REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kž 3/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao trećestupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića, Dražena Tripala, Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. K. V. zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15. – ispravak, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2021. broj I Kž 139/2020-5, u sjednici održanoj 19. siječnja 2022. i 9. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e :

I. U povodu žalbe opt. K. V., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se neće opozvati uvjetna osuda izrečena optuženiku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru od 14. travnja 2017. broj K-7/2017., a prihvaćaju se po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od 29 (dvadeset devet) godina za kazneno djelo iz čl. 111. toč. 4. KZ/11 te kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci iz opozvane uvjetne osude izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru od 20. kolovoza 2018. broj K-273/2018-2 pa se opt. K. V., uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 29 (dvadeset devet) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 27. listopada 2018. pa nadalje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. K. V. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2021. broj I Kž 139/2020-5 odbijena je kao neosnovana žalba opt. K. V. i potvrđena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu od 8. studenog 2019. broj K-37/2019-112.

III Kž 3/2021-7

2. Prvostupanjskom je presudom opt. K. V. proglašen krivim zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 4. KZ/11, za koje mu je, na temelju istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 29 godina.

2.1. Na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11, optuženiku su opozvane uvjetne osude i to iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru od 14. travnja 2017. broj K-7/2017. zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11 iz koje mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru od 20. kolovoza 2018. broj K-273/2018. zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 34. st. 1. KZ/11 iz koje mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci pa je opt. K. V., uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina.

2.2. U izrečenu jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora opt. K. V. je, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 27. listopada 2018. pa nadalje.

2.3. Na temelju čl. 69. KZ/11, opt. K. V. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a najdulje tri godine.

2.4. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje: ZKP/08-17) oštećenici su s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

2.5. Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 11.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je opt. K. V. ostvario kaznenim djelom iz čl. 111. toč. 4. KZ/11 pa je naloženo optuženiku da Republici Hrvatskoj taj novčani iznos isplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2.6. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08-17 optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka, o čijoj visini će sud donijeti posebno rješenje.

3. Protiv drugostupanjske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske žalbu je podnio opt. K. V. po branitelju, odvjetniku M. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da „Vrhovni sud u Republike Hrvatske u trećem stupnju pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da predmetnu presudu preinači na način da okrivljeniku izrekne blažu kaznu“.

4. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

5. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13., 145/13, 152/14, 70/17 i

III Kž 3/2021-7 126/19 – dalje: ZKP/08-19), prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije svega, treba napomenuti da se navodima u žalbi opt. K. V. ne iznosi ništa novo što već nije bilo navedeno u žalbi protiv prvostupanjske te predmetom ocjene drugostupanjskog suda. Međutim, ni takvim ponovljenim žalbenim prigovorima nisu dovedeni u sumnju razlozi na kojima su utemeljene prvostupanjska i drugostupanjska presuda.

8. Naime, opt. K. V., ponovno uvodno u žalbi, bez zakonskog specificiranja, kao žalbeni osnov ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Međutim, argumentacijom koju u tom pravcu iznosi, optuženik u biti kroz prizmu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz opetovane tvrdnje iz žalbe na prvostupanjsku presudu o izostanku razloga o odlučnim činjenicama, osporava pravilnost ocjene drugostupanjskog suda o (ne)osnovanosti žalbenih prigovora optuženika na prvostupanjsku odluku.

8.1. Stoga su, a budući da drugostupanjska presuda uz preispitivanje i ocjenu svih žalbenih prigovora optuženika sadrži jasan, valjan i detaljno argumentiran stav o kvaliteti iznesenih razloga za utvrđenje kaznenopravne odgovornosti optuženika sadržanih u prvostupanjskoj presudi, prvostupanjska i drugostupanjska presuda, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-19, ispitane po službenoj dužnosti i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju trećestupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u potpunosti identičnim prigovorima kao u žalbi protiv prvostupanjske presude, tvrdi da se obrazloženje prvostupanjske presude ukazuje spekulativno i nepotkrijepljeno posebnim dokazima. Ponavlja da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica izveo pogrešne zaključke, a neprovođenjem dokaza „koji se sami po sebi nameću“ propustio utvrditi odlučne činjenice, o kojima, posljedično tome, nije iznio ni nikakve razloge.

