Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-2072/2020-3
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P. iz S., OIB: …, zastupana po punomoćnik Z. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. H., Ministarstvo iz Z., OIB: …, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5109/2018-24 od 19. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tuženice ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5109/18-24 od 19. prosinca 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Navedenom presudom u točki I. izreke proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovrn-116/07 od 23. siječnja 2007. u odnosu na suvlasništvo 1/2 djela nekretnine upisane u z.k.ul. … k.o. S. K., koja se sastoji od čestice k.č.br. …, u naravi kuća br. 22 površine 137 m2, dvorište površine 500 m2, te voćnjak površine 154 m2, koja je u zemljišnim knjigama označena kao vlasništvo B. P., a koja ovrha se provodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovr-5696/15 u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Republika Hrvatska ministarstvo protiv ovršenika B. P., slijedom čega se ovrha u navedenom ovršnom predmetu neće provoditi za udio preko 1/2 dijela označene nekretnine.
2. Točkom II. Izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnične troškove od 45.640,00 kn u roku od 15 dana.
3. Protiv te presude žali se tuženica pozivajući na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP). Sadržajem žalbe ukazuje na počinjenu apsolutnu bitnu procesnu povredu iz odredbe članka 354. stavak. 2. točka 11. ZPP-a jer da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni pa da istu nije moguće ispitati.
4. Osim toga da nije bilo uvjeta za postupanje po tužbi s obzirom da istom nisu obuhvaćeni nužni i jedinstveni suparničari, odnosno stranke iz ovršnog postupka.
5. Nadalje, ukazuje i na neprihvatljivost stava suda prvog stupnja da je tužiteljica bila savjesna i da nije znala za upis založnog prava na predmetnoj nekretnini za korist tuženice još 1999. Tvrdi da je ista bila zaposlena u obrtu tada supruga kojeg je vodio i iz kojeg potječe porezni dug, pa da su očito znali kako za prihode tako i rashode istog.
6. Ističe da je nezakonita i odluka o troškovima postupka te predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Žalba je osnovana.
9. Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužiteljica traži da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi između Republika Hrvatska ministarstvo kao ovrhovoditelja i B. P. kao ovršenika, a povodom prijedlogu za ovrhu tuženice na navedenoj nekretnini upisanoj u z.k.ul. … k.o. S. K., koja se vodi pod poslovnim brojem Ovrn-116/07, odnosno provodi sada pod poslovnim brojem Ovr-5696/15, u dijelu koji se odnosi na 1/2 suvlasničkog dijela tužiteljice.
10. Sud prvog stupnja utvrđuje:
- tužiteljica i B. P. su bivši bračni drugovi čiji brak je razveden presudom sud prvog stupnja poslovni broj P-1331/03 od 22. ožujka 2005. s time da je brak sklopljen 25. svibnja 1985.,
- presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 1350/11-5 od 1. ožujka 2012. utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica 1/2 dijela nekretnine upisane u z.k.ul. … k.o. S. K. i B. P. naloženo izdati joj tabularnu ispravu podobnu za upis, koju u protivnom zamjenjuje ta presuda, s time da je predmetna nekretnina i dalje upisana kao vlasništvo B. P. u cijelosti,
- pod poslovnim brojem Ovr-1545/98 doneseno je rješenje o ovrsi od 13. kolovoza 1998. povodom prijedloga ovrhovoditelja S. štedno kreditna zadruga Z. protiv ovršenika B. P. radi naplate novčane tražbine na toj nekretnini,
- pod poslovnim brojem Ovr-1038/04 vodio se postupak po prijedlogu ovrhovoditeljice R. N. protiv istog ovršenika također radi naplate novčane tražbine na istoj nekretnini,
- pod poslovnim brojem Ovrn-116/07 vodio se ovršni postupak po prijedlogu ovrhovoditelja Republika Hrvatska protiv istog ovršenika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 371.358,06 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s time da su ovrhovoditelji za čiju je tražbinu kasnije određena ovrha na toj nekretnini stupili u već pokrenuti ovršni postupak,
- navedeni iznos odnosi na porezni dug bara B. koji je vodio B. P. od 1986.- 1987., da bi potom otvorio izdvojeni poslovni objekt – mali bistro u kojem je radila i tužiteljica,
- rješenjem poslovni broj Ovr-5696/15 od 10. travnja 2019. obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1545/98 od 13. kolovoza 1998. i ukinute sve provedene ovršne radnje u odnosu na 1/2 dijela predmetne nekretnine i naložen upis brisanja zabilježbe ovrhe pod poslovnim brome Z-1204/00 na tom suvlasničkom dijelu,
- nekretninu u S. K. je B. P. dobio u vlasništvo nasljedstvom ali je na istom bila mala kućica, dok je za vrijeme njihovog braka na istom zemljištu izgrađena nova kuća čiju je izgradnju dijelom financirala majka tužiteljice, tako da ista predstavlja njihovu bračnu stečevinu.
