REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3339/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u ovršnom postupku ovrhovoditeljice Z. G., Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Kliničkog bolničkog centra Z., Z., OIB ...., kojeg zastupa punomoćnik B. J., mag. iur., radi ovrhe, odlučujući o ovršenikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-862/2020-2 od 12. svibnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3004/2019-6 od 7. studenoga 2019., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskog rješenja kojim je njegova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvoga stupnja kojim je na temelju ovršne isprave, pravomoćne presude, određena ovrha tako što je ovršeniku naloženo da ovrhovoditeljicu vrati na rad na radno mjesto u skladu s tom ovršnom ispravom.

2. U odgovoru na taj prijedlog ovrhovoditeljica je predložila ovom revizijskom sudu da ga odbaci.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Ovršenik je u prijedlogu naznačio pitanje za koja smatra da je pravno pitanje važno za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredaba čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u vezi s čl. 12. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 130/20, dalje: OZ), koje glasi: „Smatra li se da je ovršenik kao poslodavac postupio u skladu s rješenjem o ovrsi kojim se nalaže vraćanje radnika na rad na radno mjesto iz Ugovora o radu čija nedopuštenost otkaza je utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, u situaciji kad zbog provedene sistematizacije radnih mjesta kod poslodavca takvo radno mjesto iz Ugovora o radu više ne postoji te je vraćanje na iste poslove objektivno nemoguće, a radnik je zbog navedene okolnosti vraćen na druge poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi, zvanju i zanimanju?“. Izlažući razlog važnosti postavljenog pitanja ovršenik se pozvao na presudu ovog revizijskog suda Revr-654/2008 od 22. siječnja 2009. i u njoj izražen shvaćanje koje glasi: „Vraćanje radnika na posao u smislu spomenute zakonske odredbe pretpostavlja vraćanje na radno mjesto za koje je sklopljen ugovor o radu, a ukoliko takvog mjesta nema onda na odgovarajuće poslove.“.

5. Postavljeno pitanje nije važno za odluku u ovom ovršnom postupku pa se samim tim ne radi o pravnom pitanju iz odredbe čl. 385. st. 1. odnosno čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi ovršeniku trebalo dopustiti reviziju.

6. Naime, shvaćanje na koje se ovršenik pozvao doneseno je u parničnom postupku predmet kojega je bio zahtjev za vraćanje tužitelja, radnika, na rad, na posao koji je kod tuženika, poslodavca, obavljao prije otkaza ugovora o radu, za koji otkaz je prethodno pravomoćno utvrđen da nije dopušten. Ovršenik se na ovo pravno shvaćanje, međutim, pozvao u ovršnom predmetu, ukazujući na to da mu zbog „provedene sistematizacije radnih mjesta“ više nije moguće ovrhovoditeljicu vratiti na radno mjesto kako mu je to određeno ovršnom ispravom, a na što se pozivao i u žalbi koja mu je predmetnim drugostupanjskim rješenjem odbijena kao neosnovana. Ovaj je žalbeni navod pak ocijenjen neosnovanim zato što se ovršenik kao poslodavac na navodnu nemogućnost vraćanja ovrhovoditeljice na radno mjesto prema ugovoru o radu pozivao i u parnici radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu kojeg je ovrhovoditeljici dao pozivom na to da je njeno radno mjesto ukinuto, a koji otkaz je utvrđen nedopuštenim. Ovršenik, dakle, postavljenim pitanjem, nedopušteno preispituje pravilnost i zakonitost ovršne isprave na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi kojim mu je naložen da postupi upravo onako kako mu je tom ovršnom ispravom naloženo.

7. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.