Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 40 Gž-3995/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vesni Skerlev, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z. OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & Partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1956/20-53 od 31. svibnja 2021. godine, dana 9. veljače 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika A. o. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1956/20-53 od 31. svibnja 2021. godine, u dijelu pod stavkom I., II., te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška (dio stavka IV. izreke).

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja D. M. i potvrđuje navedena prvostupanjska presuda, u dijelu pod stavkom III. izreke, te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška (dio stavka IV. izreke).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d. iz Z., OIB: …, naknaditi tužitelju D. M. iz Z., OIB: …, imovinsku štetu za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.550,26 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 417,74 kn počev od 15. svibnja 2014. godine,

- na iznos od 483,20 kn počev od 15. lipnja 2014. godine,

- na iznos od 649,32 kn počev od 15. srpnja 2014. godine

koje su do 31. srpnja 2015. godine određene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku A. o. d.d. iz Z., OIB: …, naknaditi tužitelju D. M. iz Z., OIB: …, štetu u iznosu od 10.197,94 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. ožujka 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.248,20 kn.

IV. Svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka.“

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. i II. izreke, te kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za nadoknadu parničnog troška (dio stavka IV. izreke), podnio je žalbu tuženik, zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presudu, u pobijanome dijelu, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači u smislu žalbenih navoda, te mu dosudi trošak žalbenog postupka.

3. Protiv dijela navedene presude pod stavkom III. izreke, te kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za nadoknadu parničnog troška (dio stavka IV. izreke), podnio je žalbu tužitelj, zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se presudu, u pobijanome dijelu, preinači u smislu žalbenih navoda, te mu dosudi trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od dana 31. ožujka 2014. godine, u kojemu je tužitelj sudjelovao kao biciklist, a drugi sudionik prometne nesreće bio je S. B., upravljajući vozilom registarske oznake ZG …, u vrijeme štetnog događaja osiguranim kod tuženika.

6. U žalbenoj fazi postupka, sporna su pitanja odgovornosti, osnove i visine tražbine, dopuštenosti preinake tužbe, te zastare i tijeka zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

7. U odnosu na sporno pitanje odgovornosti, obzirom da se radi o štetnom događaju u kojemu su sudjelovali biciklist i motorno vozilo, radi se o objektivnoj odgovornosti, u smislu odredaba čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), koje odgovornosti se tuženik može, u potpunosti ili djelomično osloboditi, sukladno odredbama čl. 1067. ZOO.

8. Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na zaključku da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%, dakle, da su stranke u jednakim omjerima odgovorne za štetnih događaj.

9. Navedeni zaključak prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- prije štetnog događaja, tužitelj na biciklu i vozilo osiguranika tuženika, kretali su se u istom smjeru, sjevernom prometnom trakom … ulice od istoka prema zapadu;

- došavši do raskrižja s … ulicom, osiguranik tuženika je poduzeo radnju skretanja udesno u … ulicu, kada je tužitelj, koji se u tome trenutku nalazio iza vozila, izbjegavajući nalet na vozilo osiguranika tuženika, zakočio i "preletio" preko prednjeg dijela bicikla i pao na kolnik, dok se bicikl prevrnuo na desni bok;

- tehničkim putem nije moguće utvrditi trenutak kada je osiguranik tuženika sustigao i obišao tužitelja na biciklu, odnosno koliko su u tom trenutku oni bili udaljeni od raskrižja s … ulicom;

- nije bilo moguće utvrditi da li je osiguranik tuženika radnju skretanja udesno, u … ulicu, najavio paljenjem desnog pokazivača smjera, a ako jeste, u kojem trenutku je to učinio;

- u trenutku pretjecanja, vozilo osiguranika tuženika je moralo imati veću brzinu od brzine kretanja tužitelja na biciklu. Ako je osiguranik pretjecanje izvršio oko 15 metara prije raskrižja s … ulicom, tada je odmah nakon pretjecanja morao poduzeti radnju kočenja kako bi smanjio brzinu vozila na brzinu s kojom je sigurno mogao skrenuti u raskrižju udesno (na oko 10 do 20 km/h). U tome slučaju, tužitelj je morao vidjeti paljenje zadnjih stop svjetala na vozilu osiguranika tuženika, pa da je u tome trenutku i sam počeo s kočenjem, do ovog štetnog događaja ne bi došlo;

- za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku štetnog događaja, nema elemenata;

- obzirom da nije došlo do kontakta između bicikla i vozila, nije moguće napraviti vremensko prostornu analizu odigravanja štetnog događaja, pa tako niti utvrditi sve mogućnosti izbjegavanja ove nezgode.

10. U okolnostima ovih činjeničnih utvrđenja, navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka, niti žalbenim navodima stranaka nisu dovedeni u sumnju.

11. Prvostupanjski sud je medicinskim vještačenjem u postupku utvrdio vrstu i karakter ozljeda koje je zadobio tužitelj (subluksacija desnog AC zgloba), trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova (jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a manjeg intenziteta povremeno 14 dana), trajanje i intenzitet pretrpljenog straha (primarni strah intenzivan i kratkotrajan, nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana), stupanj umanjenja životne aktivnosti (3%), te stupanj i izgled naruženja (naruženje slabijeg stupnja povremeno vidljivo trećima u vidu deformacije u području desnog zgloba).

