REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-624/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u pravnoj stvari tužitelja N. novine d.d., OIB:..., Z., S. G. X. p. br. , kojeg zastupa punomoćnica S. C. Č., odvjetnica u O. d. T. & P. u Z., protiv tuženika N. N. C. d.o.o., OIB:..., Z., M., kojeg zastupa punomoćnica I. S. G., odvjetnica u Z., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2061/2019-19 od 11. ožujka 2021., 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2061/2019-19 od 11. ožujka 2021.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio isplatu iznosa od 50.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po propisanoj stopi i da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi ovom parnicom prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po propisanoj stopi. Toč. II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kn sa zateznom kamatom od 11. ožujka 2021. do isplate, po propisanoj stopi, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra, u bitnome, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu da tužitelju nije nastala šteta jer on već u tužbi navodi da mu je tuženik objavom navedenih novinskih članaka (kako u izdanju tjednika Nacional, tako i na istoimenom internetskom portalu) nanio štetu u vidu povreda ugleda i časti. Iznošenjem brojnih netočnih, nepotpunih i neistinitih informacija stvoren je dojam u javnosti kako je tužitelj neprofitabilno društvo koje izravno financiraju porezni obveznici, a vodi ga nesposobna uprava postavljena na tom mjestu zbog političkih veza, a ne zahvaljujući svojoj stručnosti; da se radi o društvu u kojem se može zaposliti politički ili rodbinski podobna osoba; kako su poslovne odluke štetne i neracionalne što rezultira poslovnim gubicima; da se tvrtka vodi u propast jer njome autonomno upravlja jedan čovjek, član HDZ-a (navodeći osobu po imenu Ž. T.). Predsjednik uprave Z. H., ispitan na okolnost nastanka štete, naveo je kako se radi o neistinitim informacijama nakon čije objave su ga nazivali dobavljači i kupci s upitima o stabilnosti i plaćanjima tvrtke. Proizlazi to i iz iskaza svjedoka M. R., člana uprave, koji također potvrđuje kako su mu se obraćali poslovni partneri izražavajući čuđenje zbog objavljenih informacija koje su narušile ugled tužitelju, ali i njemu. Okolnosti da su predsjednik i član uprave potvrdili narušen ugled i čast tužitelja u javnosti i kod poslovnih partnera te da je riječ o informacijama koje su objektivno podobne nanijeti štetu ugledu i časti, dokazuju nastanak štete. Spomenutim informacijama povrijeđeno je zaštićeno pravo i interes tužitelja, pravo osobnosti, što je vidljivo i iz komentara čitatelja objavljenih na internetskom portalu. Prvostupanjski sud pogrešno je primijenio i odredbu čl. 1100. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015, 29/2018., dalje ZOO) jer prema njoj oštećena osoba ima pravo na naknadu neimovinske štete, neovisno o činjenici je li joj istovremeno prouzročena i imovinska šteta ili nije. Nije odlučno je li oštećenoj osobi objavom neistinitih informacija u isto vrijeme nastala i imovinska šteta. Počinjena je i bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019., dalje: ZPP) jer se presuda ne može ispitati, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno izneseni razlozi su nejasni i proturječni. Tako sud prvo zaključuje da tužitelj nije dokazao nastanak neimovinske štete, što povezuje s dokaznim sredstvima za dokazivanje nastanka imovinske štete po osnovi obične štete ili izmakle dobiti (otkaz i suradnja zbog objave članka, neprodužavanje ugovora, pad dobiti i sl.), a ne prihvaća iskaz predsjednika uprave tužitelja Z. H. u dijelu u kojem navodi kako je zaprimio upite od poslovnih partnera koji su izražavali čuđenje u odnosu na sadržaj objavljenih informacija. Tuženik nije priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da su informacije koje objavljuje točne, da je prethodno provjerio njihovu točnost i raspolagao bilo kakvom materijalnom dokumentacijom, nego navodi kako su sve informacije utemeljene na izjavi njihovog izvora, zaposlenika tužitelja. Vjerodostojnost izvora autor članka D. P. provjerio je utipkavanjem njegovog imena i prezimena u G.- u. Izostala je pravilna ocjena vjerodostojnosti iskaza saslušanih svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka, a zaključke suda u pogledu te ocjene nije moguće ispitati. Iz obrazloženja presude ne proizlazi kakve je zaključke sud stvorio uvidom u dokumentaciju koju je priložio tužitelj u spis, iako iz nje proizlazi kako nema govora o tome da bi kod tužitelja bili stvoreni gubici od preko sto milijuna kuna. Predlaže preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška. Podredno, predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Tuženik u dostavljenom odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja. Ističe kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje, a na takvo odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja. Pravilno uzima u obzir da je pisanje članaka bilo u cilju informiranja javnosti o poslovanju tužitelja, u javnom interesu. Vodio je pritom računa o tome da su u ovom postupku sukobljena dva prava istog ranga, pravo na slobodu izražavanja i pravo na zaštitu privatnosti te o tome da svako ograničenje slobode izražavanja mora biti razmjerno legitimnom cilju. Predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje presude suda prvog stupnja te traži naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 50.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate na ime naknade neimovinske štete prema odredbi čl. 21. do 23. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/2004., 84/2011., 81/2013., dalje: ZM) zbog povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, prava na ugled i čast, a za koju tvrdi da mu je nastala objavljenim tekstovima u tjedniku i na internetskom portalu tuženika: "40 viljamovki za M. R. i dvojicu suradnika iz Narodnih novina" objavljenog 21. svibnja 2019., P. p. v. N. n. n. r. f., objavljenog 27. svibnja 2019.; K. j. p. p. s. H. u. d. t. k. j. p. i. m. z. H., objavljenog 28. svibnja 2019.; „H. čovjek zatražio očitovanje U. N. novina o nizu recentnih skandala/pokrenuta istraga protiv čelnih ljudi Narodnih novina“, objavljenog 4. lipnja 2019. u tjedniku te 8. lipnja 2019. na internetskom portalu. Ističe kako su neistinite tvrdnje iz njih na račun tužitelja (da se radilo o 40 viljamovki za Matu Regvara i dvojicu suradnika iz Narodnih novina i da je fotografija koja je bila objavljena na naslovnici tiskanog izdanja snimljena neposredno prije no što je "kadrovska elita te državne tvrtke popila završne tri runde rakije viljamovke"; da su Narodne novine, tvrtka od strateškog državnog značaja, proteklih mjeseci i godina opterećena nizom skandala, od iznimno dvojbenih investicija i štetnih ugovora do neprekidnih smjena vodećih garnitura i potpuno otvorenog stranačkog kadroviranja, unatoč snažnom pritisku javnosti, odolijeva svim zahtjevima za kontrolom trošenja novca i transparentnijim poslovanjem; da su račun i fotografija do kojih je prošlog tjedna došao Nacional samo naoko financijski razmjerno beznačajan dokaz jer suštinski i simbolično oni izuzetno simptomatično ilustriraju kako se HDZ- ova kadrovska elita ponaša u državnim tvrtkama te da taj slučaj predstavlja paradigmu višegodišnjeg lošeg upravljanja Narodnim novinama, tvrtkom koja iz godine u godinu trpi kadrovske smjene i krizne situacije, gomila gubitke i sustavno proizvodi negativan imidž u javnosti te da se radi o jednom od eklatantnih primjera neodgovornog pristupa javnim resursima i besramnog trošenja javnog novca koji daju naslutiti kako se isti akteri ponašaju kada na red dođe odlučivanje o znatno većim sredstvima i operacijama poput investicija, kontrole utrošenog novca, kadrovskih odluka ili strateškog planiranja, ne samo u ovoj državnoj tvrtki, nego i znatno šire; da interni dokumenti tužitelja pokazuju da su u ovoj tvrtki, čak i unatoč oštrim prozivanjima u javnosti, nastavili s nesmiljenim zapošljavanjima; da je 7. svibnja 2019., u vrijeme kada se javnost intenzivno bavila neobičnim natječajem na kojemu su prosperirali gotovo isključivo HDZ-ovci, donesena odluka o primanju u radni odnos na mjesto ‘prodavač-administrator’ u Virovitici osobe s prezimenom Regvar, za koju se tvrdi da je članica obitelji brata Mate Regvara; da je u to vrijeme u Osijeku na mjesto ‘regionalni prodavač’ zaposlena ženska osoba za koju se navodi da je iz obitelji njegove supruge; da su se u isto vrijeme dogodili deseci kadrovskih rošada na pozicijama višeg i srednjeg menadžmenta, često motiviranih osobnim obračunima i ambicijama za političko uhljebljivanje, što je izazvalo dodatne poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju i ozbiljno ugrozilo stabilnost same tvrtke; da su u Narodnim novinama stvoreni gubici od preko 100.000.000,00 kn, a zbog HDZ-ova kadroviranja i dvojbenih poslovnih poteza postali su primjerom neodgovornog trošenja državnog novca; da društvo u javnosti figurira kao ogledni primjerak za nekompetentno upravljanje i stranačko kadroviranje i da je u mandatu uprave predsjednika Z. H. i članova M. R. i R. H. zabilježilo u najmanju ruku nekoliko dvojbenih poslovnih poteza koji za posljedicu imaju dodatno zaostajanje za konkurencijom i daljnje propadanje nekad iznimno profitabilnog sustava; da su Narodne novine po neslužbenoj HDZ-ovoj odluci dane na gotovo potpuno autonomno odlučivanje Ž. T., koji preko svojih osoba donosi glavne kadrovske odluke te utječe na poslovnu politiku; da je ovaj primjer ilustrativan je za način na koji se tvrtka vodi ravno u propast, primjerice da je u prošloj godini višestruko porasla suradnja s tvrtkom dobavljačem fotokopirnog papira nekonkurentne cijene pa u skladištu postoji oko 320 paleta tog papira, a da je Uprava početkom godine u organizaciji i o trošku tog dobavljača boravila u Budimpešti; da se društvo nije prijavilo na 41,9 milijuna kuna vrijedan javni natječaj za nabavu tonera i tinti za sva državna tijela, izuzev u jednom malom segmentu u kojem je ponuda bila nekonkurentna; da je sin člana Uprave preko Student servisa angažiran na logističkim poslovima, premda za tim ne postoji potreba; da se nakon niza skandala pokrenuo postupak ispitivanja odgovornosti tročlane uprave sa Zlatkom Hodakom na čelu te M. R. i R. H., kao članovima, a zbog rasipnosti i nenamjenskog trošenja javnih sredstava, štetne i neracionalne poslovne odluke poput aranžmana s H. nogometnim savezom, nepravilnosti prilikom zapošljavanja i otpuštanja radnika; da noviji potezi poput neobičnog aranžmana s tvrtkom A. I. također upućuju na neodgovorno upravljanje tom tvrtkom; da Nadzorni odbor Narodnih novina ozbiljno razmatra niz nepravilnosti u toj tvrtki o kojima se pisalo, a koje se pripisuju Upravi; da se jednu iznimno profitabilnu državnu tvrtku uspjelo pretvoriti u gubitaša).

