Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-484/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. A. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz sindikata, Z., protiv tuženika Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica iz Odvjetničkog društva C. G. & E. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-551/2017-52 od 8. prosinca 2020., dana 9. veljače 2022.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 551/2017-52 od 8. prosinca 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom 1. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.832,63 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, sve u roku 8 dana, kao neosnovan.

Pod točkom II. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu do 13.750,00 kn.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 12.832,63 kn bruto, na ime dodatka za rad u posebnim uvjetima, za razdoblje od 1. veljače 2012. do 31. ožujka 2014.

6. Ispitujući pravilnost pobijene presude u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama ili postoji proturječnost između navoda prvostupanjskog suda i sadržaja spisa.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno sljedeće:

- da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2008. za radno mjesto službenice I. vrste – konzervator u odjelu u središnjoj službi za pohranu i zaštitu – odsjek za restauraciju i mikrografiju,

- da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2016. za radno mjesto viši konzervator restaurator – Odjel zaštita i pohrana,

- da su Pravilnikom o unutarnjem redu od 21. ožujka 2002. određeni poslovi tužiteljičinog radnog mjesta konzervator – radno mjesto službenika I. vrste, i to: kontinuirana kontrola knjižnične građe radi utvrđivanja očuvanosti, mikroklimatskih uvjeta pohrane, higijene prostora i načina korištenja cjelokupnog fonda Knjižnice; periodička kontrola ispravnosti pohranjenog sigurnosnog mikrofilma; testiranje novih konzervatorsko-restauratorskih metoda; konzerviranje kože i pergamene, konzerviranje i restauriranje jako oštećenih rukopisa na papiru ili pergameni, inkunabula, atlasa i sl. tiskane građe, konzerviranje i restauriranje grafika, originalnih crteža, rukopisnih karata, planova i sl.; analiza uzoraka oštećene građe i materijala za restauriranje; uvođenje novih metoda uvezivanja i opremanje knjižnične građe radi optimalne pohrane i korištenja,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da redovito koristi različite kemikalije, organske i anorganske kemikalije npr. alkohol etanol kloroform, amonijak, detil atecat, medicinski benzin, benzen, toluen te da od zaštitne opreme ima maske i rukavice, zaštitne kape i kute, klompe; da je u spornom razdoblju obavljala iste poslove kao i danas, te se susreće sa štetnim tvarima i ne spori da nije bila na Popisu radnika odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada u utuženom razdoblju,

- da iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljica u spornom razdoblju faktično obavljala jednake poslove koje obavlja od 2016. kada se našla na popisu radnih mjesta s posebnim uvjetima rada.

8. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud zaključuje da sukladno odredbi čl. 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", br. 142/10 – dalje: KU/10), dodatak na plaću pripada samo onim radnicima za koje se na temelju Procjene opasnosti iz čl. 58. KU/10, utvrdi da rade u posebnim uvjetima da su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima na radu, a temeljem izvedenih dokaza ne može se zaključiti da tužiteljica samo temeljem svog faktičnog rada ostvaruje pravo na dodatak na plaću zbog rada u posebnim uvjetima, budući da joj to nije bilo priznato niti jednim popisom poslodavca, odnosno iz Popisa poslodavca za sporno razdoblje proizlazi da tužiteljica nije radila na radnom mjestu sa posebnim uvjetima rada pa je izostala pravna osnova iz odredbe čl. 54. KU-a.

9. Sud prvog stupnja također ocjenjuje da su neosnovani navodi tužiteljice kako Popisi u utuženom razdoblju nisu doneseni na pravilan i zakonit način, budući da nisu donijeti zajedno sa sindikalnim povjerenikom, a svoju ocjenu obrazlaže time što isti proizvode pravne učinke i to kako u odnosu na radnike koji su uvršteni u te Popise, tako i u odnosu na radnike koji u te Popise nisu uvršteni.

10. Opisana ocjena prvostupanjskog suda nije pravilna.

11. Odredbom čl. 54. KU/10 je propisano da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz čl. 58. st. 1. tog ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% – 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

12. U odredbi čl. 57. KU/10 je propisana visina dodatka, a s obzirom na postotak radnog vremena u kojem je zaposlenik izložen izvorima opasnosti i štetnim utjecajima.