10. U tom pravcu optuženik, ponavljajući tvrdnje iz žalbe na prvostupanjsku presudu, prije svega ističe da tijekom predmetnog postupka nije pronađeno niti utvrđeno sredstvo počinjenja kaznenog djela, zbog čega na tom sredstvu nisu izuzeti niti bilo kakvi tragovi, o čemu da prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve razloge.

10.1. Međutim, s pravom drugostupanjski sud ove razloge žalbe, podvodeći ih pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenjuje neosnovanim uz obrazloženje da činjenica da tupotvrdo bridovito sredstvo nije pronađeno, zbog čega nije ni moglo biti predmetom vještačenja, u smislu pronalaska bilo kakvih tragova, nema nikakvog utjecaja na pravilnost i potpunost činjeničnog stanja, kako se to nastoji prikazati žalbom, a posljedično tome niti na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je upravo optuženik i to upravo takvim sredstvom počinio terećeno mu kazneno djelo.

III Kž 3/2021-7

10.2. Pritom drugostupanjski sud, razmatrajući osnovanost takvih žalbenih prigovora, sasvim pravilno primjećuje da iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine P. B., jasno proizlazi da su ozljede koje je žrtva V. J. u inkriminiranom događaju zadobila u području glave nastale kao posljedica udarca stisnutom šakom te udarcima tupotvrdim, bridovitim sredstvom, te da je upravo na rezultatima tog vještačenja prvostupanjski sud iznio utvrđenja o sredstvu počinjenja terećenog kaznenog djela, o čemu je, nasuprot navodima iz žalbe, iznio jasne i dostatne razloge.

11. U nastojanju da ospori pravilnost zaključka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, opt. K. V. daljnjim žalbenim prigovorima, opetovano ponavljajući tvrdnje iz žalbe na prvostupanjsku presudu, ističe da na tijelu žrtve nisu pronađeni kontaktni biološki tragovi koji bi potjecali od optuženika te da je prvostupanjski sud, u cilju provjere svih navoda iz obrane optuženika, trebao provjeriti i dio obrane u kojem kao počinitelje kaznenog djela označava braću S. i osobu prezimena P.

11.1. Međutim, drugostupanjski je sud pomno razmotrio i te žalbene navode i na njih je opširno odgovorio podrobnom analizom izvedenih dokaza i činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku te je potom, prihvaćajući razloge dane u prvostupanjskoj presudi te ocjenu obrane optuženika kakvu je dao prvostupanjski sud, pravilno zaključio da je u potpunosti dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim.

11.2. Naime, drugostupanjski je sud, baš kao i prvostupanjski sud, vrlo temeljito i s potrebom kritičnošću pristupio ocjeni svakog pojedinog navoda obrane optuženika pa i u dijelu u kojem opisuje svoje kontakte s braćom S. i P. kako u B. tako i u Z., te, uzimajući u obzir životnost i logičnost njezinog sadržaja, (ne)potkrijepljenost njegovih navoda u ostalim izvedenim dokazima, s pravom takvu obranu nije prihvatio kao istinitu.

12. Optuženi K. V., kao i u žalbi protiv prvostupanjske presude, žalbom u cijelosti zanemaruje u tijeku dokaznog postupka provedene materijalne i personalne dokaze, koje, polemizirajući s dokazanosti terećenog kaznenog djela, uopće niti ne spominje.

12.1. Tako, iz zapisnika o vještačenju tragova tekstilnih vlakana C. ... I. V. proizlazi da je na radnim rukavicama i kapi koji su se nalazili u putnoj torbi optuženika izdvojeno ukupno sedam tekstilnih vlakana kakva se nalaze u sastavu donjeg dijela trenirke žrtve. Nadalje, iz zapisnika o biološkom vještačenju C. ... I. V. proizlazi da je molekularno-genetskom analizom tragova krvi izuzetih s lijeve i desne tenisice, kao i s majice optuženika utvrđen DNA profil koji se podudara s DNA profilom žrtve, dok je analizom dva komada tkanine (plahte) pronađene u kući žrtve utvrđen DNA profil koji se podudara s DNA profilom optuženika. Iznesene rezultate provedenih vještačenja optuženik nije mogao objasniti kao niti činjenicu da su u kantama za smeće koje koriste isključivo on i brat optuženika pronađeni žrtvini bankovni izvaci i računi.

