REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 39/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. B. iz B., OIB: ..., II-tužitelja M. C. iz B., OIB: ..., III-tužitelja D. M. iz B., OIB: ..., IV-tužitelja M. M. iz B., OIB: ..., V-tužitelja A. M. iz B., OIB: ..., VI-tužitelja D. P. iz B., OIB: ..., te VII-tužitelja G. P. iz B., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. g. B., B., OIB: ..., koju zastupa zakonski zastupnik predsjednik udruge T. S., radi utvrđenja ništetnosti odluke o isključenju iz članstva u udruzi, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-578/17-2 od 10. listopada 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku br. P-929/15 od 17. svibnja 2017., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se rješenje Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-578/17-2 od 10. listopada 2017. i rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku br. P-929/15 od 17. svibnja 2017., te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud se rješenjem oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje o ovom predmetu, te je odbačena tužba tužitelja kao nedopuštena (toč. I.). Ujedno su tužitelji obvezani tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu odo 2.163,00 kn (toč. II).
2. Rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja tužitelji smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelji predlažu da se revizija prihvati, oba nižestupanjska rješenja preinače i prihvati zahtjev tužitelja, odnosno podredno da se ista ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je jedino revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
8. U reviziji tužitelji postavljaju sljedeća pitanja:
„- Bitno materijalnopravno pitanje vezano za primjenu odredbe članka 42. stavka 3. Zakona o udrugama (NN br. 74/2014), koji u cijelosti odgovara ranijem članku 26. stavku 1. Zakona o udrugama (NN br. 88/01 i 11/02) odnosno konkretno ulazi li odlučivanje o članskim pravima članova udruga u sudsku nadležnost ili ne:
- kao i nastavno bitno postupovnopravno pitanje da li u ovom i svim sličnim slučajevima tužbu člana udruge kojom od redovnog suda temeljem odredbe članka 42. stavka 3. Zakona o udrugama (NN br. 74/2014), koji u cijelosti odgovara ranijem članku 26. stavku 1. Zakona o udrugama (NN br. 88/01 i 11/02) traži zaštitu svojih članskih prava valja odbaciti (pri čemu se uopće ne ulazi u meritum prijepora koji je predmet spora) ili pak meritorno odbiti uz odgovarajuće obrazloženje.“
9. Kao razlog važnosti tužitelji ističu da je shvaćanje drugostupanjskog suda u ovom predmetu u suprotnosti sa shvaćanjem Županijskog suda u Zagrebu u odluci Pnz- 16/2011 od 9. lipnja 2017.
10. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da odlučivanje o valjanosti i zakonitosti odluke Upravnog odbora tuženika o isključenju tužitelja iz članstva udruge ne sada u sudsku nadležnost, niti da se radi o sporu iz čl. 1. ZPP, radi čega se prvostupanjski sud oglasio apsolutno nenadležnim u smislu odredbe čl. 16. st. i 2. ZPP.
Isto tako nižestupanjski sudovi smatraju da kako udruga nije tijelo s javnim ovlastima, te kako odluke udruge i njezinih tijela nemaju svojstvo upravnog akta u smislu Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 – dalje: ZUS), radi čega ne postoji niti nadležnost upravnog suda.
Stoga je zaključak nižestupanjskih sudova da se o zaštiti prava članova udruge koja su povrijeđena pojedinačnim aktima tijela udruge može ostvariti samo unutar udruge.
11. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno. Naime, prema odredbi čl. 42. st.1. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 74/14, 70/17 i 98/19 – dalje: ZU) članovi udruge sami nadziru rad udruge. U st. 2. je dalje propisano da ako član udruge smatra da je udruga povrijedila statut ili drugi opći akt udruge, ovlašten je na to upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu ako statutom nije određeno nadležno tijelo, te zahtijevati da se nepravilno otklone. U st. 3. je propisano da ako se upozorenje ne razmotri u roku od 30 dana od dana dostavljenog pisanog zahtjeva i po zahtjevu ne postupi, odnosno ako se u tom roku ne sazove nadležno tijelo ili skupština i nepravilnosti ne otklone u daljnjem roku od 30 dana, da tada član može podnijeti tužbu općinskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge.
12. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da član udruge koji smatra da je protivno statutu udruge isključen iz udruge ima pravo na sudsku zaštitu i to pred nadležnim općinskim sudom. Navedeno shvaćanje zauzeto je i odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Lovrić protiv Hrvatske (presuda od 4. travnja 2017., zahtjev br. 38458/15), kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-4883/17.
Kod toga valja naglasiti da se djelovanje udruga temelji na načelu dobrovoljnosti (čl. 2. ZU) što znači da udruga ima ovlast sama odrediti pravila kojima se uređuju pretpostavke za učlanjenje i isključenje iz udruge, kao i zaštita prava koju članovi udruge mogu ostvariti, unutar same udruge, protiv odluka kojima se odlučuje o njihovim pravima. No, sloboda udruživanja nije apsolutna, pa se miješanje države ne može u potpunosti isključiti. Isključenje člana udruge koje bi bilo u suprotnosti sa statutom udruge može predstavljati povredu slobode udruživanja člana udruge, pa tužitelji imaju pravo na sudsku zaštitu u smislu čl. 42. ZU.
13. Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti pobijano rješenje primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, te u tom smislu provesti dokaze koje će predložiti parnične stranke.
15. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka u smislu odredbe čl. 166. ZPP.
Zagreb, 9. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
