Poslovni broj: Usž-459/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. D. iz V., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Z., radi uklanjanja otpada, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-1864/21-10 od 16. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-1864/21-10 od 16. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-1864/21- 10 od 16. rujna 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, klasa: UP/II-351-02/21-13/03, urbroj: 517-10-2-21-2 od 12. ožujka 2021.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda S., Službe za nadzor zaštite okoliša, klasa: UP/I-351-02/20-11/185, urbroj: 443-02-03-14/1-20-1 od 20. studenog 2020., kojim je naređeno tužitelju da ukloni sav odloženi otpad i to: otpadno drvo (nagoreni ostaci drvenih greda i ostalih dijelova konstrukcije), dva kombi vozila (koja su prethodno izgorjela i od kojih su ostali samo metalni dijelovi – metalna karoserija), metali-limovi, različiti dijelovi vozila, strojeva, metalne opreme, ambalaže te žice, koji su ostaci prethodno izgorjelog otpada, kao i pepeo koji je nastao izgaranjem tog otpada, s zemljišta koje se nalazi u ulici P. P. u V., uz pomoćni objekt sagrađen iznad obiteljske kuće na k.č. 3246 k.o. V. I. (točka 1. izreke), sa rokom izvršenja 30 dana od dana zaprimanja rješenja (točka 2. izreke). Žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (točka 3. izreke).
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih zakonom, odnosno nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede procesnih odredbi i povrede materijalnog prava. Smatra da je pobijana presuda nezakonita već samim time što održava na snazi nezakonito upravno rješenje. Ističe da pobijano rješenje vrvi pravnim nedostacima. Ukazuje da sve i kada bi bile točne činjenice, a nisu, da je zemljište koje se spominje njegovo vlasništvo i da je tamo odložio sve one stvari koje osporavano rješenje navodi, stoji nesporna činjenica da je u podmetnutom požaru izgorio ili opožaren veći dio onoga što inspektor spominje u rješenju te da policija ni druga nadležna tijela nisu otkrila počinitelja, kao i da je notorno da je s kamenjara odnosno neravnog terena koji je opožaren nemoguće ukliniti sav otpad, a kada se nalaže činidba koju je nemoguće izvršiti onda se radi o ništavom upravnom aktu. Ističe da je u više navrata i u ovom postupku pismeno i usmeno obrazlagao da predmeti koji se nabrajaju u upravnom rješenju nisu otpad te je detaljno iznosio kako koristi te predmete kao sirovinu za poljoprivredu i izgradnju kuće, a od starih vozila da koristi dijelove i osposobljava ih za vožnju, te o namjeni drvenih greda kod gradnje objekta, odnosno kuće, a inspektor drži da je to sve otpad, pa začuđuje što sud odbija izvesti vještačenje i uviđaj na terenu kako bi se utvrdilo da li se radi o otpadu. Smatra da tima sud krši materijalne i procesne odredbe jer je nebitno je su li neki predmeti u popisu Kataloga otpad s obzirom da se stvarno stanje ne terenu i kakvoća stvari mogla utvrditi samo i objektivno nepristranim ovlaštenim vještakom. Isto tako sud griješi kada ne prihvaća njegove tvrdnje da traju izvidi oko uzroka požara, kao i kada zauzima stav da se prigovor o nemogućnosti izvršenja naložene mjere ima raspraviti tek u postupku izvršenja jer je već navedeno da se ne može izvršiti nemoguća činidba. Isto tako sud griješi kada prihvaća tvrdnje inspektora kako mu je dana mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku jer iako je točno da inspektor ne mora najaviti inspekcijski nadzor, ali u nespornoj situaciji, a kada je notorno da je požar uništio veliki dio imovine, onda inspektor nema nikakvog razloga da mu pravodobno i na zakonom propisani način ne dojavi dan nadzora na terenu osim ako sam inspektor već ne zna uzroke, motive ili osobe počinitelja, a kada sud prihvaća takvo nezakonito objašnjenje u pobijanom rješenju onda i sam čini povredu zakona. Smatra da sud griješi i kada nije saslušao stranke u postupku već navodi da je u izjavi potvrdio da je posjednik predmeta jer je nesumnjivo mogao procijeniti njegovu procesnu i poslovnu sposobnost i mogućnost za saslušanje, a saslušanje i izjava nije jedno pa sud opet čini propust. Mišljenje inspektora kako se nagorjele grede i predmeti ne mogu koristiti kao konstrukcija i potpore za građenje je proizvoljno jer inspektor nije stručan, pa kada sud prihvaća takvo mišljenje opet čini povredu materijalnih i procesnih propisa što je rezultiralo nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem. Naposljetku ističe da dio medicinske dokumentacije u privitku ukazuje na njegovu ograničenost poslovne sposobnosti i mogućnost suvislog iskazivanja. Predlaže da se žalbu usvoji i pobijana presuda poništi.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su žalbeni navodi tužitelja neosnovani, netočni i nedokazani te usmjereni na odugovlačenje upravnog spora u smislu odredbe članka 8. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da je u predmetnom upravnom sporu sud na temelju svih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe važećih propisa. Sva utvrđenja suda o bitnim činjenicama koje je izložio u obrazloženju presude potpuna su i nedvosmislena te ni na koji način nije dovedena u sumnju pravilnost sudske odluke. Posebno napominje da je na ročištu 9. rujna 2021. tužitelj potvrdio da je posjednik predmeta opisanih u donesenim rješenjima, pa je kao takav i posjednik otpada u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točke 38. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Smatra da nije potrebno opetovano ponavljati sve ono što je istaknuto u obrazloženjima rješenja, te u odgovoru na tužbu i u obrazloženju presude, s obzirom da su žalbeni navodi jednaki tužbenim navodima, kao i navodima u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda se ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno pobijano rješenje tuženika, uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i saslušanjem tužitelja na ročištu 9. rujna 2021. te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Pritom, kako su utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanja upravne stvari prvostupanjski upravni sud je osnovano odbio prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja kao suvišan jer se pravilna i na zakonu osnovana presuda mogla donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza na temelju ostalih provedenih dokaza.
9. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski upravni sud pravilno nalazi da je tužitelju zakonito naložena navedena mjera na način kako je to učinilo prvostupanjsko tijelo, a potvrdio tuženik odbijanjem žalbe tužitelja, te da su stoga donesena rješenja pravilna i zakonita jer iz odlučnih dokaza u spisu premeta proizlazi odgovornost tužitelja kao posjednika otpada za ispunjenje obveze iz članka 152. stavka 1. točke 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19.). Dakle, pravilno prvostupanjski upravni sud ocjenjuje da su donesena rješenja zakonita, da u upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari te da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo pa su tužbeni prigovori tužitelja neosnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnom upravnom sporu.
10. Prema odredbi članka 152. stavka 1. točka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom inspektor rješenjem naređuje osobi nad kojom se provodi nadzor uklanjanje otpada u primjerenom roku ako utvrdi da je ostavila, odbacila i/ili odložila otpad na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje. Prema članku 4. stavku 1. točka 35. istog Zakona otpad je svaka tvar ili predmet kojeg posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti, dok prema članku 38. toga Zakona pravna ili fizička osoba koja je u posjedu otpada postaje posjednik otpada.
11. Stanje spisa predmeta pokazuje da je ovršnim rješenjem klasa: UP/I-351- 01/18-27/206, urbroj: 517-08-1-3-18-1 od 9. studenog 2018. tužitelju naređeno uklanjanje svega odloženog otpada (otpadne električne uređaje, otpadna vozila, kiosk, otpadni namještaj, pokućstvo, električne kablove, stolariju, sitni metalni i plastični otpad) kojeg je odložio na zemljištu koje se nalazi u ulici P. P. u V. na k.č. 3246, k.o. V. I., s južne i sjeverne strane lokalne ceste V.-P. te uz nedovršenu stambenu građevinu. Kako tužitelj nije postupio po tom rješenju doneseno je rješenje o izvršenju klasa: UP/I-351-02/18-27/206, urbroj: 443-15-08-1-3-19-6 od 28. kolovoza 2019., a rješenjem klasa: UP/I-351-02/18-27/206, urbroj. 443-15-08-1-3-19-9 od 13. studenog 2019. je odbijen prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja i obustavu izvršenja rješenja. Protiv rješenja od 28. kolovoza 2019. i 13. studenog 2019. tužitelj je pokrenuo upravni spor, ali je protiv rješenja od 13. studenog 2019. povukao tužbu pa je prvostupanjski upravni sud obustavio upravni spor rješenjem poslovni broj 16 UsIgr-581/19-8 od 28. svibnja 2020., a za rješenje od 28. kolovoza 2019. je donio presudu i rješenje poslovni broj UsIgr-466/19-5 od 3. travnja 2020., kojom odbija tužbeni zahtjev za poništenje rješenja o izvršenju te odbija tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe u predmetnom sporu (potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3901/20-2 od 28. svibnja 2021.). Nastavno na navedena rješenja od 9. studenog 2018. i 28. kolovoza 2019. inspektor zaštite okoliša je obavio kontrolni inspekcijski nadzor (zapisnik klasa:
UP/I-351-02/18-27/206, urbroj. 443-02-03-14/1-20-20 od 22. listopada 2020. sa priloženim fotozapisom i fotografijama lokacije), kojom prilikom je utvrđeno da je postojeći pomoćni objekt izgorio u požaru, kao i sav gorivi dio u njemu pohranjenog otpada kojeg je tužitelj prethodno odložio. Dakle, na lokaciji je zatečen otpad koji nije sasvim izgorio – otpadno drvo (nagorjeli ostaci drvenih greda i ostalih dijelova konstrukcije), dva kombi vozila (ostali samo metalni dijelovi – metalna konstrukcija), metali-limovi, različiti dijelovi vozila, strojeva, metalne opreme, ambalaže te žice, kao i pepeo nastao izgaranjem prethodno odloženog otpada. Tužitelj u dostavljenom pisanom očitovanju negira da bi na nekretninu u njegovom vlasništvu odložio stvari koje bi bile otpad jer je dio onoga što se u zapisniku navodi kao otpad materijal koji mu je neophodan za započetu gradnju objekta i poljoprivrednu namjenu zemljišta. Napominje i da su dio stvari navedenih u zapisniku na njegovu nekretninu donijele treće osobe bez njegova znanja.
