Poslovni broj Gž-2226/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. L. iz F., OIB: ...., zastupane po punomoćnici V. M., odvjetnici iz P., protiv tuženika A. o. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici P. H., odvjetnici iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj 2 Pn-162/2018-42 od 8. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj 2 Pn-162/2018-42 od 8. rujna 2021. u točki I. izreke u odnosu na neimovinsku štetu u iznosu od 112.974,00 kn sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2018. do isplate te imovinsku štetu u iznosu od 1.700,00 kn sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2018. do isplate, u iznosu od 21,25 kn sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2018. do isplate, u iznosu od 669,01 kn sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2018. do isplate, u iznosu od 669,01 kn sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2018. do isplate, u iznosu od 669,01 kn sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2018. do isplate i iznosu od 10.713,63 kn sa zateznom kamatom od 8. rujna 2021. do isplate. .

2. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj 2 Pn-162/2018-42 od 8. rujna 2021. u točki II. izreke za iznos od 25.070,28 kn i točki III. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 22.182,90 kn.

3. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj 2 Pn-162/2018-42 od 8. rujna 2021. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete u iznosu od 3.900,72 kn i točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.036,53 kn, i sudi:

Nalaže se tuženiku A. o. d.d., pored već dosuđene naknade neimovinske štete, isplatiti tužiteljici G. L. daljnji iznos od 3.900,97 kn (tritisućedevetstokuna i devedesetsedamlipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 18. lipnja 2018. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak u iznosu od 1.036,53 kn ( tisućutridesetšestkuna i pedesttrilipe ) sa zateznom kamatom od 8.rujna.2021. do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana,

4. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika A. o. d.d. preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj 2 Pn-162/2018-42 od 8. rujna 2021. u točki I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete u iznosu od 1.699,02 kn i zatezne kamate na iznos od 1.700,00 kn za razdoblje od 19. siječnja 2017. do 18. lipnja 2018., na iznos od 21,25 kn za razdoblje od 7. veljače 2017. do 18. lipnja 2018., na iznos od 669,01 kn za razdoblje od 15. veljače 2017. do 18. lipnja 2018., na iznos od 669,01 kn za razdoblje od 15. ožujka 2017. do 18. lipnja 2018. i na iznos od 669,01 kn od 15. travnja 2017. do 18. lipnja 2018. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete u iznosu od 1.699,02 kn i zateznih kamata na iznos od 1.700,00 kn za razdoblje od 19. siječnja 2017. do 18. lipnja 2018. na, iznos od 21,25 kn za razdoblje od 7. veljače 2017. do 18. lipnja 2018., na iznos od 669,01 kn za razdoblje od 15. veljače 2017. do 18. lipnja 2018., na iznos od 669,01 kn za razdoblje od 15. ožujka 2017. do 18. lipnja 2018. i na iznos od 669,01 kn za razdoblje od 15. travnja 2017. do 18. lipnja 2018., kao neosnovan.

5. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 157,91 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda pravog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 129.114,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

U točki II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati 28.971,25 kn.

U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 23.705,57 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

Protiv te presude žale se obje stranke.

Tužiteljica presudu pobija u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kao i dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da nije znala niti je mogla znati da je vozač s kojim je pristala na vožnju bio u alkoholiziranom stanju. U auto sa osiguranikom tuženika je sjela i odvezla se u mjesto J. udaljeno oko 10 km od P. i tamo su se zadržali u stanu prijatelja gdje je bilo prisutno još osoba ali nije bilo alkoholnih pića i nitko ništa nije pio pa niti osiguranik tuženika. Prije vožnje, tvrdi da nije bila u društvu s vozačem i nije vidjela da bi vozač konzumirao alkohol, već su samo bili na istim mjestima, pa na temelju toga nije mogla znati ili zaključiti da je vozač pod utjecajem alkohola. Ukazuje na nalaz i mišljenje toksikologa iz kojeg proizlazi da su promjene u ponašanju vozača vrlo vjerojatno bile vidljive prosječnoj osobi, ali ne navodi da su zasigurno bile vidljive, pa s obzirom na sve ostale okolnosti, smatra da sud nije mogao uzeti kao dokazano da je tužiteljica mogla steći saznanje o tome da je vozač u stanju alkoholiziranosti. Sama činjenica da su promjene u ponašanju vjerojatno bile vidljive i da je moć opažanja tužiteljice bila smanjena, treba svakako tumačiti u vezi s činjenicom da tužiteljica ni u jednom trenutku nije vidjela da bi vozač konzumirao alkohol. S obzirom na sve okolnosti smatra da nije mogla objektivno znati da je vozač pod utjecajem alkohola. Tvrdi da se navedene večeri nije družila sa I. K. i nije imala saznanja da je on te večeri konzumirao alkohol. Za vrijeme koje je provela zajedno sa I. K. (odlazak iz kluba do automobila, vožnja do J. i boravak u J.) nije se uopće konzumirao alkohol, a niti je ponašanje I. K. bilo takvo da bi mogla zaključiti da je u alkoholiziranom stanju. Tužiteljica prigovara i dosuđenoj visini štete kao preniskoj, smatrajući da je zatražene iznose trebalo dosuditi u cijelosti. Prigovara i odluci o parničnom trošku, navodeći da prilikom obračuna troška sud nije tužiteljici priznao trošak pristupa na pripremno ročište od 4. listopada 2018. i trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu 2. rujna 2020., ali za to nije dao obrazloženje iako su ročišta održana i na njima se raspravljalo o glavnoj stvari.

Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik presudu pobija u točki I. izreke u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđena naknada štete preko iznosa od 50.705,22 kn te točki III. izreke u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) nalazi u tome što je sud prvog stupnja propustio ocijeniti provedene dokaze pojedinačno, a isto tako i u njihovoj ukupnosti, te izneseno obrazloženje u proturječju je sa sadržajem isprava i provedenih dokaza koji prileže spisu. Također da je počinjena i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t.12. ZPP-a jer je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev kada je tužiteljici na ime novčane naknade neimovinske štete po kriteriju naruženosti dosudio iznos preko 5.000,00 kn. U žalbi navodi kako iz provedenih dokaza proizlazi da su tužiteljica, svjedok I. K. i A.V. išli 31. prosinca 2016. na proslavu Nove godine, da su tijekom noći bili zajedno u F., caffe baru U. i noćnom klubu P. J., da je I. K. tijekom izlaska konzumirao alkohol, a utvrđena koncentracija amfetamina kod tužiteljice i svjedoka I. K., a koja je utvrđena iz uzorka koji su izuzeti 4 sata od događaja kod tužiteljice i 5 i pol sati od događaja kod svjedoka I. K., ne upućuju na istinitost navoda tužiteljice i svjedoka da su oboje navodno kod kuće prije izlaska konzumirali sami amfetamine, tim više što iz iskaza djelatnika MUP RH M. N. proizlazi da je putnik u vozilu I. K., S. također bio s obzirom na ponašanje nakon događaja pod utjecajem nečega. Također toksikološkim nalazom utvrđeno je da s obzirom na koncentraciju alkohola i amfetamina utvrđene kod I. K., promjene u njegovom ponašanju bi zasigurno bile vidljive prosječnoj osobi, s tim da isti navode kako je percepcija i mogućnost tužiteljice bila smanjena jer je i ona bila pod utjecajem amfetamina. Smatra da činjenica što se tužiteljica sama dovela u stanje smanjene ubrojivosti konzumacijom amfetamina ne predstavlja olakotnu okolnost, čak dapače, a sve vodeći računa da je tužiteljica bila u dobi od 20 godina kada je svjesna posljedica svojih radnji i što je tužiteljica mogla i morala znati u kakvom je stanju vozač I. K., obzirom da su te večeri išli zajedno na proslavu Nove godine prvo u F. pa u U. i na kraju P., prije negoli su krenuli vozilom u J. obišli su zajedno ugostiteljske objekte i u njima boravili što zajedno, što odvojeno. Tuženik smatra da je pravilnom primjenom odredbe čl. 1106., čl. 1092. i čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO) doprinos odnosno suodgovornost tužiteljice trebalo ocijeniti sa najmanje 50%. Tuženik prigovara i dosuđenoj naknadi neimovinske štete po kvalifikatornim kriterijima straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja kao previsokima. Također prigovara i tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos izgubljene zarade, budući da se tužiteljica zahtjevom za naknadu štete obratila tek podnošenjem tužbe i to 18. lipnja 2018., pa predlaže tužiteljicu odbiti sa zahtjevom za plaćanje zatezne kamate na naknadu izgubljene zarade prije dana 18. lipnja 2018.

Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti i to na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa od 50.995,22 kn uz naknadu troškova postupka razmjerno uspjehu stranka u postupku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužiteljice i tuženika je djelomično osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a jer je sud prvog stupnja odlučio u okviru tužbenog zahtjeva postavljenog u podnesku tužiteljice od 9. ožujka 2021.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od drugih bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je dana 1. siječnja 2017. u 11,00 sati na M. cesti kod kućnog broja 69, u P., došlo do prometne nesreće u kojoj je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede i to kao putnik u osobnom vozilu kojim je upravljao I. K.,

-da je saslušanjem tužiteljice i I. K. utvrđeno da su zajednički nastavili proslavu Nove godine u ranim jutarnjim satima, oko 05,00 ujutro nakon zatvaranja kluba P. J., da su zajedno u vožnji i boravku u J. proveli nekoliko sati, nakon čega su zajedno krenuli vozilom u P. i doživjeli nesreću oko 11,00 sati,

-da iz nalaza i mišljenja Centra, istraživanja i vještačenja "I. V." proizlazi da je u trenutku izuzimanja uzoraka koncentracija amfetamina u krvi I. K. bila viša od 81 ng/mL, koncentracija alkohola u krvi u trenutku prometne nezgode je bila najmanje 1,09 g/kg te se vozač smatra relativno nesposobnim za sigurnu vožnju, da istovremenim uzimanjem droga i alkohola zbrajaju se pojedinačni učinci te je amfetamin mogao pridonijeti negativnom učinku alkohola, da prema kategorizaciji stupnjeva alkoholiziranosti iz stručne literature, promjene u ponašanju osobe do kojih dolazi zbog utjecaja alkohola pri koncentracijama od preko 0,9 g/kg apsolutnog alkohola u krvi su vidljive,

-da prema istom nalazu i mišljenju, tužiteljica je u trenutku prometne nezgode bila trijezna, a u krvi i mokraći je utvrđena, i prisutnost amfetamina koja je u trenutku izuzimanja uzoraka (4 sata nakon prometne nezgode) iznosila 98 ng/mL, što bi značilo da je u trenutku prometne nezgode koncentracija amfetamina u krvi tužiteljice bila viša od 98 ng/mL, te da je bila pod utjecajem amfetamina,

- da je prema istom nalazu i mišljenju u trenutku prometne nezgode I. K.bio pod utjecajem alkohola i amfetamina te da bi promjene u njegovom ponašanju bile vidljive prosječnoj osobi, ali je i tužiteljica u trenutku nezgode bila pod utjecajem amfetamina, što je umanjilo njezine mentalne i motoričke sposobnosti i utjecalo na njezinu moć zapažanja,

-da je vještačenjem po vještaku dr. R. Ć. utvrđeno da je tužiteljica kritične zgode zadobila prijelom desne crijevne kosti, razdor sakroiliakalnih ligamenata, prijelom gornje grane desne pubične kosti, prijelom gornje grane lijeve pubične kosti, isčašenje desnog kuka, natuk oba plućna krila, obostrano djelomično nakupljanje slobodnog zraka u grudnim šupljinama, prijelom desne lopatice i prijelom III zapešćajne kosti desne šake,

-da je provedeno intenzivno liječenje i operativno zbrinjavanje tužiteljice kada se reponirao zglob desnog kuka i zbrinuli prijelomi zdjeličnih kostiju te prijelom i dislokacje zgloba kralježnice sa zdjelicom, s tim da u hospitalnom, posthospitalnom i ambulantnom tijeku lijiečenja nije bilo komplikacija,

-da su višestruki natuci oba plućna krila i manja količina slobodnog zraka u oba prsišta spontano sanirani, da posljedice natuka postoje jer punovrijedno plućno tkivo propada, ne može se regenerirati, već se sanira manje vrijednim veznim tkivom, zbog čega se izgubi dio respiratorne površine, što se može manifestirati kao osjećaj zaduha i bržeg

umora prilikom tjelesnih napora, a uz utvrđenja stupnja oštećenosti respiratorne površine bilo bi potrebno napraviti statičke i funkcionalne plućne testove,

-da je neoperativno tretiran prijelom tijela desne lopatice, zone pripoja mišića ramenog pojasa iako sa pomakom ulomaka većim od 1 cm,