13. Odredba čl. 58. KU/10 je propisivala:

“1) U skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi će se izraditi Procjena opasnosti.

2) Temeljem Procjene opasnosti iz prethodnog stavka poslodavac je dužan primjenjivati pravila zaštite na radu kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju opasnosti i štetnosti po zaposlenike na mjestima rada i u radnom okolišu za što poslodavac osigurava sva potrebna materijalna sredstva.

3) Na temelju procjene opasnosti iz stavka 1. ovoga članka na svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima.

4) Popis iz stavka 3. ovoga članka učinit će zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik. 5) Popis iz stavka 3. ovoga članka poslodavac je obvezan dostaviti Ministarstvu u roku 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena Procjena opasnosti. Jednom godišnje sačiniti će se reažuriranje podataka iz popisa.”

14. Dakle, sukladno odredbi čl. 58. st. 4. KU/10, popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada morao je biti sačinjen zajednički od strane poslodavca (ili ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu) i sindikalnog povjerenika, pa je ocjena prvostupanjskog suda da je neodlučno je li popis radnika donesen na pravilan i propisan način jer u svakom slučaju proizvodi pravne učinke, pogrešna i neprihvatljiva. Naime, propust tuženika da postupa na način propisan važećim pravnim propisima, ne može ići na štetu tužiteljice te je tužiteljica ovlaštena u postupku dokazivati radi li na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada.

15. Ovdje valja dodati da je iz stanja spisa vidljivo da se sindikalna povjerenica Jasna Muftić dopisom od 10. ožujka 2011. očitovala na reviziju procjene opasnosti na radnim mjestima u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, ali procjena opasnosti tek predstavlja podlogu na temelju koje poslodavac i sindikalni povjerenik sačinjavaju popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i zaposlenika koji na tim mjestima rade, pa njezino očitovanje nije dokaz da je popis zaposlenika sačinjen u skladu s čl. 58. st. 4. KU/10.

16. Stoga je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a budući da je propustio na valjani način utvrditi je li u konkretnom slučaju Popis zaposlenika za 2012. i 2013. godinu sačinjen sukladno odredbama čl. 58. st. 3.-5. KU/10, to jest da su ga zajednički sačinili poslodavac i sindikalni povjerenik te da sadrži vrijeme izloženosti opasnostima.

17. Nadalje, zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica provođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu predložila nakon zaključenja prethodnog postupka, proturječan je sadržaju spisa.

17.1. Naime, tužiteljica je u podnesku od 20. srpnja 2017. (list 53-54 spisa), kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu tuženika, kao dokazni prijedlog navela provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu. U podnesku od 8. siječnja 2019. (list 97-98 spisa) je tužiteljica predložila provođenje vještačenja po vještaku za zaštitu na radu, da bi na ročištu održanom dana 14. siječnja 2019. (list 100-101 spisa) navela da predlaže da se provede dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva. No, u podnesku od 30. siječnja 2019. (list 112-113 spisa) je tužiteljica napisala kako je sud u zapisniku od 14. siječnja 2019. omaškom naveo da tužiteljica predlaže financijsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva jer iz podnesaka od 19. srpnja 2017. i 7. siječnja 2019. proizlazi da je tužiteljica predložila provedbu vještačenja po vještaku zaštite na radu.

17.2. Nadalje, iz sadržaja zapisnika s ročišta održanog dana 14. ožujka 2019. (list 121-122 spisa) je vidljivo da je tužiteljica u tijeku provođenja prethodnog postupka, predložila, između ostalog, provođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu, nakon čega je sud prvog stupnja donio rješenje da će se provesti svi po strankama predloženi dokazi te da se zaključuje prethodni postupak.

18. S obzirom da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje (točka I izreke rješenja).

19. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te će nakon provođenja vještačenja po vještaku za zaštitu na radu donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, vodeći računa o tome je li tužiteljica u utuženom razdoblju radila u posebnim uvjetima rada, izložena izvorima opasnosti i štetnim utjecajima te ako jest - u kojem postotku od ukupnog radnog vremena, pritom dajući za meritornu odluku jasne i valjano obrazložene razloge.

20. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

U Zagrebu, 9. veljače 2022.

Sudac:

Diana Preglej, v.r.