12.2. Žalitelj u potpunosti zanemaruje i sadržaj personalnih dokaza, iskaza ispitanih svjedoka – žrtvinih susjeda i članova obitelji iz kojih suglasno proizlazi da je žrtva zaključavala vrata od kuće i tijekom dana i tijekom noći, da nikome nije davala na

III Kž 3/2021-7

korištenje bankovne kartice niti njihov PIN jer je bila pokretna i sama odlazila u dućan i do bankomata kao i da je u kući držala oko 1.000,00 kuna, a da joj je optuženik samo jedanput pomogao štihati vrt i da mu je u jednom navratu posudila par sto kuna koje joj je vratio. Također, od velikog su značaja i iskazi svjedoka M. M. i K. H., prijatelja optuženika, iz kojih jasno proizlazi da ih je optuženik 26. listopada 2018., dakle, dva nakon inkriminiranog događaja, putem poruke upućene im preko mobilnog uređaja zamolio da, u slučaju da ih netko pita za optuženika, lažu da je na moru.

13. Kada se navedeno poveže s nespornim činjenicama da je upravo optuženik s računa žrtve podigao sveukupno 10.000,00 kuna te je kod njega u trenutku uhićenja pronađeno sveukupno 4.391,00 kuna, a da je tijekom dva dana po počinjenju djela potrošio više od 6.000,00 kuna, prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća kao istinit ne samo dio obrane optuženika da je u kuću žrtve čija vrata su bila otključana kritične zgode ušao tek nakon što je čuo vrisak gdje je u kupaonici zatekao žrtvu kako leži na leđima nego i dio njegove obrane da je u kući sreo navodne počinitelje predmetnog kaznenog djela, braću S. i stanovitog gospodina P. koji su ga prijetnjama prisilili da za njih podigne novac s bankomata te u zamjenu za novac raznosi paketiće droge po G. Z.

14. Slijedom svega iznesenog, imajući pritom na umu i činjenicu da je optuženik, na upit suda, iskazao da ne zna imena braće S., ali da ih ima puno, da ne zna gdje žive niti gdje bi se mogli pronaći braća S. i gospodin P., kojim odbijanjem davanja bilo kakvih podataka u svrhu utvrđivanja istovjetnosti braće S. i osobe prezimena P. je u biti onemogućio provjeru gotovo najbitnijeg dijela njegove obrane, uz činjenicu da optuženik ispitivanje tih osoba tijekom dokaznog postupka ni u jednom navratu nije predlagao niti to čini sada u žalbi, u cijelosti su neprihvatljivi žalbeni prigovori da je prvostupanjski sud trebao po službenoj dužnosti provjerom podataka za te osobe provjeriti i taj dio obrane optuženika, kako to s pravom zaključuje drugostupanjski sud.

15. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni prigovori da nije pronađeno sredstvo kojim je kazneno djelo počinjeno te da na tijelu žrtve nisu pronađeni kontaktni biološki tragovi koji bi potjecali od optuženika, ni u najmanjoj mjeri ne dovode u pitanje pravilnost zaključka drugostupanjskog suda da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Naime, svi provedeni dokazi, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a drugostupanjski sud to utvrđenje opravdano prihvaća, i po ocjeni ovog trećestupanjskog suda upućuju na nedvojbeni zaključak da je upravo optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo.

16. Osporavajući nadalje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ustrajući na stavu obrane da je tempore criminis ,,zbog ukupnosti svih čimbenika“ bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri, ponavljajući tvrdnje iz žalbe izjavljene na prvostupanjsku presudu upire da je vještak psihijatar iskazujući na raspravi istakao da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imao podatke o količini alkohola ili opojnih droga u krvi optuženika tempore criminis te da bi takvi podaci utjecali na rezultate vještačenja.

