REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2188/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 4068/16-2 od 13. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini br. Pn-346/15-19 od 8. travnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu naknadi imovinsku štetu u iznosu od 17.000,00 kn, 5.100,00 kn, 4.910,00 kn i iznos od 9.526,92 EUR plativo u kunama s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 380.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je naloženo da tužitelj tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 30.000,00 kn sa zateznom kamatom.
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.
7. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete, imovinske i neimovinske, a koja mu je nastala zbog nezakonite prijave kaznenog djela od strane Ministarstva unutarnjih poslova i provođenja istrage.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je Policijska uprava Krapinsko- zagorska podnijela kaznenu prijavu br. K- 14/2011 5. svibnja 2011. protiv, između ostalih, i tužitelja, a radi osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 333. st. 1. i 2. Kaznenog zakona,
- da je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Zagrebu donio nalog br. K-US-123/11 IS-US-29/11 od 30. prosinca 2011. obustavio istragu protiv tužitelja,
- da je u razdoblju od 6. svibnja 2011. do 7. prosinca 2012. tužitelju smanjena plaća kao cariniku za 20 %,
- da je tužitelju obustavljeni dio plaće isplaćen 6. ožujka 2013. u iznosu od 37.769,02 kn, te zatezne kamate u iznosu od 3.053,36 kn,
- da tužitelj u tužbi, a niti tijekom prvostupanjskog postupka nije naveo da bi Policijska uprava Krapinsko zagorska, Državno odvjetništvo ili USKOK, odnosno neko drugo državno tijelo postupalo nezakonito ili nepravilno, odnosno da bi povrijedilo pravila postupka.
10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud smatra da podnošenje kaznene prijave, vođenje kaznenog postupka koji je dovršen obustavom istrage 30. prosinca 2011. ne predstavlja osnovu za naknadu štete, niti da je postupak bio vođen nezakonito ili nepravilno, niti je vođenjem i obustavom istrage bila narušena pretpostavka nevinosti tužitelja.
11. Nižestupanjski sudovi smatraju da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi bilo koje državno tijelo, policija, državno odvjetništvo, USKOK ili neko drugo tijelo postupalo nezakonito ili nepravilno, pa da slijedom toga nema pretpostavki za odgovornost države za naknadu štete. Pri tome se nižestupanjski sudovi pozivaju na odredbu čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ br.75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03, 79/07, 150/11) prema kojoj štetu građanima, pravnoj osobi ili drugoj stranci koja nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne vlasti i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.
Kod toga pravilno nižestupanjski sudovi ističu da tužitelj niti u tužbi, a niti tijekom postupka nije naveo u čemu bi se sastojalo nezakonito ili nepravilno postupanje policije, državnog odvjetništva odnosno USKOK-a. Sama činjenica da je odbačena kaznena prijava podnesena od strane policije ne znači da je postupanje policije ili bilo kojeg drugog državnog tijela bilo nezakonito ili nepravilno. Valja dodati da i Zakon o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ br. 67/18) također ima odredbu da država odgovara za štetu koja bi bila počinjena nezakonitim ili nepravilnim radom državnog odvjetnika ili njegova zamjenika.
12. Tužitelj u reviziji ističe da je u postupku pred sudom drugoga stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Osim toga, ističe se da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije proveden niti jedan dokaz predložen od strane tužitelja, pa čak niti oni dokazi koje je sud usvojio na pripremnom ročištu.
13. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi drugostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da su jasni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev neosnovanim, a isto tako pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati.
Sama činjenica da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu odredio provođenje vještačenja, a od čega je kasnije odustao, ne predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Naime, čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. S druge strane prema odredbi čl. 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
U procesnoj situaciji kada tužitelj ne navodi u čemu se sastoji nezakonito ili nepravilno postupanje Policijske uprave Krapinsko-zagorske, odnosno u čemu bi se sastojalo nepravilno ili nezakonito postupanje državnog odvjetništva ili USKOK-a, sud je ovlašten odustati od izvođenja dokaza koje je odredio provesti na pripremnom ročištu.
Radi navedenog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje u reviziji.
14. Tužitelj u reviziji ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ali u samoj reviziji, osim tvrdnje da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, ne navodi u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava, pa je taj revizijski razlog paušalno naveden.
15. Budući revizijski razlozi nisu osnovani valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 9. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