11. Iz opisanih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da su u odnosu na navedeno iskazivali suglasno tužiteljica i B. P., odnosno da ona nije imala uvid u njegovo poslovanje koji se odnosilo na te lokale pa time niti u odnosu na porezni dug radi naplate kojeg se vodi ovršni postupak. Smatra da su zasebno vodili sve poslove jer se nije radilo o skladnoj bračnoj zajednici što potvrđuje i činjenica da je brak u međuvremenu razveden. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev i utvrđuje da je ovrha nedopuštena u odnosu na 1/2 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine koji predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice.
12. Tužba u ovom predmetu temelji se na odredbi članka 60. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ) kojim je propisano da ukoliko se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje na prigovor ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora rješenjem uputiti da protiv stranaka u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svog prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
13. Prema stavu ovoga suda, u postupku po tužbi radi proglašenja da je ovrha na predmetu ovrhe nedopuštena, ovrhovoditelj i ovršenik imaju položaj jedinstvenih i nužnih suparničara u smislu odredbe članka 196. stavak 1. u svezi s člankom 201. ZPP-a.
14. Navedeno znači da tužitelj podnesenom tužbom sa takvim zahtjevom mora na pasivnoj strani obuhvatiti obje stranke iz ovršnog postupka (ovrhovoditelje i ovršenika), jer tek obje stranke iz tog postupka u takvoj parnici imaju pasivnu procesnu legitimaciju (nužni suparničari) da bi se podnesena tužba mogla smatrati potpunom i urednom te da bi sud mogao početi meritorno raspravljati o toj tužbi i ovisno o rezultatima raspravljanja odlučiti o tužbenom zahtjevu i to samo na jednak način prema svim sudionicima tog ovršnog postupka, bilo da tužbeni zahtjev prihvati ili ga odbije.
15. Stoga proizlazi da predmetna tužba ima nedostatke zbog kojih po njoj nije bilo moguće postupati na što je u odgovoru na tužbu ukazivala tuženica, tako da je sud prvog stupnja time što je proveo postupak i o tužbenom zahtjevu meritorno odlučio, ostvario bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pa je već iz tog razloga pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
16. Sud će u ponovljenom postupku u prvom redu otkloniti navedeni nedostatak glede pasivne procesne legitimacije i pozvati će tužiteljicu sukladno odredbi članka 109. stavak 1. ZPP-a da u određenom roku to otkloni, uz odgovarajuće upozorenje sukladno citiranoj odredbi. Ovisno o navedenom, odnosno ukoliko nedostatak bude otklonjen sud prvog stupnja će meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
17. Međutim, valja ukazati da u konkretnom slučaju bi proizlazilo da je u vrijeme upisa prisilnog založnog prava na nekretnini kao vlasnik iste upisan bivši suprug tužiteljice B. P., a tuženica tvrdi da je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige.
18. Stoga bi za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva bile mjerodavne odredbe članka 122. stavak 1. i 2. i članka 130. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV).
19. Naime, prema odredbi članka 122. stavak 1. ZV-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja – u konkretnom slučaju prisilnog založnog prava, zaštitu prema odredbama Zakona. Prema odredbi članka 130. stavak 2. citiranog Zakona vlasništvo nekretnine stečene na temelju Zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga tko je postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.
20. Dakle, predmnijevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Pri tome valja reći da je teret dokaza da je tuženica obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da je izvanknjižno stanje na predmetnoj nekretnini drugačije od knjižnog stanja pa da je postupala nesavjesno prilikom podnošenja prijedloga za zasnivanje založnog prava, odnosno prijedloga za ovrhu bio na tužitelju. Dakle, u konkretnom slučaju bila bi odlučna savjesnost stjecatelja, odnosno tuženice prilikom zasnivanja založnog prava (Rev 1031/2020 od 21. listopada 2020.).
21. Stoga je s obzirom na navedeno uvaženjem žalbe tuženice valjalo pobijanu presudu ukinuti, s time da će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka postupati sukladno uputama iz ovog rješenja, te o zahtjevu tužiteljice primjenom odredbe članka 8. ZPP-a, donijeti novu odluku.
22. Slijedom iznesenog primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci 9. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Branka Ježek Mjedenjak