6. Prvostupanjski sud odbio je takav tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako tužitelj nije dokazao da bi mu uslijed objave spornih članaka nastala šteta čiju naknadu traži. Paušalnim navodima o nazivanju dobavljača i kupaca zakonskog zastupnika tužitelja Z. H. i svjedoka M. R. (ujedno člana uprave) to nije dokazano, kao ni takvim tvrdnjama o stabilnosti poslovanja društva. Uslijed objavljenih članaka nije mu nastala ni materijalna šteta jer nesporno nije došlo do otkazivanja suradnje s kupcima ili dobavljačima.

6.1. Ocjenjuje, osim toga, kako je tužitelj, kao trgovačko društvo čiji je osnivač i vlasnik država, društvo od posebnog interesa države, zbog čega je bio dužan, cijeneći takav svoj status, svoje poslovanje voditi transparentno, odgovarati na pitanja novinara o svom poslovanju radi ostvarivanja kontrole javnosti nad njegovim radom, kao i da svaka javna osoba (ovdje društvo u vlasništvu države) zbog svoje pravne prirode mora otrpjeti više kritika javnosti, nego što bi to morala fizička, javnosti nepoznata osoba ili privatna pravna osoba. Zaključuje kako je do objave spomenutih članaka došlo u dobroj vjeri tuženika jer se je tuženik, nakon nespornog dobivanja informacija za sve tekstove od zaposlenika samog tužitelja (između ostalog i materijalnih dokaza u vidu računa R1 za konzumaciju u restoranu te objavljene fotografije), obratio upravo tužitelju (prije objave informacija i iznesenih stavova u tekstovima) radi očitovanja, na koje upite tuženika tužitelj nije reagirao (bez navođenja razloga).

