Republika Hrvatska

Broj: Jž-2376/2018

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. I., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, broj: Pp J- 2436/2018 od 25. rujna 2018., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. I. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. M. I. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. M. I. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je okrivljeniku temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 189,00 kuna, što je protuvrijednost od 50 DEM, odnosno, 25,50 EUR, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku od 15 dana, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. M. I. je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene razloge, ali sadržajno pobijajući presudu zbog povrede prava na obranu te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi prvenstveno navodi da je pobijana presuda nezakonita jer je donesena bez iznošenja usmene obrane okrivljenika, a pisana obrana je pogrešno protumačena. Međutim, uvidom u spis, utvrđeno je da se okrivljenik u postupku odlučio na iznošenje pisane obrane koju je dostavio dan prije zakazane glavne rasprave 26. srpnja 2018., na koju je uredno pozvan i nije pristupio, zbog čega je ista odgođena, nakon čega je ponovno uredno pozvan na glavnu raspravu zakazanu za 25. rujna 2018. na koju također nije pristupio, a na kojoj je ispitan svjedok N. P., oštećenik. Stoga okrivljenik, uredno pozivan i upozoren na posljedice svog nedolaska, nije pristupio na navedene zakazane glavne rasprave, iako mu je pozivanjem pružena mogućnost sudjelovanja u postupku i konfrontiranja s navedenim svjedokom, što nije iskoristio već se odlučio za pisani oblik obrane pa mu nije u postupku povrijeđeno konfrontacijsko pravo, odnosno, načelo jednakosti oružja te mu nije povrijeđeno pravo na obranu iz čl. 195. st. 2. PZ-a, a što sadržajno ističe u žalbi.

5.1. Neosnovan je navod žalbe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio pisanu obranu okrivljenika i izveo pogrešan zaključak o krivnji na strani okrivljenika, ističući da niti jednim dokazom nije dokazano da je počinio prekršaj za koji se tereti, pobijajući time presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka N. P. koji je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan te u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode na javnom mjestu, vikao na istoga psujući ga izrazima navedenim u izreci pobijane presude i time remetio javni red, kojim ponašanjem je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedeni dokaz, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

5.2. Bezuspješan je pokušaj okr. M. I. da u žalbi relativizira i umanjuje svoje ponašanje predmetne zgode navodeći da ga N. P. namjerno izaziva često prolazeći dijelom ulice uz kuću okrivljenika te namjerno boraveći na terasi susjeda, iako s okrivljenikom i okrivljenikovom suprugom nije u dobrim odnosima. Naime, sadržaj riječi koje okrivljenik poriče da je rekao N. P., nisu od važnosti za ostvarenje zakonskog bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, već je odlučno da ih je okrivljenik izgovarao vičući za oštećenikom, a što je nedvojbeno dokazano pravilnom ocjenom izvedenog dokaza ispitivanja navedenog svjedoka.

5.3. Nadalje, neosnovan je navod žalbe glede pogrešnog utvrđenja postojanja bitnog obilježja prekršaja - javnog mjesta, iz razloga što iz rezultata provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da se predmetno protupravno ponašanje okrivljenika dogodilo na ulici ispred njegove kuće, bez obzira je li ulica velika ili mala, dakle, na neograničeno otvorenom javnom mjestu, u kojoj situaciji se podrazumijeva prisutnost drugih građana, bez potrebe posebnog utvrđivanja jesu li doista drugi građani, odnosno, susjedi, nešto vidjeli ili čuli, a što je prvostupanjski sud sve pravilno utvrdio, te žalitelja proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Iako okrivljenik u žalbi ne navodi da pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne i to u najnižem novčanom iznosu za prekršaj za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 50 DEM do 350 DEM (u odgovarajućem iznosu domaće valute), a za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a obzirom na složenost i trajanje postupka te imajući u vidu i imovno stanje okrivljenika zbog čega je izrečena u gotovo najnižem mogućem iznosu troška postupka od 150,00 kuna, čime se po mišljenju ovog suda neće ugroziti egzistencija okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Supetru, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.