Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-1196/2020-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Tante, predsjednice vijeća, Igora Delina, suca izvjestitelja i člana vijeća te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Ć. iz N., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženice Z. B. d.d., Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-350/2019-32 od 13. srpnja 2020., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-350/2019-32 od 13. srpnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tuženice odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora 313/06, zaključen između tužitelja i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se predlaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 1.164.880,45 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na

- iznos od 416,56 kuna sa kamatom od 11. 5.2006. godine

- iznos od 3.467,63 kuna sa kamatom od 15. 6.2006. godine

- iznos od 3.444,31 kuna sa kamatom od 15. 7.2006. godine

- iznos od 3.412,91 kuna sa kamatom od 15. 8.2006. godine

- iznos od 3.452,95 kuna sa kamatom od 15. 9.2006. godine

- iznos od 3.453,06 kuna sa kamatom od 15.10.2006. godine

- iznos od 3.405,26 kuna sa kamatom od 15.11.2006. godine

- iznos od 3.417,81 kuna sa kamatom od 15.12.2006. godine

- iznos od 3.391,26 kuna sa kamatom od 15. 1.2007. godine

- iznos od 3.355,38 kuna sa kamatom od 15. 2.2007. godine

- iznos od 3.399,11 kuna sa kamatom od 15. 3.2007. godine

- iznos od 3.352,24 kuna sa kamatom od 15. 4.2007. godine

- iznos od 3.288,88 kuna sa kamatom od 15. 5.2007. godine

- iznos od 3.285,43 kuna sa kamatom od 15. 6.2007. godine

- iznos od 3.263,91 kuna sa kamatom od 15. 7.2007. godine

- iznos od 3.301,70 kuna sa kamatom od 15. 8.2007. godine

- iznos od 3.301,41 kuna sa kamatom od 15. 9.2007. godine

- iznos od 3.237,16 kuna sa kamatom od 15.10.2007. godine

- iznos od 3.596,82 kuna sa kamatom od 15.11.2007. godine

- iznos od 3.535,06 kuna sa kamatom od 15.12.2007. godine

- iznos od 3.642,02 kuna sa kamatom od 15. 1.2008. godine

- iznos od 3.624,90 kuna sa kamatom od 15. 2.2008. godine

- iznos od 3.989,52 kuna sa kamatom od 15. 3.2008. godine

- iznos od 3.966,61 kuna sa kamatom od 15. 4.2008. godine

- iznos od 3.837,00 kuna sa kamatom od 15. 5.2008. godine

- iznos od 3.885,88 kuna sa kamatom od 15. 6.2008. godine

- iznos od 3.847,57 kuna sa kamatom od 15. 7.2008. godine

- iznos od 3.839,46 kuna sa kamatom od 15. 8.2008. godine

- iznos od 3.838,04 kuna sa kamatom od 15. 9.2008. godine

- iznos od 3.985,14 kuna sa kamatom od 15.10.2008. godine

- iznos od 4.074,67 kuna sa kamatom od 15.11.2008. godine

- iznos od 3.947,47 kuna sa kamatom od 15.12.2008. godine

- iznos od 4.290,64 kuna sa kamatom od 15. 1.2009. godine

- iznos od 4.331,37 kuna sa kamatom od 27. 2.2009. godine

- iznos od 4.179,66 kuna sa kamatom od 24. 3.2009. godine

- iznos od 4.205,38 kuna sa kamatom od 15. 4.2009. godine

- iznos od 334,42 kuna sa kamatom od 18. 5.2009. godine

- iznos od 2.240,00 kuna sa kamatom od 18. 5.2009. godine

- iznos od 1.695,00 kuna sa kamatom od 19. 5.2009. godine

- iznos od 2.240,00 kuna sa kamatom od 15. 6.2009. godine

- iznos od 2.001,59 kuna sa kamatom od 16. 6.2009. godine

- iznos od 3.640,32 kuna sa kamatom od 15. 7.2009. godine

- iznos od 236,66 kuna sa kamatom od 23. 7.2009. godine

- iznos od 4.663,60 kuna sa kamatom od 17. 8.2009. godine

- iznos od

3,28 kuna sa kamatom od 21. 8.2009. godine

- iznos od 2.192,12 kuna sa kamatom od 15.10.2009. godine

- iznos od 1.189,61 kuna sa kamatom od 16.10.2009. godine