- da je prema vještaku tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 45 dana, blagog intenziteta 70 dana te trajno povremene bolove, da je pretrpjela primarni strah vrlo jakog intenziteta tzv. smrtni strah u trajanju od 1-2 minute koji je potom prešao u obični primarni strah jakog intenziteta u trajanju od oko 2 sata, da bi nakon završenog bolničkog liječenja trpjela sekundarni strah blagog intenziteta dva mjeseca za vrijeme mirovanja i početka opterećivanja desne noge kao posljedicu zabrinutosti za konačni ishod liječenja,

-da prema istom vještaku, ožiljci, promjena desnog ramena i dodirom nađena glavica iliosakralnog vijka predstavljaju naruženje srednjeg stupnja,

- da je prema nalazu vještaka tužiteljici bila neophodna tuđa pomoć tri tjedna po 8 sati dnevno, narednih 8 tjedana po 4 sata dnevno te još 4 tjedana prosječno po 2 sata dnevno, a potreba je prestala kada je određen hod bez štaka,

-da tužiteljica kao trajne posljedice zadobivenih ozljeda trpi bol u kuku, bedru i križima prilikom hoda dužem od 30 minuta, stajanja u mjestu, bol tupog i progresivnog karaktera, te nemogućnost punog čučnja desnom nogom, otežano podiže predmete sa poda, čisti podnu površinu, odvezuje i zavezuje cipele, pri pokušaju trčanja već nekoliko koraka osjeća bol u križima i desnoj preponi, zbog čega je trčanje onemogućeno, dugotrajno sjedenje je moguće bez naslona, prilikom naslanjanja leđa na podlogu javlja se bol sa stražnje i vanjske strane desne strane zdjelice, bol u križima kada je tijelo u pretklonu, primjerice pri pravljenju kreveta, pranju kose i slično, otežano diže i prenosi terete teže od 10 kg sa desnom rukom i pri takvim pokušajima redovito se javi osjećaj da snagu desne ruke mora kompenzirati naginjanjem cijelog tijela u lijevo, svaki dodir na desnu stranu ilijačne kosti izaziva oštru bol, da ovakva bol zasigurno smeta u spolnom odnosu, da fine radnje desnom šakom su izvedive no otežano prenaša više tanjura u desnoj ruci, a istovremeno sitniji predmeti poput pribora za jelo češće nenadano ispadnu iz ruke, a što sve smanjuje životnu i radnu aktivnost tužiteljice za 28-30%.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da unatoč okolnosti da tijekom zajedničkog druženja tužiteljice i I. K. u J. nitko nije konzumirao alkohol ili drogu, dovođenje tužiteljice u stanje nemogućnosti procjene vozačeve sposobnosti za upravljanje vozilom, ocjenjuje njezinim doprinosom nastanku štete od 5%, budući da je toksikološkim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica mogla steći saznanje o stanju u kojem se K. nalazio, da sama nije bila pod utjecajem amfetamina.

Također sud prvog stupnja utvrđuje da zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i društveno zdravlje prema odredbi čl. 19. ZOO-a, zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći, tužiteljica trpi štetu koja opravdava dosudu nespornog troška liječenja od 2.025,00 kn, dva računa za učešće od 2.000,00 kn i 25,00 kn, nesporno izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja od 2.361,18 kn za siječanj, veljaču i ožujak 2017. po 787,06 kn i druge potrebne troškove u vezi sa liječenjem u smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a i dosudu pravične naknade u smislu čl. 1100. ZOO-a.

Za tuđu nestručnu pomoć u svakodnevnom životu tijekom liječenja, primjerenom naknadom smatra iznos od 11.200,00 kn za 448 sati za vrijeme utvrđeno po vještaku od 8 sati dnevno tijekom 21 dan, 4 sata dnevno tijekom 56 dana i 2 sata dnevno tijekom 28 dana po satnici od 25,00 kn, temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a.

Na ime troškova u vezi s liječenjem, tužiteljici priznaje trošak od 1.404,26 kn za putovanje na relaciji F. – P. – F. po 61,67 kn i dva putovanja F. – R. – F. po 135,22 kn, za trošak goriva i cestarine u jednom pravcu, prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba.

Prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete, sud prvog stupnja uzima u obzir okolnost da tužiteljica ima 25 godina, da je po zvanju recepcioner, da osjeća bolove u donjem dijelu leđa kod stajanja i hodanja, povremenu bol niz stražnju stranu desne noge do koljena, da objektivno na desnoj strani zdjelice postoji ožiljak od 10 cm koji je izrazito bolan, da se na prednjoj strani nalazi ožiljak od 14 cm, da se na desnoj nadlaktici i šaci nalaze ožiljci od 2 cm, da IV i V prst desne šake ne može formirati u pesnicu, da je čučanj nepotpun, desnom stranom, da je sa stražnje strane desnog ramena vidljiva hipotrofija muskulature te da je kod podizanja ruke vidljivo iščašenje ramenog zgloba, da je desni sakroiliakalni zglob izgubio funkciju, što bi u budućnosti moglo utjecati na trudnoću i porod, da hod i stajanje duže od 30 minuta izazivaju bol, da otežano obavlja radnje u pretklonu (podiže predmete, čisti pod, oblači se i obuva), terete prenosi kompenzirajući snagu desne ruke naginjanjem tijela u lijevo, da bol u predjelu desne strane krila ilijačne kosti izaziva dodir i odjeća., pa utvrđuje primjerenom naknadom po kriteriju fizičkih bolova iznos od 24.420,00 kuna, po kriteriju duševnih boli zbog pretrpljenog straha iznos od 22.500,00 kuna, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 49.500,00 kuna i po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti iznos od 22.500,00 kuna. Prema tome sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljici na ime imovinske štete iznos od 16.990,44 kn i neimovinske štete od 118.920,00 kuna umanjene za utvrđeni doprinos tužiteljice nastanku štete od 5%.

Zateznu kamatu na novčani iznos imovinske štete dosuđuje od dospijeća, (plaćanja računa i isplate plaće), a na nenovčani iznos imovinske štete od dana donošenja odluke sukladno odredbi članku 1086. ZOO-a,dok na iznos naknade neimovinske štete zateznu kamatu dosuđuje od dana podnošenja tužbe prema članku 1103. ZOO-a, a sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Polazeći od utvrđenja u prvostupanjskom postupku, da je tužiteljica barem neko vrijeme bila u društvu sa I. K. u ugostiteljskom objektu F., caffe baru U. i P. J. gdje su proslavljali Novu godinu, ovaj sud smatra da tužiteljici nije mogla ostati nepoznata činjenica da je vozač I. K. bio pod utjecajem alkohola i amfetamina. Naime, toksikološkim vještačenjem je utvrđeno da je koncentracija amfetamina u krvi I. K. u trenutku izuzimanja bila viša od 81 ng/mL, dok je koncentracija alkohola u krvi istog u trenutku prometne nezgode bila najmanje 1,09 g/kg, da se kod istovremenog uzimanja droga i alkohola učinci zbrajaju te je amfetamin mogao pridonijeti negativnom učinku alkohola, a promjene u ponašanju kod osobe do kojih dolazi zbog utjecaja alkohola pri koncentracijama od preko 0,9 g/kg apsolutnog alkohola u krvi su vidljive. U tom svjetlu treba ocijeniti i iskaze svjedoka I. K., A. V. i same tužiteljice da se I. K. "normalno ponašao". Točno je da je i sama tužiteljica bila pod utjecajem amfetamina, odnosno u trenutku prometne nezgode koncentracija amfetamina u krvi tužiteljice bila je viša od 98 ng/mL, što je umanjilo njezine mentalne i motoričke sposobnosti i utjecalo na njezinu moć zapažanja. Stoga ovaj sud zaključuje da je takvim svojim ponašanjem, a koje je prethodilo nesreći, tužiteljica doprinijela šteti i to u omjeru 15%.

Prema tome, ovaj sud ocjenjuje da je suodgovornost tužiteljice nastanku štetnog događaja 15 %, a koju treba uzeti u obzir pri određivanju pripadajuće naknade sve u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

Ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100.ZOO-a kada je utvrdio da primjerena novčana naknada po kriteriju pretrpljenog straha iznosi 22.500,00 kn, a imajući u vidu intenzitet i trajanje straha.

