Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: FPž-2779/2019

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe M. j.d.o.o. i okrivljene E. I., kao odgovorne osobe, koje brani I. J., odvjetnik iz Odvjetničkog društva J. i dr. j.t.d., zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe M. j.d.o.o. i okrivljene E. I., kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/19-26/1113, URBROJ: 513-02-7001/1-19-8 od 18. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe M. j.d.o.o. i okrivljene E. I., kao odgovorne osobe, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijanog rješenja o prekršaju pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 131. stavka 1. točke 6. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ br. 73/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18.), te se na temelju članka 131. stavka 1. točke 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, okrivljenoj pravnoj osobi M. j.d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, a okrivljenoj E. I., kao odgovornoj osobi, na temelju članka 131. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), izriče novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) kuna, koje novčane kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati u cjelini plaćenima.

II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe M. j.d.o.o. i okrivljene E. I., kao odgovorne osobe, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljena pravna osoba M. j.d.o.o. i okrivljena E. I., kao odgovorna osoba, dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, za koji je okrivljenoj pravnoj osobi M. j.d.o.o. izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna, a okrivljenoj E. I., kao odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, navodeći u bitnome kako nije točno da su predmetni kolači uzeti iz rashladnih vitrina u trgovini kako se to navodi u obrazloženju pobijanog rješenja jer da jest tada bi odmah sigurno i bio izdan račun. Naslov nije tražio da se carinski službenik očituje o navodima obrane, naročito da je isti tražio kolače koji nisu bilu u rashladnoj vitrini, već direktno iz proizvodnje, dakle, koji još nisu bili uvedeni u inventar trgovine. S obzirom da su navodi iz prijave proturječni navodima iz obrana okrivljenika smatraju da je Naslov trebao na ovu okolnosti provesti dokaz saslušanjem carinskog službenika koji se trebao očitovati na navode iz obrana okrivljenika. Nadalje, žalitelji ističu da je poslovanje tvrtke više nego uredno, što je nedvojbeno utvrđeno u svim dosadašnjim brojnim kontrolama i nadzorima o čemu postoje evidencije te predlažu da se izvrši uvid u evidencije izvršenih nadzora i kontrola Porezne uprave, Carinske uprave te eventualno drugih tijela koji su vršili nadzor kod okrivljenika. Napominju da je, prilikom izvršenog nadzora koji se navodi u pobijanom rješenju prekontrolirano i stanje blagajne te da nije utvrđen niti manjak, a niti višak novca u blagajni. U blagajni nije zatečeno spornih 15,00 kuna budući da djelatnica okrivljenika nije stavila ovaj novac u blagajnu, već je isto učinila tek kada je izvršen prelazak, odnosno knjiženje kolača iz proizvodnje u prodaju, nakon čega je izdan račun i fiskaliziran na 15,00 kuna. Žalitelji ističu da poslovanje M. j.d.o.o. ima evidenciju pada, a okrivljena E. I. posebno ističe da njezina obitelj ima šest članova, četvero djece pa bi ista plaćanjem izrečene kazne dovela u pitanje vlastitu egzistenciju i egzistenciju svoje obitelji. Isto tako, pravna osoba bi znatno ugrozila svoje poslovanje ili bi isto bilo onemogućeno ukoliko bi morali platiti izrečenu kaznu, čime bi četvero ljudi ostalo bez posla.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, međutim, da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno pravno označilo prekršaj kojim se okrivljenike tereti, budući je okrivljena pravna osoba prema stanju spisa, na dan 16. svibnja 2019. bila obveznik PDV-a, zbog čega je prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret, neizdavanje računa, trebalo pravilno pravno označiti kao prekršaj iz članka 131. stavka 1. točke 6. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, koji je lex specialis za obveznike poreza na dodanu vrijednost i koji je s obzirom na propisanu novčanu kaznu za počinitelje prekršaja – pravnu osobu i odgovornu osobu, blaži.

7. Stoga je ovaj Sud, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na prekršaj koji je predmet optužbe primijenilo propis koji se ne može primijeniti i pobijanim rješenjem o prekršaju počinilo povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, navedenu i opisanu u članku 196. točki 4. Prekršajnog zakona, koju povredu je ovaj Sud otklonio preinačivši pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci i odluci o kazni, na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.

8. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući pobijanog rješenje, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupka o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, treba istaknuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na glavnoj raspravi održanoj 18. rujna 2019., tijekom dokaznog postupka pročitalo materijalne dokaze koji prileže spisu. Ovaj Sud ističe da je okrivljenicima omogućeno da sudjeluju u postupku i iznesu obranu (pozivanjem na glavnu raspravu te davanjem upute da obranu mogu iznijeti i u pisanom podnesku najkasnije do početka glavne rasprave), te su iskoristili pravo na pisanu obranu, koja je pročitana na održanoj glavnoj raspravi dana 18. rujna 2019., kao i materijalna dokumentacija spisa, kojem izvođenju dokaza okrivljenici nisu bili nazočne te su time svojom voljom propustili davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona.

9. Ovaj Sud je zaključio da je pravilnom ocjenom obrane okrivljenika te predmetu priložene materijalne dokumentacije, i to posebice Zapisnika KLASA: 471-01/19- 20/1900, URBROJ: 513-02-7058/10-19-2, sastavljenog dana 17. svibnja 2019. o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika M. j.d.o.o. N. G., koji je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, osnovano okrivljenike utvrdilo odgovornima za počinjenje prekršaja.

10. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je pravilno svoje saznanje o djelu zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, te protivno žalbenim navodima, u zakonito i ispravno provedenom postupku pravilno utvrdilo činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke glede prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju, te za svoja činjenična utvrđenja dalo valjane i prihvatljive razloge u skladu s izvedenim dokazima i bez međusobnih proturječja, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku pa se daljnje izvođenje dokaza ukazuje nepotrebnim.

11. U pogledu prigovora okrivljenika da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije tražilo da se carinski službenik očituje o navodima obrane, ovaj Sud napominje da je člankom 89. Prekršajnog zakona propisano da je sud dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju stranka i sudionicima u postupku. Niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona pa ni one iz članka 88. stavka 2. citiranog Zakona (načelo slobodne ocjene dokaza) ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava prvostupanjsko tijelo da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog tijela u svakom pojedinačnom slučaju, te je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, kada je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, na temelju stanja predmeta donijelo odluku.

12. Nadalje, razmatrajući odluku o kaznama glede prekršaj iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da su okrivljenici kažnjeni prestrogim kaznama, obzirom da je za pravnu osobu kao počinitelja prekršaja iz članka 131. stavka 1. točke 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisana novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 500.000,00 kuna, a stavkom 2. istog članka navedenog Zakona, za odgovornu osobu u pravnoj osobu novčana kazna u rasponu od 1.000,00 do 50.000,00 kuna pa je ovaj Sud primjenom tog propisa kao blažeg za okrivljenike, okrivljenoj pravnoj osobi odmjerio novčanu kaznu u iznosu koji je jednak propisanom minimumima za ovakvu vrstu prekršaja, uz napomenu da je člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisan za pravnu osobu opći zakonski minimum novčane kazne u iznosu od 2.000,00 kuna te stoga ovaj Sud nema zakonske mogućnosti okrivljenoj pravnoj osobi ublažiti novčanu kaznu ispod zakonom propisane i dozvoljene granice, dok je okrivljenoj odgovornoj osobi, primjenom odredbe o ublažavanju novčane kazne, novčana kazna ublažena ispod zakonom propisanog minimuma, imajući u vidu one okolnosti koje proizlaze iz stanja spisa, tj. da okrivljenici ranije nisu prekršajno osuđivani, tešku materijalnu situaciju te protek vremena od počinjenja prekršaja.

13. Ovaj Sud je mišljenja kako su novčane kazne, odmjerene okrivljenicima od strane ovog drugostupanjskog suda, primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se izrečenim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

14. Također, trebalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona i okrivljenike upozoriti da, ako u roku ostavljenom za plaćanje, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, smatrat će se da su novčane kazne u cjelini plaćene.

15. Obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to su sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezani na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka (točka III izreke). Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kuna, za svakog okrivljenika, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.

16. Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.