- iznos od 1.945,00 kuna sa kamatom od 7.11.2009. godine

- iznos od 2.408,00 kuna sa kamatom od 30.11.2009. godine

- iznos od 2.900,00 kuna sa kamatom od 1.12.2009. godine

- iznos od 100,00 kuna sa kamatom od 4.12.2009. godine

- iznos od 2.175,00 kuna sa kamatom od 7. 1.2010. godine

- iznos od 5.000,76 kuna sa kamatom od 13. 1.2010. godine

- iznos od 2.500,00 kuna sa kamatom od 26. 1.2010. godine

- iznos od 2.320,00 kuna sa kamatom od 8. 2.2010. godine

- iznos od 6.800,00 kuna sa kamatom od 23. 3.2010. godine

- iznos od 4.169,00 kuna sa kamatom od 29. 4.2010. godine

- iznos od 965,21 kuna sa kamatom od 10. 5.2010. godine

- iznos od 5.000,00 kuna sa kamatom od 5. 6.2010. godine

- iznos od 4.476,00 kuna sa kamatom od 3. 7.2010. godine

- iznos od 4.720,81 kuna sa kamatom od 15. 8.2010. godine

- iznos od 2.931,29 kuna sa kamatom od 1.10.2010. godine

- iznos od 9.500,00 kuna sa kamatom od 19.10.2010. godine

- iznos od 3.800,00 kuna sa kamatom od 20.10.2010. godine

- iznos od 5.000,00 kuna sa kamatom od 15.12.2010. godine

- iznos od 5.500,00 kuna sa kamatom od 31. 1.2011. godine

- iznos od 8.942,75 kuna sa kamatom od 25. 2.2011. godine

- iznos od 2.247,57 kuna sa kamatom od 25. 2.2011. godine

- iznos od 5.570,00 kuna sa kamatom od 21. 9.2011. godine

- iznos od 976,42 kuna sa kamatom od 4.10.2011. godine

- iznos od 2.400,00 kuna sa kamatom od 17.10.2011. godine

- iznos od 2.096,14 kuna sa kamatom od 25.10.2011. godine

- iznos od 7.836,08 kuna sa kamatom od 16. 7.2011. godine

- iznos od 8.782,14 kuna sa kamatom od 20. 8.2012. godine

- iznos od

1,08 kuna sa kamatom od 1.10.2012. godine

- iznos od 2.237,64 kuna sa kamatom od 1.10.2012. godine

- iznos od 6.000,00 kuna sa kamatom od 2.11.2012. godine

- iznos od 2.120,00 kuna sa kamatom od 8.11.2012. godine

- iznos od 773,33 kuna sa kamatom od 10.12.2012. godine

- iznos od 773,33 kuna sa kamatom od 10.12.2012. godine

- iznos od 3.093,34 kuna sa kamatom od 10.12.2012. godine

- iznos od 2.000,00 kuna sa kamatom od 17. 1.2013. godine

- iznos od 2.700,00 kuna sa kamatom od 17. 1.2013. godine

- iznos od 2.301,34 kuna sa kamatom od 18. 1.2013. godine

- iznos od 733,33 kuna sa kamatom od 31. 5.2013. godine

- iznos od 1.546,68 kuna sa kamatom od 3. 6.2013. godine

- iznos od 2.056,57 kuna sa kamatom od 7. 6.2013. godine

- iznos od 423,90 kuna sa kamatom od 19. 6.2013. godine

- iznos od 773,33 kuna sa kamatom od 26. 6.2013. godine

- iznos od 1.546,67 kuna sa kamatom od 26. 6.2013. godine

- iznos od 498,90 kuna sa kamatom od 22. 7.2013. godine

- iznos od 22.757,13 kuna sa kamatom od 23. 7.2013. godine

- iznos od 464,20 kuna sa kamatom od 20. 8.2013. godine

- iznos od 169.538,55 kuna sa kamatom od 3. 9.2013. godine

- iznos od 682.239,28 kuna sa kamatom od 11.9.2013. godine

- iznos od 498,90 kuna sa kamatom od 19. 9.2013. godine

po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 15. lipnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, za vrijeme od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, za vrijeme od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 289.