6.3. Stoga, zaključuje kako se nisu stekle pretpostavke za dosudu pravične novčane naknade tužitelju prema odredbama čl. 21. do 23. ZM-a i čl. 1100. ZOO-a u vezi s čl. 1045. i 1046. ZOO-a.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

8. Protivno žalbi tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ni iznesenim razlozima. U njoj su navedeni svi potrebni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8.1. Odnosi se to i na ocjenu iskaza svjedoka R. i zakonskog zastupnika tužitelja Z. H. o upitima kupaca i dobavljača, a kada prvostupanjski sud ne prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tužitelja u dijelu kojim tvrdi da je imao upite u vezi objave spornih članaka, bez dokumentiranja tih upita ispravama o tome, a sve u vezi s nespornom činjenicom da nije došlo do otkazivanja ugovora niti prekida poslovanja s bilo kojim kupcem ili dobavljačem tužitelja. Iskaz svjedoka R. prihvaćen je u dijelu ocjene kako tužitelju nije nastala materijalna šteta jer poslovni partneri nisu otkazivali suradnju (što potvrđuje i zakonski zastupnik tužitelja), već su iskazivali čuđenje objavljenim informacijama i izražavali mu podršku. Stoga, ni u odnosu na izvršenu ocjenu tih iskaza ne postoji proturječnost na koju ukazuje tužitelj.

8.2. Protivno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba postupka ni ocjenom danih iskaza zakonskog zastupnika tuženika B. J. i svjedoka, novinara D. P. jer su i njihovi iskazi ocijenjeni u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Valja reći kako su njihovi iskazi dijelom potvrđeni i samim navodima tužitelja jer je zakonski zastupnik tužitelja potvrdio kako je tužitelj primao zahtjeve za očitovanje na namjeravane objave tekstova po tuženiku, ali se na njih nije očitovao, a nije sporno ni da je održan poslovni ručak u restoranu u kojem su prema računu R1 konzumirana i alkoholna pića u spomenutim količinama, iako po navodima tužitelja i za pet drugih osoba, poslovnih partnera, a da je taj račun plaćen po tužitelju, kao i da je barem do preuzimanja upravljanja od sadašnje uprave postojalo negativno poslovanje tužitelja, da tužitelj ima određene zalihe fotokopirnog papira koji se spominju u tekstu, da je Uprava tužitelja bila na poslovnom putu u Budimpešti radi moguće poslovnom suradnje, da se tužitelj prijavio na natječaj za nabavu tonera, a zbog neprofesionalnog pristupa tom javnom natječaju i u vezi aranžmana tvrtke s Hrvatskim nogometnim savezom je smijenjen rukovoditelj prodaje; da je na poslovima logistike kod tužitelja, između ostalih, zaposlen i sin M. R., člana uprave društva, da je tužitelj društvo od posebnog interesa za RH. Tuženik na internetu, protivno žalbenim navodima, nije provjeravao vjerodostojnost svog izvora, nego, kako to i proizlazi iz zapisnika o saslušanju zakonskog zastupnika tuženika, njegov identitet.

9. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st.2. ZPP-a.