12. Imajući u vidu utvrđene kvalifikatorne okolnosti, u smislu odredba čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odmjereni iznos pravične novčane naknade neimovinske štete s osnova duševnih boli zbog povrede prava osobnosti, u visini od 18.250,00 kuna, u potpunosti primjeren.

13. Po osnovi čl. 1095. st. 1. ZOO, tužitelju je pravilno odmjeren iznos naknade imovinske štete, s osnove potrebe za tuđom pomoći u iznosu od 1.800,00 kuna, a temeljem procjene vještaka o opsegu potrebe za tuđom pomoći i njegom tužitelju.

14. Nadalje, po istoj zakonskoj osnovi, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju pravo na naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja u visini od 345,89 kuna, te na ime naknade za izgubljenu zaradu kroz vrijeme provedeno na bolovanju od 1. travnja 2014. do 27. lipnja 2014. godine u iznosu od 3.100,53 kune.

15. Sve navedene iznose, prvostupanjski sud je pravilno umanjio za utvrđeni omjer suodgovornosti, odnosno doprinosa tužitelju šteti, u visini od 50%.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se tiču dopuštene preinake tužbe, treba odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku tužbe, sukladno odredbi čl. 191. st. 2. ZPP, obzirom da je preinaka posljedica okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, a činjenica donošenje novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske takva je okolnost.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od dana podnošenja tužbe (osim naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu), obzirom da je to u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO. Naime, povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na prava oštećene osobe da zahtjeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku (u konkretnom slučaju od tužbe), obzirom da je odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), koji se primjenjuje kao poseban propis, propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, od dana podnošenja toga zahtjeva, pa se osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima), ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (odnosno tužbe). Prema tome, u konkretnom slučaju, tužitelju je, i na povišeni iznos naknade štete, valjalo dosuditi pripadajuće zakonske zatezne kamate za razdoblje od podnošenja tužbe.

18. U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva. Ako je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo i do izmjene činjenične osnove zahtjeva u navedenoj mjeri, tada je za ocjenu prigovora zastare u odnosu na dio zahtjeva na koji se odnosi preinačenje tužbe bitan dan preinake tužbe. Na takav se slučaj odnosi primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-424/11-2 od 29. siječnja 2014. godine kojom su preinačene prethodne odluke uvažavanjem prigovora zastare zbog promjene činjeničnog kompleksa tužbenog zahtjeva.

19. U ovom predmetu nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem generičnog – novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Ovo stoga, jer je podnošenjem tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete, a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove.

20. Prema odredbi čl. 214. st. 1 ZOO, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U ovom je slučaju tužitelj zahtijevao od tuženika naknadu štete, tužbom podnesenom 4. ožujka 2015. godine.

21. Ovdje je zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem tužbenog generičkog novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, visina koje se određuje prema vrijednostima u vrijeme presuđenja, te je stoga prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. U ovom slučaju nije riječ o povremenim tražbinama, niti je promijenjena činjenična osnova tužbe. Tužitelj je podnošenjem tužbe 4. ožujka 2015. poduzeo radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu nematerijalne štete, te je time prekinuo zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove. Tako je odlučeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-1196/11-2 od 4. travnja 2012. godine. Navedenom je presudom poslovni broj Rev x-1196/11-2 odbijena revizija kao neosnovana u sudskom sporu za naknadu upravo nematerijalne štete, sa slijedećim zaključkom: "Podizanjem tužbe kojom zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade određenog vida štete visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelji ujedno poduzimaju radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekidaju zastarijevanje i u odnosu na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove."

22. S obzirom da visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom, već sudovi primjenjuju Orijentacijske kriterije koje donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske i stranke se pri postavljanju svojih tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske štete u cilju maksimalnog uspjeha u sporu pridržavaju navedenih orijentacijskih kriterija.

23. U okolnostima u kojima su na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine (broj Su- IV-47/2020-5) izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. godine (broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da je tužitelj, u vrijeme podnošenja tužbe, mogao tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske naknadno odredio, jer tužitelj nije znao, niti je mogao znati za nešto što će naknadno biti u primjeni. Visina naknade štete, u ovim situacijama, se mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo novo pravno shvaćanje.

24. Budući da tužitelj u tužbi podnesenoj 4. ožujka 2015. godine, nije mogao postavljati svoj zahtjev u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, jer ni na koji način nije mogao predvidjeti da će se po proteku daljnjih godina trajanja postupka odnosno 2020. godine isti kriteriji na navedeni način izmijeniti, a upravo je u skladu sa izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine (broj Su-IV-47/2020-5) preinačio svoj zahtjev, zaključuje se da bi primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavljala za tužitelja nepredvidiv način primjene toga roka. Ovo stoga, jer je važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih kriterija iz 2020. godine. Primjena zastarnog roka, na dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete, preinačen nakon izmjene Okvirnih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, stoga, predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja (na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3538/2018 od 12. studenog 2020. godine i U-III- 6091/2016 od 20. prosinca 2018. godine).

25. Slijedom navedenog i temeljem čl. 230. st. 1. ZOO zahtjev za ispunjenje navedene obveze naknade neimovinske štete nije u zastari, pa ni u kvantitativno povišenom dijelu, koji je usklađen sa izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine.

26. Konačno, odluka o troškovima postupka je pravilna, sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP.

27. Dakle, prvostupanjski sud je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te kako nisu uočene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po osnovi čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 9. veljače 2022.

Sudac:

Vesna Skerlev, v.r.