III Kž 3/2021-7

16.1. Međutim, drugostupanjski je sud opravdano i ovaj žalbeni prigovor odbio kao neosnovan očitujući se navodom da su kod provođenja dopunskog vještačenja uzete u obzir sve dostupne okolnosti. Naime, optuženik kao i u prethodnim dijelovima žalbe u cijelosti zanemaruje sadržaj u tijeku postupka izvedenih dokaza. Propušta imati na umu da je u nekoliko navrata u svojoj obrani decidirano tvrdio da u vrijeme događaja nije bio pod utjecajem ni droga niti alkohola te da je svega bio svjestan, pojasnivši da nije pio ništa alkoholno, dok je u popodnevnim satima inkriminiranog dana konzumirao pola jointa. S obzirom na takav iskaz optuženika, vještak psihijatar je iskazujući na raspravi, ostajući kod osnovnog i dopunskog nalaza i mišljenja da su optuženikove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i mogućnosti upravljanja vlastitom voljom tempore criminis bile smanjene, ali ne bitno, istaknuo: „Kada govorimo o ovisnosti o psihoaktivnim tvarima uobičajeno u forenzičkom psihijatrijskom vještačenju razina navedenih sposobnosti i mogućnosti je smanjena bitno ukoliko se radi o izraženoj intoksikaciji“, „Navedeno konzumiranje kanabidoida ne mijenja niti medicinsku niti forenzičnu psihijatrijsku procjenu“, „..ne smatra da bi bilo kakav nalaz kanabinoida u urinu ili krvi bio od većeg značaja za forenzično fizijatrijske procjene“.

17. Slijedom navedenog, žalbom opt. K. V. nije dovedena u sumnju pravilnost ni pouzdanost utvrđenja svih odlučnih činjenica na kojima je utemeljen zaključak o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, a za koja su prvostupanjski i drugostupanjski sud dali jasne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj trećestupanjski sud, pa nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08- 19, po službenoj dužnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud trećeg stupnja, je utvrdio da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08-19.

19. Naime, prvostupanjskom je presudom optuženiku, na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvana uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru od 14. travnja 2017. broj K-7/2017. Ta je presuda postala pravomoćna 11. svibnja 2017. S obzirom na to da je vrijeme provjeravanja iz te presude iznosilo dvije godine, a pritom imajući na umu i rok od dvije godine nakon isteka vremena provjeravanja propisan u čl. 58. st. 7. KZ/11, krajnji rok u kojem se navedena uvjetna osuda mogla opozvati istekao je 11. svibnja 2021. Slijedom navedenog, budući da je u međuvremenu, nakon donošenja drugostupanjske presude istekao rok za opoziv uvjetne osude, trebalo je radi otklanjanja povrede kaznenog zakona do koje je došlo na optuženikovu štetu prvostupanjsku presudu u pogledu opoziva uvjetne osude iz citirane presude Općinskog suda u Zadru od 14. travnja 2017. broj K-7/2017. preinačiti i odlučiti da se kazna zatvora izrečena tom presudom u trajanju od šest mjeseci neće opozvati.

20. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik u potpunosti identičnim prigovorima kao i u žalbi na prvostupanjsku presudu, traži drugačiju ocjenu okolnosti odlučnih za izbor vrste i mjere kazne smatrajući da je kazna izrečena u predugom trajanju te da ne predstavlja ostvarenje generalne ni specijalne prevencije. Osim što paušalno tvrdi da su otegotne okolnosti precijenjene, optuženik smatra da su utvrđene olakotne

III Kž 3/2021-7

okolnosti podcijenjene. S tim u vezi upire na čitav kontekst obiteljskih prilika u kojima je odrastao ističući da se otac optuženika učestalo dovodio u alkoholizirano stanje te tukao i suprugu i djecu, pri čemu se i majka optuženika opijala te napustila djecu nakon punoljetnosti, slijedom čega se i sam optuženik prepustio konzumaciji alkohola i droge te postao ovisnik. Pored navedenog, u žalbi se ističe da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, da je imao emotivne veze koje su završile pobačajima o kojima nije bio obaviješten kao i da se radi o mladoj osobi koja do sada nije činila kaznena djela s elementima nasilja dok se, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, radi o podvojenoj ličnosti sklonoj halucinacijama i ovisniku o opijatima.