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv citirane presude tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna ispravama u spisu jer je u izreci utvrđeno da je ništetan Ugovor o namjenskom kreditu, br. 313/06, a između stranaka nije sklopljen ugovor s tim brojem, izreka presude ne sadrži ni datum niti broj kreditne partije kao ni broj pod kojim je ugovor solemniziran. U izreci presude stoji da se predlaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 1.164.880,45 kn, a nijedna odredba Zakona o parničnom postupku ne uređuje presudu koja odnos tužitelja i tuženika rješava prijedlogom. Zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa unutar ukupno dosuđenog iznosa je manji za 40,00 kn. Tužba ne obuhvaća sve sudionike pravnog posla-ugovora o kreditu koji su sklopili taj ugovor pred javnim bilježnikom, iako se radi o ništetnosti cijelog ugovora. Razlozi koji se odnose na ocjenu suda o ništetnosti cijelog ugovora su nejasni i nedorečeni te ostaje nerazjašnjeno je li ništetnost ugovora posljedica ništetnosti odredaba o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule ili je posljedica iskorištavanja nužde tužitelja ili nešto treće. Prvostupanjski sud se pozvao i na institut zelenaškog ugovora, bez da je obrazložio na temelju čega je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za primjenu toga instituta. Tužitelj je postavio neodređeni tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 186.b Zakona o parničnom postupku i institut stupnjevite tužbe, paušalno navodeći da ne posjeduje dokumentaciju potrebnu za određivanje točnog iznosa svojega zahtjeva. Sud je propustio primijeniti odredbe čl. 325.a i čl. 176.b Zakona o parničnom postupku na štetu tuženice. Tuženica je prigovorila preinaci tužbenog zahtjeva koji prigovor je sud ocijenio neosnovanim, iako je preinaka nakon zaključenja prethodnog postupka dopuštena samo iznimno, ako tužitelj do toga stadija postupka bez svoje krivnje nije bio u mogućnosti preinačiti svoj zahtjev, a što nije utvrđeno u postupku. Iako je tužitelj tražio iznos preplate, dosuđen mu je cjelokupan iznos plaćen za vrijeme otplate kredita koji u sebi sadrži i glavnicu koju je tužitelj primio i početnu kamatnu stopu, čime je prekoračen tužbeni zahtjev. Tvrdi da je sud propustio primijeniti odredbe čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima iz 1991. i čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima iz 2005. koje uređuju bitne sastojke ugovora o kreditu, jer ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora. Dosuđivanjem svega što je ikada platio po osnovi otplate kredita sud negira sadržaj i institut ugovora o kreditu kao i činjenicu da je tužitelj od banke dobio određeni iznos novca u kunama na ime kredita koji je dužan vratiti. Imajući u vidu sadržaj iskaza tužitelja i svjedokinje B. Š. zaključuje se da ne postoji osnova za utvrđenje da tužitelj nije bio informiran o valutnom riziku zaduživanja u protuvrijednosti CHF. Sve i da kolektivna tužba prekida zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača, taj se zaključak ne može primijeniti na tražbine s osnove ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, jer se ništetnost ugovora nije utvrdila u kolektivnom sporu. Sud je tužitelju dosudio troškove zastupanja za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta spora u trenutku zaključenja glavne rasprave, a ne u vrijeme poduzimanja konkretne parnične radnje, iako je vrijednost predmeta spora u tužbi iznosila 99.000,00 kn, sve do preinake tužbe 10. ožujka 2020. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženici, a podredno ukinuti presudu u cijelosti i predmet vratiti na ponovni postupak i to drugom sucu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Ugovor o namjenskom kreditu, br. Ugovora 313/06 ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se predlaže tuženici isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 1.164.880,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u smislu odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli te isplatu iznosa od 68.336,78 kn i 223.775,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate.