10. Odredbama čl. 21. do 23. ZM-a propisana je odgovornost za štetu naknadnika.

10.1. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. St. 2. propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), a st. 3. kako se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako ZM-om nije drugačije određeno. St. 4. su propisane situacije kada nakladnik ne odgovara za štetu pa tako, između ostalog i ako je informacija kojom je šteta učinjena: – vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom, – objavljena unutar autoriziranog intervjua, – utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, – fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela, – točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem, – proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. Pritom je st. 6. propisano kako postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

10.2. Odredbom čl. 22. st. 1. ZM-a propisano je kako se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, pri čemu prema st. 2. pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Odredbom čl. 23. ZM-a određeno je kako se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

11. Prema odredbi čl. 1045. st.1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja tuženika, šteta, uzročna veza i protupravnost. Te pretpostavke dužan je dokazati tužitelj i prema odredbi čl. 21. st. 6. ZM-a. Odredbom čl. 1046. ZOO-a definirana je šteta kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11.1. Odredbom čl.19. st.1. ZOO-a propisano je, između ostalog, kako i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (st.1.). U tom smislu se stavkom 2. članka 19. ZOO-a pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na, između ostalog, ugled i čast, a prema stavku 3. pravna osoba ima sva prava osobnosti osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr. Ukoliko dođe do nastanka štete, uz ispunjenje svih pretpostavki, ona se popravlja u nenovčanom obliku, objavljivanjem presude, odnosno ispravka ili povlačenjem izjave kojom je povreda prava osobnosti učinjena ili nečim drugim čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom (čl. 1099. ZOO-a), ali također i u novčanom obliku, pravičnom novčanom naknadom (čl. 1100. ZOO-a).

12. Nije sporno da je tuženik u tiskanom izdanju tjednika Nacional od 21. svibnja 2019. objavio tekst pod naslovom "40 viljamovki za M. R. i dvojicu suradnika iz Narodnih novina", 27. svibnja 2019. na internetskom portalu tekst pod naslovom "Popodnevna pijanka vrhuške Narodnih novina na račun firme", u tiskanom izdanju tjednika 28. svibnja 2019. tekst pod naslovom "Kako je propao posao s HNS-om u državnoj tvrtki koja je postala igračka moćnog zagorskog HDZ-ovca", 30. svibnja 2019. na internetskom portalu tekst pod naslovom "Narodne novine postale igračka moćnog HDZ-ovca", 4. lipnja 2019. tekst pod naslovom "Horvatov čovjek zatražio očitovanje uprave Narodnih novina u nizu recentnih skandala", 8. lipnja 2019. na internetskom portalu tekst pod naslovom "Pokrenuta istraga protiv čelnih ljudi Narodnih novina"; da se tuženik prije objave svih spomenutih članaka obratio tužitelju elektronskim putem i od njega zatražio očitovanja u vezi informacija iz sadržaja citiranih tekstova koje je upite tužitelj primio, ali se na njih nije očitovao; da se tužitelj 5. srpnja 2019. obratio tuženiku sa zahtjevom za objavu ispravka objavljenih informacija u vezi sa svim spomenutim tekstovima; da je tuženik nakladnik tjednika Nacional; da je postojalo razdoblje u kojem je tužitelj poslovao s gubitkom (sam zakonski zastupnik tužitelja tvrdi kako se, doduše, radilo o razdoblju upravljanja društvom od strane ranije uprave); da je doista održan poslovni sastanak u restoranu (iako tužitelj tvrdi da mu je prisustvovalo osam osoba, od kojih pet poslovnih partnera, a tri zaposlenika tužitelja), ali ne osporava da je račun za konzumaciju ručka i pića (pa i 40 rakija viljamovki) plaćen po tužitelju; da je kod tužitelja bio zaposlen i sin člana uprave M. R. (iako tuženik tvrdi da su se zaposlile i druge osobe); da je tužitelj društvo od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, u njenom stopostotnom vlasništvu (što podrazumijeva da je osnovano proračunskim sredstvima, izdvajanjima sredstava svih poreznih obveznika u Republici Hrvatskoj), da je jedan od članova Uprave član HDZ-a.

