostvarile pretpostavke odgovornosti za štetu temeljem odredbe članka 1045. ZOO.

27. Zbog svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

28. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima pobijaju odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi drugostupanjskog suda za navesti je da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

29. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.