REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1157/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. T., S., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Z. i S. Z. Š. u V., protiv tuženice Industrijsko obrtnička škola S., S., OIB: ..., radi zabrane uznemiravanja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-523/2020-2 od 16. lipnja 2020., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj Pr-48/2019-27 od 15. travnja 2020., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 523/2020-2 od 16. lipnja 2020. i presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj Pr-48/2019-27 od 15. travnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-523/2020-2 od 16. lipnja 2020. potvrđena je presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj Pr- 48/2019-27 od 15. travnja 2020. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je tužena preko svojih zaposlenika uznemiravanjem, nejednakim postupanjem i diskriminirajućim uznemiravanjem po nacionalnom porijeklu povrijedila tužiteljičino pravo na jednako postupanje, čime je povrijeđeno njezino pravo dostojanstvo te pravo na čast, ugled, osobni obiteljski mir, te nalaganjem tuženoj prestati sa svakim oblikom povrede dostojanstva i jednakosti tužiteljice i suzdržati se od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužiteljice kao i nalaganje tuženoj na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatiti iznos 25.000,00 kn, dok je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka nalaganjem tužiteljici s tog osnova isplatiti tuženoj iznos 2.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 15. travnja 2020. do isplate.

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 3. Zakona o parničnom postupku pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice uz naknadu joj troškova postupka, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Neosnovano se u reviziji prigovara da bi pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u smislu da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama smatrajući da su iste posljedica pogrešne ocjene nižestupanjskih sudova o izvedenim dokazima.

7. Takvi revizijski navodi tužiteljice, u kojem pravcu vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka sve u smislu odredbe čl. 386. ZPP-a.

8. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen prema tuženoj na zaštitu od diskriminacije, ocijenivši na temelju rezultata provedenog postupka da tužiteljica nije dokazala da bi bila diskriminirana ili uznemiravana po nacionalnoj osnovi na radu od strane radnika tužene, a zbog čega da nema ni pretpostavki za pružanje zaštite od diskriminacije i uznemiravanja kao ni naknade joj štete s osnova povrede prava osobnosti.

9. Pitanje diskriminacije i zaštita od iste uređeni su odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD), koji u odredbi čl. 1. st. 2. i 3. te čl. 2. definira što je diskriminacija, dok odredbom čl. 16.-24. tog Zakona je uređeno ostvarivanje zaštite diskriminacijom povrijeđenog prava.

10. Tako je odredbom čl. 17. ZSD propisano da osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama tog Zakona je ovlaštena podnijeti tužbu i tražiti zaštitu prava za koje smatra da joj je povrijeđeno određenim postupkom odnosno propuštanjem itd.

11. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZSD ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj strani.

12. Dakle u parnici radi zaštite od diskriminacije, osoba koja tvrdi da je diskriminirana i zato traži zaštitu navodno povrijeđenog prava, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, nakon čega teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo prelazi na protivnu stranu.

13. Odlučujući u ovom postupku oba nižestupanjska suda zanemarujući odredbu čl. 20. ZSD te primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 8. ZPP-a ocijenili su da tužiteljica nije dokazala osnovanost svojih tvrdnji gubeći pritom iz vida sadržaj pismena nazvanog "mišljenje" nakon očitovanja ravnatelja M. G. i tajnika I. K., a nakon pritužbi gospođe D. T. od 9. svibnja 2019. iz zapisnika razgovora uz pritužbu od 14. svibnja 2019. sastavljenog 17. svibnja 2019. od T. P. osobe zadužene kod tuženika za zaštitu dostojanstva radnika (list 28 spisa) čiji značaj, čini se bi trebalo sagledati u svjetlu odredbe čl. 20. st. 1. ZSD, a što nižestupanjski sudovi zbog pogrešne primjene odredbe čl. 20. ZSD do sada nisu učinili, a što je imalo za posljedicu da se pravilnost pobijane presude za sada ne može ispitati.

14. Slijedom navedenog, trebalo je obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će polazeći od prethodno izloženih primjedbi, uz pravilnu primjenu odredbi ZSD ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 395. st. 3. ZPP-a.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku sve na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.