13. Ovaj sud podržava zaključak prvostupanjskog suda koji proizlazi iz utvrđenog odlučnog činjeničnog stanja (a u skladu je i s odredbom čl. 21. st. 6. ZM-a prema kojoj postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, a postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu dokazuje tuženik, ali i čl. 7. i 219. ZPP-a) kako tužitelj nije dokazao jednu od općih pretpostavki zbog kojih bi tuženik bio odgovoran za štetu (da bi mu navodima tuženika nastala neimovinska šteta pa da bi imao pravo na njenu naknadu, ovdje u vidu tražene novčane naknade). Tužitelj doista tvrdnje o povredi svog ugleda i časti temelji isključivo na iskazima svjedoka M. R. (člana uprave tužitelja i jednog od sudionika sastanka u gostionici s poslovnim partnerima) i zakonskog zastupnika tužitelja Z. H., a njihovi iskazi doista ne mogu, sami po sebi, izvjesno dokazati nastanak štete tužitelju u vidu povrede prava osobnosti, povrede ugleda i časti tužitelja. Nekoliko dostavljenih komentara na portalima, također, ne mogu dovesti do povrede prava osobnosti tužitelja (ugleda, časti) jer su takvi komentari vrlo često negativni i to u raznim situacijama (nerijetko i kod pozitivno intoniranih tekstova), rijetko su argumentirani, zaštićeni su anonimnošću komentatora na portalima, time i bez relevantnog značaja. Pritom, tužitelj, kao trgovačko društvo u vlasništvu države za čije poslovanje zato i postoji povećani, posve opravdani interes javnosti, mora biti spreman prihvatiti ocjene načina svog poslovanja, svakako i kada se radi o negativnim ocjenama poslovanja, pogotovo kada je, kako to navodi sam tužitelj u podnesku od 1. ožujka 2020., cijelo društvo suočeno s problemom zapošljavanja, nepotizmom, zapošljavanjem preko veze, negativnim stavom prema političarima. Također, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje kako se na poslovanje tužitelja nije odrazilo objavljivanje članaka, na broj kupaca i dobavljača što, protivno žalbi tužitelja, ne govori samo o visini imovinske štete, nego govori i o eventualnom nastanku neimovinske štete, o mogućem gubitku poslovnog ugleda, povjerenja kupaca, o promjeni percepcije dobavljača o tužitelju.

14. Cilj poslovanja tužitelja je, nesporno, stjecanje dobiti na tržištu. U tom smislu je ugled tužitelja (poslovni ugled) način na koji ga treće osobe doživljavaju, uključivo druge subjekte prisutne na tržištu. Nesporno je tužitelj uživao ugled na tržištu, ali nije sporno niti da je prije imenovanja nove uprave (izgleda i za njenog mandata, s obzirom na nesporno smjenjivanje voditelja veleprodaje) imao i poslovnih gubitaka, odnosno loših poslovnih odluka. Gubitak poslovnog ugleda i časti izvjesno bi za posljedicu imalo reakciju kupaca, dobavljača, poslovnih partnera, posljedično time uvjetovanih gubitaka, do čega nesporno nije došlo. Prema iskazu svjedoka R., njemu su, naprotiv, upućivane podrške poslovnih partnera. Stoga, unatoč nespornom postojanju i loših poslovnih odluka i objavljenim tekstovima tuženika koji dijelom počivaju na utvrđenim istinitim informacijama (nesporne činjenice) te vrijednosnim sudovima novinara, dijelom i očito pretjeranim (spominjanje propasti tužitelja), ugled i čast tužitelja nisu dokazano povrijeđeni, čime tužitelj nije dokazao nastanak štete, osnovnu pretpostavku za utvrđivanje odgovornosti za štetu tužitelja (a teret dokaza nastale štete je na tužitelju), zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja prema citiranim odredbama ZOO-a i ZM-a.

15. Žalitelj osporavanjem broja ljudi na spornom poslovnom ručku ne dovodi u pitanje konzumaciju alkoholnih pića na tom ručku u količinama koje, po ocjeni ovog suda, mogu dovesti u pitanje sposobnost poslovnih partnera na savjesno i ozbiljno poslovanje, čime se gubi i smisao samog poslovnog ručka i opravdano postavlja pitanje sredstava tužitelja utrošenih u njegovu realizaciju. Također, ne čini spornom činjenicu da je konzumirano plaćeno sredstvima tužitelja, dakle novcem države, što sve govori o opravdanom propitivanju medija o utrošenim sredstvima tužitelja za taj poslovni susret, ali i propitivanju takvog obrasca ponašanja i u drugim poslovnim odlukama. Jasan je pri tome interes javnosti za način i namjenu trošenja novca u državnom trgovačkom društvu, društvu od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, pri čemu točnost samog navedenog broja prisutnih osoba na tom ručku (je li ih bilo troje ili osmero), pokraj spomenutog, doista nije relevantan.

16. Također, tvrdnje žalitelja o dostavljenim nekonsolidiranim izvješćima s njihovim nespornim sadržajem, ne dovode u pitanje već utvrđene i nesporne činjenice o poslovanju tužitelja, a koje, kako je već rečeno, ukazuju na istinitost informacija odlučnih činjenica o poslovanju tužitelja s gubitkom (višegodišnjem) pa ni zato ne mogu dovesti u pitanje ni donesenu odluku prvostupanjskog suda. Primjerice, u samom opisu poslovanja samog tužitelja u 2017. godini, prema nekonsolidiranom godišnjem izvješću za 2017., proizlazi: „Česte izmjene uprava, promjene zakonskih propisa, poslovne odluke koje nisu donijele očekivane rezultate te tehnološki i tržišni trendovi koji nisu na vrijeme prepoznati utjecali su na poslovanje i rezultat Društva, tako da Narodne novine u posljednje dvije godine bilježe gubitak u poslovanju.“ U godišnjem izvješću Uprave za 2018. godinu, prema nekonsolidiranom godišnjem izvješću tužitelja za 2018., navodi se: „U proteklim razdobljima dogodile su se značajne promjene u poslovanju Društva koje su se odrazile na trenutne poslovne rezultate. U razdoblju od 2014. do 2017. godine na čelu Narodnih novina izmijenilo se pet Uprava i nekoliko sastava Nadzornog i Revizijskog odbora. Česte izmjene uprava, promjene zakonskih propisa, poslovne odluke koje nisu donijele očekivane rezultate te tehnološki trendovi koji nisu na vrijeme prepoznati utjecali su na pad poslovnih aktivnosti, poslovanje i rezultat Društva, kao i na provođenje potrebnih ispravaka vrijednosti potraživanja od povezanih društava te usklađenje vrijednosti zaliha. Navedene aktivnosti značajno su utjecale na rezultat Društva te su Narodne novine u prethodnom razdoblju ostvarile gubitak iz poslovanja. … Usprkos svim teškoćama u prethodnim razdobljima, provođenjem plana mjera i aktivnosti (spominju se smanjenje plaća djelatnicima od 10%, smanjenje broja zaposlenih djelatnika, pokrenuti stečaj nad tvrtkom kćeri I. G. d.o.o. i nad tvrtkom kćeri M. d.o.o., prodaja dvije nekretnine, prodaja postrojenja za proizvodnju toaletne papirne konfekcije (zatvaranje kreditne obveze prema banci za financiranje nabave tih strojeva)), Uprava Društva je postigla da je Društvo 2018. godinu završilo s ostvarenom dobiti te ima stabilnu financijsku poziciju koja omogućuje redovito podmirenje obveza na kratki i srednji rok. Društvo je u 2018. godini ostvarilo neto dobit iz poslovanja u iznosu od 7,9 milijuna kuna dok je u 2017. godini bio ostvaren gubitak u iznosu od 49 milijuna kuna.“

17. Ovaj sud prihvaća i ocjenu prvostupanjskog suda kako je u konkretnim situacijama postojao interes javnosti za obavještavanjem o postupanjima tužitelja koji je dužan svoje poslovanje voditi transparentno, kako to proizlazi i iz odredbe čl. 6. ZM-a, budući da se tužitelj, već i s obzirom na njegov vlasnički status, ima smatrati subjektom koji obavlja i javnu službu i dužnost (kao društvo koje i po spomenutim konsolidiranim izvješćima, između ostalog, vrši izdavanje i tiskanje Službenog lista Republike Hrvatske, službenih i drugih tiskanica).

18. Slijedom svega navedenog, ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao nastanak štete povredom prava osobnosti u vidu povrede prava na ugled i čast prema odredbi čl. 19. ZOO-a, pa je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 368. st.1. ZPP-a.

19. Tužitelj sa žalbom nije uspio, a tuženikov odgovor na žalbu nije bio potreban za odlučivanje u ovom žalbenom postupku pa su njihovi zahtjevi za naknadu troškova odbijeni, prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

U Puli, 9. veljače 2022.

Sutkinja:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan, v.r.