REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-91/2019-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić predsjednice vijeća te Saše Cvijetića i Sandre Juranović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Jadranke Đaković, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž.S., zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17- dalje KZ/11), rješavajući žalbu optuženog Ž.S. izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja K-540/2018 od 19. studenog 2018., u javnoj sjednici vijeća u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog Ž.S. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-540/18 od 19. studenog 2018. optuženi Ž.S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji opisanim u članku 179.a KZ/11 te je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu zatvora mu je na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. ožujka do 27. lipnja 2018. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje: ZKP/08), optuženik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.164,00 kune, od čega iznos od 1.664,00 kuna predstavlja trošak sudsko psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 500,00 kuna predstavlja sudski paušal.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi Ž.S. po branitelju V.G. odvjetniku iz S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, time da iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a s prijedlogom da se usvoji žalba i ukine prvostupanjska presuda i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači prvostupanjska presuda na način da se optuženiku izrekne znatno blaža kazna. Ujedno je zahtijevano da se branitelj obavijesti o sjednici vijeća drugog stupnja.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kazneno postupku ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

5. Na sjednicu vijeća drugog stupnja nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, optuženi Ž.S. i branitelj optuženika odvjetnik V.G. iz S. Sjednica je održana u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženika i branitelja optuženika u smislu članka 475. stavka 5. ZKP/08.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvenstveno, nije u pravu optuženi Ž.S. kada navodi da iz izreke i obrazloženja pobijane presude nije moguće utvrditi vrijeme i radnju počinjenja predmetnog kaznenog djela, odnosno da nije jasno kako je utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo u razdoblju od sredine srpnja 2017. do 26. ožujka 2018., jer da se u činjeničnom opisu stavlja na teret samo jedna konkretna radnja počinjenja od 26. ožujka 2018., kao i da se ne navodi kojim riječima je optuženik vrijeđao oštećenicu, a isto da nije ni obrazloženo, čime u stvari presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja izreka pobijane presude je razumljiva, sadrži vrijeme i radnju počinjenja, te nije proturječna sama sebi niti razlozima o odlučnim činjenicama koji su jasni i sadržani u obrazloženju.

8. Naime, iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je na temelju iskaza oštećene S.S. utvrđeno da je optuženik upravo u razdoblju od sredine srpnja 2017. pa do 26. ožujka 2018. odnosno do podnošenja kaznene prijave, između ostalog govorio joj da nije normalna, što svakako predstavlja vrijeđanje, ali ju je isto tako i gurao, uhvatio za kosu i glavom udarao u vrata, te je u više navrata pljuvao, jednom mahao sjekirom i govorio da će joj razbiti auto, a isto tako govorio da će poubijati njenu obitelj odnosno njenu majku i djecu, što je navedeno i u činjeničnom opisu izreke pobijane presude. Stoga, kako pobijana presuda sadrži vrijeme, mjesto i način počinjenja predmetnog kaznenog djela, što je jasno i obrazloženo, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog zakona.

9. Nadalje, suprotno navodima u žalbi prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je za svoja utvrđenja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Naime, žalitelj osporava utvrđeno činjenično stanje jer da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice koja da je u jednom trenutku navela da joj se sve zbrkalo i da u ništa više nije sigurna, a nije uzeo u obzir iskaz optuženika, te nije ni u svojstvu svjedoka ispitao majku žrtve koja se mogla očitovati na okolnosti događaja.

11. Međutim, u pravu je prvostupanjski sud kada je prihvatio iskaz žrtve S.S., koja je teretila optuženika upravo na način kako to stoji u izreci prvostupanjske presude, kao uvjerljiv, detaljan, ali i bez razloga da optuženika neistinito tereti. Pri tome se navod oštećenice još u istrazi „da joj se sad sve zbrkalo pa više nije sigurna“, odnosio na upit da li je optuženik prijetio da će i nju ubiti, pa je taj dio u pobijanoj presudi izostavljen iz činjeničnog opisa, pa suprotno navodima u žalbi, taj dio njenog iskaza i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne utječe na istinitost i vjerodostojnost njenog iskaza.

12. Pored toga takav iskaz oštećenice je ujedno potkrijepljen i nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra vezano za optuženikovu sklonost rješavanju konfliktnih situacija konzumiranjem alkohola, kako je to i obrazloženo u pobijanoj presudi, u kojoj je prvostupanjski sud ujedno i obrazložio da iskazu optuženika ne vjeruje jer je suprotan takvim dokazima. Isto tako pored tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije bilo potrebe za ispitivanjem u svojstvu svjedoka majke optuženika, koji dokaz nije niti predložen tijekom prvostupanjskog postupka.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da je optuženi Ž.S. postupio na način opisan u izreci pobijane presude te da su se u takvom njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a. KZ/11, pa ga je ispravno proglasio krivim te je za svoja utvrđenja iznio jasne i dostatne razloge.

14. Nadalje, nije prihvatljiva žalba optuženika niti zbog odluke o kazni, u kojoj žalbi se ukazuje da oštećenica sada ne inzistira na kaznenom progonu i ne želi se rastati od optuženika, a izrečena kazna da neće doprinijeti poboljšanju odnosa između optuženika i oštećenice. Isto iz razloga jer je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i visine kazne postupio u smislu članka 47. KZ/11, te pravilno cijenio otegotne okolnosti pri čemu osobito optuženikovu višestruku osuđivanost i to kako zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, tako i zbog kaznenih djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, napada na službenu osobu, prijetnje, teške tjelesne ozljede i ubojstva u pokušaju, kao i dug period počinjenja predmetnog kaznenog djela, te mu pravilno olakotnim cijenio nezainteresiranost žrtve za njegov kazneni progon. Stoga je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, primjerena stupnju krivnje optuženog Ž.S. i jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, te će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija presudu, a niti povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je u skladu s člankom 482. ZKP/08. žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u izreci ove presude.

Rijeka, 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Jadranka Đaković

OPĆINSKOM SUDU U SPLITU

Vraćamo spis poslovnog broja K-540/2018 s 5 (pet) primjeraka presude ovoga suda, time da je jedan primjerak neposredno dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.