REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: 13 Kž-187/2021-4.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, te Nenada Vlašića, kao suca izvjestitelja i Predraga Dragičevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Sandre Ešegović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika V. B., zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu KZ/97
), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 39 K-475/2020-11 od 24. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 I 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenika V. B. oslobodio je optužbe da bi počinio kazno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja- zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju opisanog u čl. 292. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 – u nastavku teksta KZ/97) i kažnjivo po čl. 292. stavak 2. KZ/97.
1.1. Temeljem članka 158. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 I 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenik Ministarstvo se s ostvarenjem imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu u cijelosti.
1.2. Temeljem čl. 149. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude žalbu je izjavilo ODO u Osijeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, podredno ukine pobijanu presudu I predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalitelj navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 „jer se pobijana presuda ne može ispitati budući da u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.“
3.1. U drugom dijelu žalbe navodi se kako je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Tvrdi se kako je sud pogrešno interpretirao nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka. Navodi kako se jednostavnim matematičkim izračunom ne može utvrditi da je u razdoblju od četiri mjeseca navedena ustanova primila naknadu od 14.200,00 kn po korisniku, a za njihovo zbrinjavanje potrošila samo 3.733,84 kn po korisniku. Uz to navodi se kako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da obveza vođenja evidencije i pomoćnih knjiga nije postojala, a onda je bila izričito propisana Uredbom o računovodstvu neprofitnih organizacija.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj izričito ne navodi u čemu se sastoje proturječnosti u presudi. Drugostupanjsko vijeće ne nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u presudi, pa je žalbu tretiralo kao izjavljenu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.Prvostupanjski sud je ispravno prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijske vještakinje D. V. od 5. lipnja 2013., iz dopune vještačenja od 27. kolovoza 2015. i 17. listopada 2017. Vještakinja D. V. je ostala kod svojih ranijih nalaza i mišljenja, a u pojašnjenju dodala kako su vještačenja rađena temeljem podataka u spisu. Ispravno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje stalne i zaklete sudske vještakinje. Ispravno je dao prednost nalazu i mišljenju stručne osobe za razliku od navoda inspekcijskih službi. Prema nalazu vještakinje vidljivo je kako je cijena živežnih namirnica iznosila 633,32 kn po osobi, higijenskih potrepština 98,88 kn po osobi, a vrijednost obuće i odjeće najmanje 100,00 kn po osobi. Vrijednost ukupnih rashoda potrebnih za brigu od 124 korisnika a koji se odnose na troškove stanovanja, medicinske skrbi, psihosocijalne rehabilitacije, radne terapije, troškova smještaja i obavljanja drugih usluga, potrošeno je 3.733,84 kn, što je 183,84 kn više nego je ustanova dobila od ministarstva. Ovome treba dodati i troškove zakupa na ime osiguranja smještaja korisnika, a što je iznosilo 560.000,00 kn. Dakle, bez obzira na namjenu za koju su sredstva potrošena, nije dokazano da je optuženik oštetio Ministarstvo za iznos veći od 100.000,00 kn. 7. Što se tiče djela pod točkom 2., prvostupanjski sud je ispravno zaključio kako niti ovo djelo nije dokazano. Državno odvjetništvo je stavilo na teret optuženiku kršenje članka 9. Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija. Citirani članak glasi:
Stavak 1. knjiženje i evidentiranje poslovnih događaja u poslovnim knjigama temelji se na vjerodostojnim, istinitim, urednim i prethodno kontroliranim knjigovodstvenim ispravama,
Stavak 2. knjigovodstvena isprava jest pisani ili memorirani elektronički dokaz o nastaloj poslovnoj promjeni,
Stavak 3. isprava za knjiženje je uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljana i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanak poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava koja je potpuno istinito odražava nastali poslovni događaj,
Stavak 4. zakonski predstavnik ili osoba koju on ovlasti potpisom na ispravi ili memoriranom šifrom ovlaštenja za transakciju jamči da je isprava istinita i da realno prikazuje poslovnu promjenu odnosno transakciju. Prema ovome članku proizlazi kako je optuženik vodio poslovne knjige u smislu stavka 2. u vidu memoriranog elektroničkog dokaza. Obzirom na ovako vođeno knjigovodstvo vještakinja je ipak uspjela donijeti nalaz i mišljenje jer je vještakinja potrebnu dokumentaciju preuzela iz računala ustanove na kojem su izvršena knjiženja a promet blagajne je bio vidljiv iz bruto bilance. Sud je ispravno prihvatio iskaz vještakinje kako u ovoj ustanovi pomoćne knjige nisu bile obvezne, ali vođenje pomoćnih knjiga se niti ne nalaže ovovrsnoj ustanovi, jer se vođenje pomoćnih knjiga ne propisuje u članku 9. Uredbe. Prvostupanjski sud ispravno prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje koja izjavljuje kako je iz dokumentacije u spisu i dokumentacije u računalu mogla izvještačiti ovaj predmet. Time se zaključuje kako nisu povrijeđene odredbe članka 9. Robno i materijalno knjigovodstvo su pomoćne knjige i evidencije, a pomoćne knjige nisu obvezne za ovu ustanovu. Međutim, državno odvjetništvo nije niti stavilo na teret optuženiku vođenje pomoćnih knjiga jer se one, kao što je vidljivo, ne spominju u članku za koje se optuženik tereti. Budući državno odvjetništvo nije stavilo na teret optuženiku kršenje nekog drugog članka iz Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija, prvostupanjski sud bi prekoračio optužbu. Zbog toga, nije osnovan navod u žalbi kako se ukazuje nužnost vođenja poslovnih knjiga iz točke 2. izreke.
8.Ispravno prvostupanjski sud prihvaća i iskaze svjedoka koji navode kako je optuženik preuzeo vođenje doma u neurednoj situaciji, a čak je i poduzeo brojne radnje kako bi uveo više reda u poslovanje doma.
9. Drugostupanjsko vijeće zaključuje kako je pored svih činjenica koje idu u prilog optuženika, trebalo cijeniti i činjenicu da je optuženik relativno kratko radio i da mu se stavlja na teret kratak inkriminirani period u kojemu nije mogao otkloniti sve zatečene nedostatke, a radilo se o ljudima s posebnim potrebama i bio je primarni interes održati kvalitetu života štićenika unutar doma.
10. Obzirom na izneseno, budući je drugostupanjsko vijeće našlo da žalba ODO u Osijeku nije osnovana, a nema povreda zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 odbilo je žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Požega, 9. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić, v.r.
