Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: 8 Gž-285/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. K. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u O. društvu Z. i partneri d.o.o. u O., protiv tuženice D. S. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu posl.br. Povrv-149/2019 od 8. siječnja 2021., 9. veljače 2022.
r i j e š i o j e
I. U pobijanom dijelu - točki II. preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu posl.br. Povrv-149/2019 od 8. siječnja 2021. tako da glasi:
"Nalaže se tužitelju da tuženici u roku od 15 dana isplati prouzročeni parnični trošak u svoti od 3.750,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 8. siječnja 2021. dana donošenja rješenja pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J. bilježnika u S. M. P. donesen pod poslovnim brojem Ovrv-13210/2018 od 20. prosinca 2018. te se utvrđuje da je tužitelj povukao svoj zahtjev u gornjoj pravnoj stvari.
II. Nalaže se tužitelju da tuženoj u roku od 15 dana isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.862,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Ovo rješenje, u dijelu pod točkom II. kojom je odlučeno o troškovima postupka, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže pobijanu odluku o troškovima preinačiti.
3. Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba je osnovana, ali ne u svim navodima.
5. Parnični postupak je započeo nakon što je, povodom prigovora tuženice, tada ovršenice, protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvan snage stavljeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
6. Platnim nalogom bilo je naloženo tuženici (tada ovršenici) plaćanje 375.147,08 kuna i to:
- na ime glavnice i ostalih potraživanja iznos od 167.566,80 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.12.2018. do isplate,
- na ime redovne kamate iznos od 0,00 kuna,
- na ime zakonske zatezne kamate iznos od 207.580,28 kuna,
sve po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi mu nastali trošak tog (ovršnog) postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja tog rješenja do isplate.
7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj na ovaj žalbeni razlog ni ne ukazuje.
8. Prvostupanjski je sud, za obračun troškova, kao vrijednost predmeta spora uzeo ukupnu svotu isplatu koje je tuženici, tada ovršenici, naloženo platnim nalogom platiti, dakle svotu 375.147,08 kuna.
9. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da vrijednost predmeta spora nije utvrđena, pa da se ima smatrati, sukladno odredbi članka 40. stavak 5. ZPP-a, da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna, jer se članak 40. ZPP-a odnosi samo ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu (stavak 1.), a to ovdje nije slučaj.
10. Osnovane su, međutim podredne tvrdnje žalitelja da se kao vrijednost predmeta spora, prema članku 35. ZPP-a, uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, a ne i kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, osim ako ne čine glavni zahtjev.
11. U ovom slučaju, a s obzirom kako je glasio platni nalog koji predstavlja tužbeni zahtjev, i kako je naveden u točki 6. obrazloženja ovog drugostupanjskog rješenja, glavni zahtjev iznosio je 167.566,80 kuna, a ne 159.605,79 kuna kako tvrdi žalitelj, jer u odnosu na razliku između navedenih iznosa ne proizlazi da bi se radilo o nečem što ne spada u vrijednost predmeta spora sukladno ranije navedenoj odredbi članka 35. ZPP-a.
12. Nije u pravu tuženica kada u odgovoru na žalbu tvrdi da je prvostupanjski sud pravilno smatrao da je vrijednost predmeta spora 375.147,08 kuna i to zato jer je zatezna kamata uglavničena i na nju zatražena zatezna kamata, kao procesna, od dana podnošenja prijedloga za ovrhu.
12.1. U prvom redu nije točno da bi na svotu od 207.580,28 kuna, na koliko je glasio platni nalog s osnove zateznih kamata, bila zatražena kamata, jer na tu svotu nije zatražena nikakva kamata, pa ni procesna. Samo na glavnicu zatražena je zatezna kamata i to od dana kojeg je datiran izvod iz poslovnih knjiga, a zatezna kamata koja je do tada tekla na glavnu tražbinu izračunata je i zatražena u, ranije navedenom, apsolutnom iznosu.
12.2. Prema shvaćanju ovoga suda, zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti, jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja. Dok glavna obveza (glavni dug) ne bude ispunjen, tj. dok glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom. To proizlazi iz članka 160. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO). Tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu i kao za glavnu tražbinu, radi njihove isplate, može se podnijeti tužba sudu radi ostvarivanja prava na tzv. procesne kamate (članak 31. stavak 2. ZOO). Međutim, ako se zahtijeva obračunata kamata za određeno razdoblje dugovanja bez procesnih kamata - jer zatezna kamata i dalje teče na glavnicu koja nije plaćena, onda nije riječ o osamostaljivanju kamate, već jednostavno o drugačijem načinu njenog izražavanja jer umjesto opisnog „koje teku od (…) do (…) po stopi (…)“, nema nikakve zapreke izraziti je kao kapitaliziranu (izraženu u apsolutnom iznosu za to određeno razdoblje). No takvo izražavanje ne oduzima toj kamati svojstvo sporedne tražbine.
13. Stoga je tuženici valjalo priznati troškove sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini od 250 bodova (Tbr. 11. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), te za sastav podneska od 24. studenog 2020. u visini od 50 bodova (Tbr. 8. točka 3. Tarife). Ovdje valja tužitelju ukazati da navedeni podnesak nije bio nepotreban za vođenje parnice (članka 155. ZPP-a) jer je osim što je pristala na povlačenje tužbe tim podneskom tuženica ujedno i zatražila i popisala troškove postupka. No u pravu je kada tvrdi da za taj podnesak tuženici ne pripada naknada prema Tbr. 11. točka 8. Tarife, jer ovaj podnesak nije dio ovršnog već parničnog postupka, pa ga je valjalo odmjeriti po Tbr. 8. točka 3. Tarife.
13.1. S obzirom da tuženica nije dokazala da je imala troškove sudske pristojbe (u spisu ne egzistira niti uplatnica, niti rješenje, pa tako niti pravomoćno kako tuženica tvrdi) pa joj navedeni trošak nije mogao biti niti priznat.
13.2. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti pobijanu odluku o troškovima i tuženici dosuditi troškove u svoti od 3.750,00 kuna (ukupno 300 bodova x 10,00 kuna po bodu, uvećano za 25% PDV-a) na temelju odredbe članka 373. točka 3. u vezi članka 381. ZPP-a, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
14. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadom troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a) te je, stoga, odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. u vezi članka 154. ZPP-a.
Dubrovnik, 9. veljače 2022.
Sutkinja
Josita Begović
