Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-2835/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Ž. iz S., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku Đ. A., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika S. d.o.o., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-107/19-56 od 10. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 9. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-107/19-56 od 10. lipnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 45.218,75 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.167.642,97 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 301.225,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2021. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tužitelj.

5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su dana 20. rujna 2010. tužitelj kao direktor i član uprave G. P. d.o.o. zaključio sa tim trgovačkim društvom Ugovor o ustupu tražbine kojim je G. P. d.o.o. na tužitelja prenio tražbinu koju ima prema tuženiku u iznosu od 2.253.753,05 kn,

- da je trgovačko društvo G. P. d.o.o. bilo u neprekidnoj blokadi od 4. veljače 2010., dakle i u vrijeme sklapanja ugovora o cesiji, što je tužitelju kao direktoru tog trgovačkog društva bilo poznato,

- da tužitelj kao direktor trgovačkog društva G. P. d.o.o., stečajnom upravitelju nije predao sporni ugovor o cesiji a kako bi se naplatio neposredno od tuženika, a na štetu stečajnih vjerovnika.

7. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja smatrao je da Ugovor o cesiji sklopljen između tužitelja i trgovačkog društva G. P. d.o.o. ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) obzirom da je isti protivan prisilnom propisu i moralu društva, te da stoga ne postoji pravna osnova da se tuženiku naloži da tužitelju isplati utuženi iznos od 2.167.642,97 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Utvrđeno činjenično stanje kao pravilno prihvaća i ovaj sud. Tužitelj svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tužitelj.

9. U prvostupanjskom postupku pravilno je tako sud prvog stupnja utvrdio da se G. P. d.o.o. u vrijeme sklapanja ugovora o cesiji nalazio u višemjesečnoj blokadi, što je tužitelju kao direktoru društva bilo poznato, te da je tužitelj predmetni ugovor sklopio sa ciljem da svoju tražbinu namiri izvan stečajnog postupka. Takvo sklapanje ugovora predstavlja sklapanje ugovora iz nedopuštene pobude koja pobuda za sklapanje ugovora je nedopuštena jer je protivna odredbi čl. 27. Zakona o platnom prometu u zemlji ("Narodne novine", br. 117/01, 132/06, 91/10 – dalje: ZPPZ). Slijedom toga, sklopljeni ugovor o cesiji, sukladno odredbi čl. 322. st. 1. u svezi s čl. 273. st. 2. ZOO je ništetan (identično pravno shvaćanje zauzeto je i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-228/11 od 1. listopada 2013.).

10. Također, u situaciji kada je trgovačko društvo u neprekidnoj višemjesečnoj blokadi računa i kada je tužitelj sklapanjem ugovora o cesiji očito imao za cilj namirenje tražbine izvan zakonom propisanog stečajnog postupka i posljedično tome oštećenje stečajnih vjerovnika G. P. d.o.o., ugovor o cesiji je i protivan moralu društva, dakle, isti je u pravnom smislu nemoralan. Stoga je ugovor o cesiji, osim što je ništetan zbog nedopuštene pobude, ništetan i iz razloga što je protivan moralu društva.

11. Sud prvog stupnja smatrao je i da je ugovor o cesiji ništetan jer je protivan prisilnom propisu točnije odredbi čl. 27. ZPZZ. Međutim, takvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja nije pravilno jer sklapanje ugovora protivno odredbi čl. 27. ZPZZ nema na posljedicu ništetnost ugovora. To iz razloga što odredba čl. 27. ZPPZ ne predstavlja prisilni propis iz čl. 322. st. 1. ZOO, pa stoga sklapanje ugovora protivno toj odredbi samo za sebe, ne dovodi do ništetnosti ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Revt-322/10 od 5. rujna 2012. i Revt-189/13 od. 14. listopada 2014.). Prisilni je onaj propis koji nalaže određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravnu sigurnost i za vladavinu prava. Prisilnost propisa izražava se primjerice izrazima "mora" i "zabranjuje", odnosno izrazom "samo ako", ili pak neposredno propisuje posljedicu ništetnosti ili "gubitka pravnog učinka" (tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev- 232/2010-2 od 20. ožujka 2012.). U konkretnom slučaju, odredba čl. 27. ZPPZ nema obilježja koja bi ukazivala na njen prisilan karakter, tako da sklapanje ugovora protivno toj odredbi, samo za sebe, nema za posljedicu ništetnost ugovora.

12. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe i da sud prvog stupnja nije postupio po ranijoj ukidnoj odluci drugostupanjskog suda. Naime, sud prvog stupnja u ponovljenom postupku otklonio je, sukladno uputi višeg suda, bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je sud prvog stupnja ukazao ranijim ukidnim rješenjem. Okolnost što je sud prvog stupnja u odnosu na prisilni karakter odredbe čl. 27. ZPZZ djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, u konkretnom slučaju, u situaciji kada je ugovor o cesiji ništetan iz drugih razloga, nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja kojima osporava postojanje razloga za ništetnost ugovora o cesiji temeljem kojeg tužitelj zahtijeva isplatu u postupku. Naime, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je predmetni ugovor o cesiji sklopljen protivno odredbi čl. 27. ZPPZ i u trenutku kada se trgovačko društvo Grič petrol d.o.o. nalazilo u blokadi. Takvo sklapanje ugovora ima nedopuštenu pobudu, te je uz to protivno moralu, tako da je pravilna ocjena suda prvog stupnja da je takav ugovor o cesiji ništetan. Na navedenu ocjenu ne mogu utjecati niti žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na dostavu ugovora o cesiji stečajnom upravitelju i postojanju tužiteljeva ovlaštenja da sam sa sobom sklopi ugovor, jer čak i da su ti žalbeni navodi tužitelja točni, predmetni ugovor o cesiji, iz ranije obrazloženih razloga, bi bio ništetan. Pritom okolnost sklapanja Ugovora o kreditu sa Partner bankom d.d. koji kredit je prema tvrdnjama tužitelja podignut radi saniranja teškoća u poslovanju trgovačkog društva G. P. d.o.o, a na koju okolnost tužitelj također ukazuje u žalbi, ne znači da ugovor o cesiji kojeg je tužitelj sklopio sa trgovačkim društvom G. P. d.o.o. nije ništetan.

14. Bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presudu su i žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na postojanje tražbine G. P. d.o.o. prema tuženiku, a koja je bila predmetom ugovora o cesiji. Naime, u situaciji kada je ugovor o cesiji na kojem tužitelj temelji svoju tražbinu ništetan, okolnost postoji li ili ne postoji tražbina G. P. d.o.o. kao vjerovnika prema tuženiku kao dužniku nije bilo potrebno utvrđivati.

15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je, na temelju utvrđenja da je ugovor o cesiji koji predstavlja pravnu osnovu tužiteljeva tužbenog zahtjeva ništetan, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.167.642,97 kn sa pripadajućim zateznim kamatama odbio.

16. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

18. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj