REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4905/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u S., protiv tuženika A. k. V. d.o.o. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., radi nedopuštenosti otkaza, utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž R- 274/17-2 od 7. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-990/15 od 29. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da nije dopuštena odluka tuženika od 6. rujna 2015. kojom je izvanredno otkazan ugovor o radu tužitelju sklopljen 6. svibnja 2013., kojim je traženo da se utvrdi da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 10. studenoga 2015., kao i zahtjev za isplatu neisplaćene bruto plaće u iznosu od ukupno 28.460,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 8.750,00 kn (toč. II.).
2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.500,00 kn.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je pravodobno podnio tuženik temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnih postupaka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi prvostupanjska presuda, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjsku sudu na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet ovog parničnog postupka je dopuštenost i zakonitost odluke tuženika od 6. srpnja 2015. kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu, utvrđenja da je tužitelj prestao radni odnos kod tuženika 10. studenoga 2015., kao i isplata plaće za razdoblje od dana nezakonitog otkaza pa do prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika.
8. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, pri čemu su utvrđene sljedeće činjenice:
- da se u odluci o otkazu ugovora o radu navodi da je ista donesena zbog „tužiteljeva neprimjerenog ponašanja prema tuženikovu poslovnom partneru dana 2. srpnja 2015. i što se je nakon toga odbio ispričati tom partneru čime je povrijedio interes tuženika“,
- da se „neprimjereno ponašanje“ sastojalo u tome što je tužitelj protivno zabrani tuženika kao poslodavca parkirao svoje vozilo na parkiralištu ispred zgrade u kojom se nalazi autoservis tuženika u kojem je tužitelj radio kao automehaničar, te što je unatoč tome što je bio upoznat da je navedenog dana cijeli parking prostor dao na korištenje školi A., te nakon to je vozilo tužitelja ostalo zagrađeno na parkiralištu, izazvao incident u kojem je napao zaposlenicu navedene škole, vrijeđajući je i prijeteći da će je ubiti i pregaziti,
- da se tužitelj odbio ispričati,
- da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi se tužitelj neprimjereno ponašao prema poslovnom partneru tuženika,
- da škola A. nije korisnik usluga tuženika,
- da se incident dogodio prema trećoj osobi koja s tuženikom nije ni u kakvom poslovnoj vezi,
- da se incident dogodio izvan prostora auto servisa i to nakon završetka radnog vremena tužitelja,
- da tužitelj nije povrijedio ni jednu radnu obvezu pri obavljanju rada, a odbijeni nalog ili zamolba za ispriku ne predstavlja odbijanje izvršenja neke radne obveze koju bi tužitelj kao radnik bio dužan izvršiti po nalogu poslodavca,
- da se ne radi o događaju zbog kojeg bi bio opravdan izvanredni otkaz ugovora o radu.
9. Zbog navedenog drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze i na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
10. Prije svega tuženik u reviziji osporava činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda tvrdeći da je škola A. poslovni partner tuženika, pa da se radi toga ne može prihvatiti restriktivno tumačenje da se incident zbio u odnosu na treću osobu, a ne poslovnog partnera tuženika. Valja istaći da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija uopće ne može izjaviti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.
11. Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Naime, pobijana presuda nema razloga zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između razloga navedenih u pobijanoj presudi i sadržaju zapisnika odnosno provedenih dokaza. Osim toga, drugostupanjski sud je ocijenio provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP.
12. Treba istaći da se revident neosnovano poziva na shvaćanje zauzeo u odluci revizijskog suda br. Revr-1668/10, budući da je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP, a ne toč. 2. Naime, prema odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP drugostupanjsku sud imao ovlast presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, a da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo.
13. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da tuženik tužitelju nezakonito izvanredno otkazao ugovor radu jer tužitelj nije povrijedio nikakvu obvezu iz ugovora o radu, da se incident dogodio nakon završetka radnog vremena tužitelja, te da sporni incident ne predstavlja takvu činjenicu koja bi imala potrebna svojstva i potrebnu težinu da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više ne bi bio moguć. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
14. Kod toga drugostupanjski sud posebno ističe da su zaposlenici tuženika bili upoznati da će dana 2. srpnja 2015. biti gužva na parkiralištu zbog događanja u školi A. i većeg broja uzvanika i gostiju, da su sporni parking koristili i drugi klijenti tuženika, koju su parkirali na istom parkiralištu gdje je parkirao i tužitelj prilikom dolaska na posao. U situaciji kada su auti na parkiralištu zatvoreni, kada se jedno vrijeme auti ne miču na zahtjev, između ostalih i tužitelja, tada i prema ocjeni revizijskog suda incident koji se dogodio ne predstavlja niti osobito važnu činjenicu koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu.
15. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 9. veljača 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