21. Izneseni žalbeni prigovori nisu osnovani jer su i prvostupanjski i drugostupanjski sud u svojim presudama pravilno utvrdili i ocijenili sve okolnosti koje su od značaja za izbor vrste i mjere kazne.

21.1. Tako su pravilno olakotnom cijenjene okolnosti obiteljskih prilika optuženika u kojima je odrastao zajedno s mlađom životnom dobi optuženika i činjenicom da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv.

21.2. Protivno navodima žalbe i prema ocjeni ovog trećestupanjskog suda, sve te olakotne okolnosti nisu takvog značaja da bi opravdavale izricanje optuženiku blaže kazne od one na koju je osuđen prvostupanjskom presudom, kako to s pravom zaključuje drugostupanjski sud. Ovo osobito kada se imaju na umu, žalbom optuženika u potpunosti zanemarene, otegotne okolnosti. Naime, radi se osobi koja je već ranije kazneno osuđivana i to za imovinska kaznena djela, što ukazuje da kaznena djela, pa i ovako teško kazneno djelo zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, čini motiviran stjecanjem protupravne imovinske koristi. Također, optuženik je kazneno djelo počinio prema osobi staroj 76 godina koju je poznavao od najranije životne dobi i s kojim je živio u istoj ulici, pri čemu brojnost utvrđenih ozljeda koje je žrtvi, sve u cilju da se domogne novca, nanio, ukazuje na izniman stupanj kriminalne volje i upornosti optuženika u počinjenju kaznenog djela.

21.3. Imajući na umu sve prethodno navedene okolnosti koje su odlučne za proces individualizacije kazne, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud trećeg stupnja, je stajališta da je upravo kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 29 godina koja je optuženiku prvostupanjskom presudom utvrđena zbog počinjenja teškog kaznenog djela ubojstva iz čl. 111. toč. 4. KZ/11, primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja odnosno težini i posljedicama djela te stupnju krivnje optuženika, ali i ličnosti počinitelja te pogodna za ostvarenje kako specijalno preventivne tako i generalno preventivne svrhe kažnjavanja. Naime, ocjena je i ovog trećestupanjskog suda da bi blaže kažnjavanje umanjilo značaj otegotnih okolnosti te posljedično dovelo do neispunjavanja svrhe kažnjavanja.

21.4. S obzirom na utvrđenu povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, ovaj trećestupanjski je sud, nakon što je prihvaćanjem utvrđene kazne dugotrajnog zakona za kazneno djelo iz čl. 111. toč. 4. KZ/11, uzeo utvrđenom i kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci koja je optuženiku izrečena opozvanom uvjetnom osudom iz presude Općinskog suda u Zlataru od 20. kolovoza 2018. broj K-273/2018-2, uz pravilnu primjenu odredaba za odmjeravanje kazne za djela počinjenja u stjecaju,

III Kž 3/2021-7

poštujući u cijelosti načelo asperacije kazne propisano čl. 51. st. 2. KZ/11, optuženika osudio na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 29 godina i šest mjeseci. Tako izrečenom jedinstvenom kaznom dugotrajnog zatvora izrazit će se društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

22. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o kazni.

23. Neosnovana je i žalba opt. K. V. zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi koju je kao počinitelj kaznenog djela protupravno stekao te žalba optuženika zbog odluke o izricanju sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, koje, doduše, u žalbi izrijekom ne ističe, ali su, u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08-17, sadržane u žalbi optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, ocjena je ovog trećestupanjskog suda da su obje te odluke donesene na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i u skladu s propisima citiranim u izreci prvostupanjske presude.

24. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija drugostupanjsku presudu, na temelju čl. 482. u vezi s čl. 490. st. 2. ZKP/08-19 odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.