6. Prvostupanjski sud prihvaća glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora i isplatu iznosa od 1.164.880,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama zaključujući da je postojalo nepošteno i nesavjesno ponašanje tuženice, koja nije ni o jednoj odredbi Ugovora pregovarala s tužiteljem, da je tužitelj bio zavisan o tuženici tražeći novčana sredstava koja će moći vratiti u okviru njegovih materijalnih mogućnosti, da mu je tuženica predložila dobivanje stambenog kredita u CHF ne pregovarajući s njim o svim odredbama Ugovora da bi nakon toga on mogao odlučiti hoće li tražiti zajam od tuženice ili ne, da nisu precizno određeni uvjeti pod kojima se zaključuje ugovor osobito promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, primjenom kojih odredaba je tuženica izbjegla utjecaj tužitelja na cijenu što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO), da su predmetne odredbe u ugovoru unesene samo od strane tuženice, na koje tužitelj nije mogao utjecati jer o pojedinačnim odredbama Ugovora nije pregovarano niti su navedeni parametri za promjenu odredaba tog Ugovora ni metoda izračuna glavnice, tečajne razlike i kamate te se zaključuje da su odredbe ugovora o namjenskom kreditu ništetne.

6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da su odredbe Ugovora o namjenskom kreditu ništetne, protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača i ZOO te je iznos koji je naplaćen od tužitelja tuženica stekla bez osnove pa je sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužna te iznose vratiti, a na temelju čl. 323. st. 1. ZOO dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora i to s kamatama od primitka kao nepoštena stjecateljica (čl. 1117. st. 2. ZOO) te budući da je predmet postupka izvanugovorna obveza tuženice da tužitelju vrati stečeno bez osnove, koju obvezu tuženica nije do sada ispunila, ostaje i dalje njezina obveza prema tužitelju, slijedom čega je glavni tužbeni zahtjev prihvaćen.

7. U izreci presude utvrđuje se da je ništetan Ugovor o namjenskom kreditu br. 313/06, iako je Ugovor od 14. travnja 2006. broj 13/06. Isto tako, izreka presude ne sadrži ni datum niti broj kreditne partije kao ni broj pod kojim je ugovor solemniziran. 8. U izreci presude je naznačeno da se predlaže tuženiku isplatiti-vratiti iznos od 1.164.880,65 kn, što je čini nejasnom jer se kod kondemnatornih odluka u kojima se kondemnatorni tužbeni zahtjev prihvaća nalaže određena činidba (činjenje, trpljenje ili propuštanje), a ne predlaže izvršiti određenu činidbu.

9. Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude poziva na presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Radi se o presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.) i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 2221/2018). Tim odlukama je utvrđeno, pa tako i u odnosu na ovdje tuženicu, da je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, u vremenskom razdoblju određenom u izrekama tih odluka, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tog tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) te suprotno ZOO. Drugom citiranom odlukom utvrđeno je da su određene banke, pa tako i tuženica, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

