Broj: Jž-3015/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. Ž.G., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću od 9. ožujka 2021., broj: Pp-324/2021, u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću od 9. ožujka 2021., broj: Pp-324/2021 proglašen je krivim okr. Ž.G. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 8. ožujka 2021. u 22,30 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 2.400,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne te je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 150,00 kuna.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava ličko-senjska, Policijska postaja Gospić, pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se okrivljeniku za počinjeni prekršaja izrekne kazna zatvora.
2.1. Žalba nije osnovana.
3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
4. Žaleći se zbog odluke o kazni, tužitelj navodi da je sud okr. Ž.G. zbog počinjenog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji proglasio krivim i kaznio novčanom kaznom u iznosu 3.000,00 kuna, a za koji je isti uhićen sve iz razloga jer je kritične prigode tokom cijelog dana činio nasilje u obitelji prema nevjenčanoj supruzi M.T.. Budući je isti ponovio nasilje, jer je pravomoćno već proglašen krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, tužitelj je u optužnom prijedlogu predložio kaznu zatvora u trajanju od najmanje 30 dana i zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji i obavezno liječenje od ovisnosti od alkohola, jer postoji bojazan da će okrivljenik nastaviti sa činjenjem prekršaja, dok je zatvorska kazna predložena iz razloga da do prekršaja ne bi došlo ponovno i da isti shvati štetnost svog ponašanja. Predlaže da se pobijana presuda u odluci o kazni preinači i okr. Ž.G. kazni kaznom zatvora, sve kako bi shvatio težinu počinjenog prekršaja i klonio se činjenja istog.
5. Prvenstveno, ističe se da je pobijanom presudom okrivljenik proglašen krivim da je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1., a ne čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Činjenica je da je optužni prijedlog podnesen zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, međutim tužitelj u žalbi ne ističe počinjenu povredu materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljenika, a ovaj drugostupanjski sud, u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti ispituje jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Iz navedenih razloga, ovaj sud, bez žalbe ovlaštenog tužitelja u odnosu na povredu materijalnog prekršajnog prava nije ovlašten preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela na način da bi utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario zakonsko obilježje težeg, kvalificiranog oblika prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, od onog za koji je proglašen krivim pobijanom presudom.
6. Dakle, iz izreke pobijane presude proizlazi da je okr. Ž.G. za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle osnovni oblik prekršaja nasilja u obitelji, izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna. Za predmetni prekršaj propisana je novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana.
7. Uzimajući u obzir navedeno, te cijeneći protupravnu količinu u postupanju okrivljenika (galama, vika i vrijeđanje pogrdnim riječima), koju je svojim iskazom potvrdila i ošt. M.T., navodeći da ju okrivljenik nije fizički napadao, ali je psihički bio nasilan prema njoj, uz činjenicu da je oštećenica iskazala, ukoliko okrivljenik održi obećanje da neće konzumirati alkohol ona nema nikakvog straha da bi ponovio nasilničko ponašanje prema njoj ili da bi je ozbiljnije ozlijedio ili životno ugrozio, jer se odlično slažu kada ne konzumira alkohol, te mu želi dati još jednu šansu, uz olakotne okolnosti koje je već cijenio prvostupanjski sud na strani okrivljenika, korektno držanje kod suda, iskreno priznanje prekršaja i njegovo imovinsko stanje, te utvrđenu otegotnu okolnost, ovaj drugostupanjski sud smatra da je novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, za počinjeni prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle iznad propisanog minimuma, primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
8. U odnosu na prijedlog tužitelja u optužnom prijedlogu da se okrivljenik kazni kaznom zatvora i da mu se izreknu zaštitne mjere, ističe se da je čl. 160. st. 2. t. 8. Prekršajnog zakona propisano da tužitelj u optužnom prijedlogu može predložiti vrstu, visinu i trajanje sankcije, a da takav prijedlog ne obvezuje sud. Osim navedenog, prvostupanjski je sud u obrazloženju odluke dao razloge zbog kojih nije izrekao predložene zaštitne mjere, te obrazložio odluku o odabiru blaže vrste propisane kazne.
9. U izrečenu novčanu kaznu pravilno je prvostupanjski sud uračunao oduzimanje slobode okrivljenika kao 600,00 kuna novčane kazne, te upozorio okrivljenika na pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.
10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. veljače 2022.
Zapisničar :
Predsjednica vijeća:
Robert Završki v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
