Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj29 Gž-2373/2021 -2 Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Srečec Fletko, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz S. OIB: .., zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku u V., protiv tužene Š. S. iz B. OIB: ..., zastupane po punomoćniku T. V., odvjetniku u S., radi utvrđenja suvlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj: P-3441 /201 8 od 29. rujna 2021., 9. veljače 2022.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja M. D. i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj: P-3441/2018 od 29. rujna 2021. se ukida.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odbacio tužbu
2. Protiv citiranog rješenja suda prvog stupnja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj M. D. (dalje: tužitelj) ne navodeći žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., dalje: ZPP), dok činjenično navodi da nisu postojale zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.
Poslovni broj29 Gž-2373/2021 -2
3. Žalba je osnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP te je utvrđeno da prilikom donošenja istog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Utvrđujući da je raspravnim rješenjem od 6. srpnja 2021. tužitelju naloženo da u roku od 15 dana dostavi uređenu tužbu i tužbeni zahtjev a da je upozoren na će u slučaju da tako ne postupiti tužba biti odbačena, te da kako tužitelj nije udovoljio nalogu suda, sud prvog stupnja temeljem čl. 109. st. 4. ZPP odlučuje kao u izreci.
6. Pregledom spisa utvrđeno je da je tužitelj 19. srpnja 2018. podnio tužbu protiv tužene Š. S. (dalje: tužena) radi utvrđenja prava vlasništva iz čijeg sadržaja bi proizlazilo da bi tužitelj priznao tuženoj suvlasništvo sporne nekretnine u 2/6 dijela a da bi tvrdio da je on suvlasnik u 4/6 dijela „što bi odgovaralo stvarnom stanju posjeda dužeg od trideset godina“.
7. Postupajući po tužbi sud prvog stupnja je 31. svibnja 2019. održao pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak, zatim je održana rasprava 17. prosinca 2020. te 6. srpnja 2021. na kojoj je tužitelj zatražio „kraći rok radi uređenja tužbenog zahtjeva“, na kojoj raspravi je tužena istaknula da tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom traži suvlasništvo sporne nekretnine, dok bi iz činjeničnih navoda proizlazilo da traži utvrđenje vlasništva realnog dijela, a nakon čega je donijeto rješenje slijedećeg sadržaja:
„Ostavlja se rok tužitelju od 15 dana radi uređenja tužbenog zahtjeva, pod prijetnjom iz čl. 109. ZPP“
8. Člankom 109. ZPP je propisano:
„Ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, sud će odrediti rok od osam dana za ponovno podnošenje podneska. Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda, a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se. Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će odrediti da se oni prepišu na trošak stranke, uz odgovarajuću primjenu propisa o sudskim pristojbama.“
9. Imajući u vidu sadržaj čl. 109. st. 1. ZPP sud prvog stupnja je prilikom donošenja (raspravnog) rješenja kojim je pozvao tužitelja da „uredi“ tužbeni Poslovni broj29 Gž-2373/2021 -2
zahtjev tim rješenjem trebao tužitelju točno navesti na koji način treba ispraviti ili dopuniti tužbu, odnosno koji su nedostaci tužbe zbog kojih ista ne bi bila podobna za raspravljanje, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
10. Nadalje, pregledom spisa utvrđeno je da tužitelj nije u roku koji mu je sud prvog stupnja odredio dostavio ispravljenu ili dopunjenu tužbu, te stoga nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja kojim je tužba odbačena, već se u takvim okolnostima eventualno može donijeti rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena (čl. 109. st. 4. ZPP).
11. Ovom prilikom valja istaknuti da tužba koju je tužitelj podnio sadrži sve potrebne podatke navedene u čl. 186. ZPP (određen zahtjev glede glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora sadržavati svaki podnesak).
12. Obzirom na sadržaj zapisnika sa rasprave održane 6. srpnja 2021. za zaključiti je da je sud prvog stupnja smatrao da je tužitelja nužno upozoriti u smislu čl. 219. st. 1. i 2. ZPP, odnosno na njegovu dužnosti iznošenja činjenica i predlaganja dokaza na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode protivnika, međutim u tom stadiju postupka takvo postupanje suda više nije bilo moguće jer je prethodni postupak već bio zaključen (čl. 219. st. 2. ZPP), a ne radi se o novim okolnostima (čl. 299. st. 2. ZPP).
13. Međutim, eventualni propust tužitelja da postavi tužbeni zahtjev u skladu sa činjenicama na koje se poziva nije razlog za donošenje pobijanog rješenja jer je tužba koju je tužitelj podnio bila podobna za raspravljanje, te je trebalo o tako postavljenom tužbenom zahtjevu meritorno odlučiti.
14. Slijedom navedenog, prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijano rješenje je ukinuto te je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Rijeci, 9. veljače 2022.
Sutkinja:
Dubravka Srečec Fletko