U odnosu na neimovinsku štetu, po kriterijima fizičkih bolova, smanjene životne aktivnosti i naruženosti, prema stajalištu ovog suda sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti konkretnog slučaja prije svega vrlo mladu životnu dob tužiteljice u vrijeme štetnog događaja (20 godina) a koja okolnost će imati utjecaja na visinu štete prema kriterijima iz čl. 1100. ZOO-a. Naime, navedenom odredbom je propisano, da će sud, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica bila na bolničkom liječenju tijekom kojeg je podvrgnuta operativnom zahvatu, koristila je za hod hodalicu, štake, obavljala je brojne preglede, pretrage i fizikalne terapije, posjećivala liječnike raznih specijalnosti pa sve navedene okolnosti utječu na visinu neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova. Po stajalištu ovog suda pravična novčana naknada po kriteriju fizičkih bolova iznosi 30.000,00 kn. Prema utvrđenju suda prvog stupnja proizlazi da je kod tužiteljice kao posljedica zadobivene ozljede zaostalo naruženje srednjeg stupnja, pa imajući u vidu utvrđeni stupanj naruženosti, pojavne oblike u kojima se ta naruženost manifestira, kao i životnu dob tužiteljice koja je u vrijeme nastanka štetnog događaja imala samo 20 godina, navedene okolnosti ukazuju da primjerenu novčana naknada po kriteriju naruženosti predstavlja iznos od 25.000,00 kn. U odnosu na pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnog aktiviteta, također posebno treba cijeniti mladu životnu dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, budući da će tužiteljica tegobe i ograničenja koje su posljedica zadobivenih ozljeda trpjeti kroz dugo vremensko razdoblje očekivanog radnog i životnog vijeka. Prema stajalištu ovog suda pravična novčana naknada po tom kriteriju iznosi 60.000,00 kn.

Prema tome, ukupna imovinska šteta koja pripada tužiteljici iznosi 16.990,44 kn i ukupna neimovinska šteta koja pripada tužiteljici iznosi 137.500,00 kn ili ukupno 154.490,44 kn umanjeno za 15% koliko iznosi suodgovornost tužiteljice (23.173,56 kn), daje iznos od 131.316,88 kn. Kako je tužiteljici već dosuđen dio naknade za imovinsku štetu u iznosu od 14.441,91 kn i neimovinske štete u iznosu od 112.974,00 kn, ili ukupno iznos od 127.415,91 kn, proizlazi da joj pripada daljnji iznos od 3.900,97 kn.

Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da upravo izraženo stajalište ovoga suda o tome da je naknada neimovinske štete po navedenim kriterijima dosuđena u preniskom iznosu, ujedno je odgovor na tvrdnje tuženika da je naknada dosuđena u previsokom iznosu.

Glede zatezne kamate na imovinsku štetu, u pravu je tuženik kad navodi da odlučujući o tijeku zateznih kamata na dosuđene iznose izgubljene zarade prvostupanjski sud je propustio primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 125/14 - ZOOP), a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze u roku iz stavka 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako tužiteljica do podnošenja tužbe (18. lipnja 2018.) od tuženika nije zahtijevala naknadu štete za izgubljenu zaradu i troškove liječenja, to tužiteljica sukladno odredbi čl. 12. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate za te vidove štete tekuće od dana podnošenja tužbe.

S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka, uspjeh tužiteljice sada iznosi 83,06 % ( traženo 158.086,18 kn, suđeno 131.316,88 kn ), dok uspjeh tuženika iznosi 16,94 %, pa je tužiteljici sukladno odredbi čl.154. st. 2 ZPP-a dosuđeno 66,12 % troška što iznosi 24.742,10 kn, budući da puni iznos troška iznosi 37.420,00 kn. Kako je tužiteljici već dosuđen trošak u iznosu od 23.705,57 kn, valjalo je tuženika obvezati na plaćanje daljnjeg troška u iznosu od 1.036,53 kn.

Pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška zastupanja na ročištu od 4. listopada 2018. i 2. rujna 2020. primjenom Tbr.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari.

Uspjeh tužiteljice u žalbenom postupku iznosi 13,46 % ( pobijano 28.971,25, uspjeh 3.900,97 kn ), što iznosi 210,31kn, budući da je puni iznos troška 1.562,50 kn. Uspjeh tuženika u žalbenom postupku iznosi 3,35 % ( pobijano 50.705,22 kn, uspjeh 1.699,02 kn ), što iznosi 52,34 kn, budući da je puni iznos troška 1.562,50 kn. Prema tome, kada se trošak žalbenog postupka tužiteljice umanji za trošak žalbenog postupka tuženika (210,31 kn – 52,34 kn ), proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 157,97 kune.

Slijedom navedenog je odučeno kao u točkama 1., 2., 3., 4. i 5. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st.1. i 373.t.3. ZPP-a

U Rijeci 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Mlena Vukelić-Margan