12. Međutim, ti navodi tužitelja pravilno nisu ocijenjeni kao odlučni za drugačije rješenje predmetne upravne stvari. Naime, u odnosu na tvrdnju da su stvari donijele treće osobe inspektor ukazuje da je višekratnim pregledom lokacije, prije i nakon izbijanja požara, utvrdio da su sve vrste otpada pažljivo slagane i raspoređivane po zemljištu, na način koji omogućava pristup vozilom i selekciju po vrstama, što ne bi bio slučaj da se radi o otpadu koji su treće osobe ostavljale jer bi u tom slučaju bio nasumice odložen po cijelom prostoru.
13. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da dio odloženih stvari ne predstavlja otpad nego predmete koji mu služe za različite namjene prvostupanjsko tijelo, a što prihvaća i tuženik i prvostupanjski upravni sud, nalazi da, s obzirom na pozicije na kojima su zatečeni predmeti (na otvorenom prostoru izvan stambenog objekta, uz nedovršenu stambenu građevinu – obiteljsku kuću, bez ikakvog nadzora), te stanje predmeta, koje je takvo da ih nije moguće koristiti za namjenu za koju se inače koriste, predstavljaju otpad u smislu članka 4. stavka 1. točke 35. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, a radi se o ostavljanju, odbacivanju i/ili odlaganju otpada na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje, istovar i/ili ostavljanje otpada jer za to nije ishođena dozvola za gospodarenje otpadom prema odredbama članka 84. tog Zakona.
14. I prvostupanjski upravni sud ispravno zaključuje da je pravilno i zakonito utvrđeno da se radi o otpadu koji se mora odbaciti budući da izgorjela motorna vozila i njihove dijelove nije moguće koristiti za prijevoz, što je njihova osnovna namjena, a niti se nagorjele drvene grede mogu koristi za konstrukciju (građenje). Osim toga, prvostupanjski upravni sud ima u vidu da se opisane stvari nalaze na popisu Kataloga otpada, koji je sastavni dio Pravilnika o katalogu otpada (Narodne novine broj 90/15.) i to u točki 16., pod nazivom – Otpad koji nije drugdje specificiran u katalogu – izgorjela kombi vozila te njihovi dijelovi i ostaci, dok je otpadno drvo svrstano u – točki 17. Kataloga otpada, pod nazivom – Građevinski otpad i otpad od rušenja objekata (uključujući iskopanu zemlju s onečišćenih lokacija).
15. Isto tako, prema ocjeni ovoga suda, pravilno prvostupanjski upravni sud nalazi da tužitelj ničim nije dokazao niti svoje tvrdnje da se predmetni otpad ne smije ukloniti jer traju izvidi nadležnih tijela vezano za utvrđivanje uzroka požara te otklanja kao neodlučan za ovaj postupak istaknuti prigovor o nemogućnosti izvršenja naložene mjere jer će se takav prigovor moći isticati u postupku izvršenja naložene mjere.
16. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog upravnog suda da je tužitelju u upravnom postupku dostavljanjem zapisnika od 22. listopada 2020., na koji se očitovao, omogućeno da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari sukladno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09.).
17. Stoga proizlazi da je prvostupanjski upravni sud ocjenjujući tužbene navode na pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, a prema ocjeni ovoga suda nije počinio niti bitne povrede odredaba postupka koje bi bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude i dovoljno jasno obrazložio razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva.
18. S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari ovaj sud nije našao osnova za usvajanje žalbe.
19. Zato je valjalo temeljem odredbe članak 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 9. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Boris Marković,v.r.