10. S obzirom na to da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnost pojedinih odredbi, onda sudovi povodom restitucijskog zahtjeva potrošača nisu dužni provoditi dokazni postupak na te okolnosti, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općoj razini, a sve to s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14., 110/15. i 14/19.; dalje ZZP), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Stoga u odnosu na te odredbe ugovora, sud nije imao obvezu ponovno ocjenjivati jesu li one jasne, razumljive, lako uočljive, jesu li suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju li znatnu neravnotežu između stranaka na štetu potrošača, dakle, jesu li nepoštene, jer je to već utvrđeno i pozitivna odluka iz tog postupka zaštite kolektivnih interesa ima učinak prema svim potrošačima koji su s trgovcem protiv kojeg se vodi postupak kolektivne zaštite sklopili ugovor s nepoštenom ugovornom odredbom. Potrošač u individualnom sporu može se pozvati na ta utvrđenja i sud je vezan tom odlukom i na istu pazi po službenoj dužnosti. Ono što sud u restitucijskom postupku treba ispitati je, ovisno o prigovorima tuženika odnosno trgovca, su okolnosti kao npr. je li tužitelj potrošač, radi li se o nekom drugom ugovoru koji nije sklopljen u periodu iz izreke citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnog interesa, je li o pojedinačnoj odredbi pregovarano i slično. Kada sud utvrdi ništetnost pojedinih odredbi, on povodom restitucijskog zahtjeva nalaže isplatu onoga što je tužitelj trebao platiti da nije bilo nepoštene odredbe, što bi značilo u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ono što je trebao platiti da je redovna kamatna stopa ostala početna, odnosno kao da nije ugovorena valutna klauzula.

10.1. Naime, prema Direktivi 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 15. travnja 1993. (dalje Direktiva 93/13), kao i prema načelima izraženima u odlukama Suda Europske unije, potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. To je sukladno cilju zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, ali i održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Dakle, sud neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača, ali će ispitati može li se održati ugovor na snazi. Pri tome kriterij ne može biti je li povoljnije za potrošača održati ga na snazi ili ne, već su kriteriji, primjerice, može li se bez nepoštene odredbe ostvariti svrha ugovora, ili se pravna priroda ugovora mijenja ili ne, mogu li se ispuniti obveze iz ugovora i je li znatno otežano ispunjenje. Za tu ocjenu odlučne su odredbe ugovora i s njim eventualno povezani ugovori te norme materijalnog prava koje reguliraju relevantne ugovorne odnose.

10.2. Naime, utvrđenje ugovorne odredbe nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora i ZZP određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (čl. 55. st. 1. i 2. ZZP). Dakle, preostali dio ugovora i dalje je obvezujući za stranke. Jedino u slučaju ako ugovor ne može opstati bez nepoštene odredbe, on će biti u cijelosti ništetan, a kod ocjene može li ugovor opstati bez nepoštene odredbe, kriterij je, kao što je rečeno, je li kontinuitet ugovora pravno moguć. U tom smislu treba ispitati je li zbog izuzimanja primjene te neobvezujuće odredbe došlo do promjena u samoj svrsi ugovora, a jednako tako potrebno je ispitati je li bez nepoštene odredbe postoji ravnoteža između prava i obveza stranaka. Pri tome kriterij nije ono što je povoljnije za stranke ili za pojedinu stranku, jer je doseg zaštite koji se pruža neobvezujući učinak nepoštene odredbe. To načelo proizlazi iz odluka Suda, posebice toč. 71. predmeta C-421/14 Banco Primus.

11. U odnosu na razloge ništetnosti cijelog ugovora prvostupanjska presuda doista nema valjane razloge, jer pozivanje na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa na temelju kojih je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, samo za sebe, ne znači da ništetnost tih odredbi povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora.

12. Zbog toga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP, slijedom čega je presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, ali ne pred drugim sucem, jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 371. ZPP.

13. U nastavku postupka prvostupanjski sud vodit će se izraženim materijalnopravnim, ali i procesnopravnim shvaćanjem ovoga suda te će odlučiti o osnovanosti prvog zahtjeva tužitelja, i ako nađe da on nije osnovan, odlučit će o osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva tužitelja.

14. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, pa će novom odlukom o glavnoj stvari, prvostupanjski sud ponovno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zadru 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Marina Tanta, v.r.