Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1732/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika V. Š. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u R., protiv tuženika - protutužitelja D. T. vlasnika BO „Z.“ iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćnici P. V., odvjetnici u OD V. i p. d.o.o. u R., radi naknade štete, te u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja D. T., vlasnika BO Z. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćnici P. V., odvjetnici u OD V. i p. d.o.o., protiv tužitelja-protutuženika V. Š. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1214/2012-61 od 25. lipnja 2021., ispravljene rješenjem poslovni broj P- 1214/2012-73 od 16. srpnja 2021., u sjednici održanoj dana 9. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod točkom I. 1. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika radi isplate iznosa od 230.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama koje teku od 1. siječnja 2011. do isplate.

II. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja.

r i j e š i o  j e

Ukida se pobijana presuda u dijelu pod točkom I.1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika radi isplate iznosa od 460.000,00 kuna ukupno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 230.000,00 kuna teku od 1. siječnja 2012., te na iznos od 230.000,00 kuna od 1. siječnja 2013., u dijelu pod točkom I.2. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika radi naknade parničnog troška te u odluci pod točkom III. izreke kojom je odlučeno o naknadi troškova postupka te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja-protutuženika i protutužbeni zahtjevi tuženika-protutužitelja te je odlučeno sljedeće:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 690.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 230.000,00 kn od dana 1. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 230.000,00 kn od dana 1. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 230,000,00 kn od dana 1. siječnja 2013. do isplate

sve po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena,

i sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u roku od 15 dana."

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tužitelju V. Š. iz K., (OIB: …) da tužitelju D. T. vl. BO Z. iz D., (OIB: …) isplati iznos od 11.355,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos počevši od 1. travnja 2010. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17 % godišnje, a od srpnja 2011. do isplate po stopi od 15 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 %-tnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju V. Š. iz K., (OIB: …) da tužitelju D. T. vl. BO Z. iz D., (OIB: …) isplati iznos od 7.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos počevši od 1. travnja 2010. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17 % godišnje, a od srpnja 2011. do isplate po stopi od 15 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 %-tnih poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tužitelju V. Š. iz K., (OIB: …) da tužitelju D. T. vl. BO Z. iz D., (OIB: …) isplati iznos od 162.700,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos i to:

- 103.300,00 kn počev od 1. siječnja 2011. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17 % godišnje, a od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 15 % godišnje,

59.400,00 kn počevši od 1. siječnja 2012. godine do isplate po stopi od 15 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 %-tnih poena, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak nastao tijekom postupka."

2. Pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-1214/2012-73 od 16. srpnja 2021. ispravljena je navedena prvostupanjska presuda u uvodu u oznaci prezimena tuženika-protutužitelja te u oznaci OIB-a stranaka, kako je u izreci toga rješenja precizno navedeno.

3. Žali se tužitelj-protutuženik i pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači i prihvati istaknuti tužbeni zahtjev, uključujući i zahtjev za naknadu parničnih troškova, podredno, da se u tom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik-protutužitelj je podnio žalbu protiv dijela presude pod točkom II. izreke kojim je odbijen njegov protutužbeni zahtjev te pod točkom III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka, također, zbog svih žalbenih razloga, predlažući u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu s žalbenim prijedlozima, podredno, ukinuti i predmet u tom djelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tužitelja-protutuženika djelomično je osnovana.

7. Žalba tuženika-protutužitelja nije osnovana.

8. U ovome stadiju odlučivanja, predmet postupka je:

- zahtjev tužitelja-protutuženika V. Š. iz K. (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv tuženika-protutužitelja D. T., vlasnika BO Z. iz D. (u daljnjem tekstu: tuženik), radi isplate ukupno iznosa od 690.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih godišnjih iznosa do isplate, od čega

a) iznosa od 230.000,00 kuna na ime naknade štete iz osnove izgubljene dobiti nastale društvu U. d.o.o. u razdoblju od 1. ožujka 2010. do 1. listopada 2010. (u kojem je društvo U. d.o.o. bilo ovlašteno brodicu P. reg. oznake … MD, vlasništvo tužitelja, koristiti kao zakupnik (najmoprimac) temeljem Ugovora, nazvanog Ugovor o najmu brodice, sklopljenog s tužiteljem kao zakupodavcem (najmoprimcem) 1. ožujka 2010., zbog nemogućnosti korištenja navedene brodice vlasništvo tužitelja, uslijed oštećenja nastalih krivnjom tuženika tijekom popravka brodice, koje potraživanje je oštećenik društvo U. d.o.o. ustupio tužitelju Ugovorom o cesiji od 26. travnja 2012. ovjerenim od strane Z. V., javnog bilježnika u R.,

b) iznosa od 460.000,00 kuna ukupno na ime naknade štete iz osnove izgubljene dobiti zbog nemogućnosti korištenja brodice P. u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti prijevoza putnika, odnosno, pružanja turističkih usluga jednodnevnim izletima brodom i panoramskih vožnji radi razgledavanja priobalja (koju djelatnost je trebalo obavljati i društvo U. d.o.o tijekom sezone 2010.), od strane osobno tužitelja tijekom sezona 2011. i 2012.,

- zahtjev tuženika radi isplate

a) iznosa od 11.355,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2010. do isplate na ime izvršenih radova bojanja i pripreme za bojanje predmetne brodice vlasništvo tužitelja,

b) iznosa od 7.800,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na ime "ležarine" brodice P. na suhom doku u luci K. (kojeg koristi tuženik) 30 dana, te c) iznosa od 162.700,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete zbog nemogućnosti korištenja za obavljanje djelatnosti brodogradilišta velikog dijela manipulativnog prostora na rivi u koncesiji brodogradilišta tuženika, na kojem se nalazila brodica P. u razdoblju od travnja 2010. do podnošenja protutužbe 4. svibnja 2012.

9. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2339/2010 od 28. travnja 2014., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4225/2014 od 22. srpnja 2015., tuženik je, kao osoba odgovorna za štetu nastalu na brodici P. vlasništvo tužitelja, obvezan tužitelju na ime naknade nastale štete na brodici isplatiti iznos od 108.138,56 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, što u ovoj fazi postupka nije sporno.

10. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovane, kako tužbeni zahtjev tužitelja, tako i protutužbeni zahtjev tuženika jer je smatrao utvrđenim

- Ugovor o ustupu tražbine, na kojem tužitelj da zasniva svoj odštetni zahtjev za štetu nastalu 2010., ne predstavlja valjani pravni posao niti valjanu pravnu osnovu njegovog odštetnog zahtjeva te da bi tužitelj od tuženika za to razdoblje osnovano mogao zahtijevati samo isplatu izgubljene najamnine, odnosno zakupnine,

- tužitelj nije dokazao da bi u razdoblju od 2011. i 2012. koristio spornu brodicu P. u svrhu obavljanja djelatnosti prijevoza putnika, točnije, da mu je u navedenom razdoblju nastala šteta iz osnove izmakle koristi zbog nemogućnosti realiziranja prijevoza putnika brodicom P.

- tuženiku ne pripada zahtijevana naknada iz svih traženih osnova iz razloga što tuženik u postupku nije precizno konkretizirao izvedene radove na brodici, niti dokazao visinu naknade s obzirom na proturječne izjave tijekom postupka, kao i da mu naknada iz osnove ležarine i izgubljene dobiti ne pripada s obzirom na ne dokazanu izgubljenu dobit i krivnju samog tuženika za oštećenja na brodici i njezin ne popravak.

11. Žalbenim razlozima stranaka nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 230.000,00 kuna na ime izgubljene dobiti 2010., kao i protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti.

12. Obična šteta i izmakla korist propisani su odredbama članka 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO), a u smislu navedenih odredaba, pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

13. U konkretnom slučaju, tužitelj zahtjeva od tuženika isplatu izmakle koristi koju bi ostvario obavljanjem turističke (gospodarske) djelatnosti prijevoza putnika brodicom P. u njegovom vlasništvu, u razdoblju 2010., 2011. i 2012., tvrdeći da je u ostvarivanju tražene dobiti spriječen tuženikovom štetnom radnjom, za što je nedvojbeno odgovoran tuženik.

14. U okolnostima kada je, vezano za korištenje brodice P. u razdoblju od 1. ožujka 2010. do 1. listopada 2010., tužitelj kao zakupodavac (u Ugovoru naveden kao najmodavac), sklopio ugovor s trećom osobom U. d.o.o. kojim je brodicu dao u zakup imenovanoj trećoj osobi kao zakupcu, tužitelj ne može osnovano od tuženika zahtijevati isplatu naknade izgubljene dobiti odnosno izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja brodice u svrhu prijevoza putnika naprosto iz razloga što niti ne tvrdi da bi u tom razdoblju po redovnom tijeku stvari brodicu (koju je dao u zakup trećoj osobi) koristio za navedenu djelatnost.

15. Jednako tako, tužitelj svoj zahtjev radi isplate iznosa od 230.000,00 kuna koji se odnosi na izgubljenu dobit 2010., ne može osnovano temeljiti niti na ugovoru o cesiji sklopljenom s trećom osobom U. d.o.o., kojim mu je treća osoba ustupila svoju tražbinu koju navodno iz ove osnove ona ima prema tuženiku.

16. Naime, između štete koju treća osoba trpi zbog toga što joj tužitelj nije predao brodicu u stanju podobnom za prijevoz putnika i štetne radnje tuženika ne postoji očuvana izravna uzročno-posljedična veza u smislu odredaba članka 1089. stavka 3. ZOO-a.

17. Takav zahtjev treća osoba bi eventualno mogla isticati prema tužitelju kao odštetni zahtjev za naknadu štete nastale zbog neispunjenja ugovorne obveze, predaje brodice u ispravnom stanju za obavljanje ugovorene djelatnosti, ali ne osnovano i prema tuženiku.

18. U tom smislu, potraživanje treće osobe opisano u Ugovoru o cesiji sklopljenom između tužitelja kao cesionara i treće osobe U. d.o.o. R. kao cedenta, na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje izmakle dobiti za 2010. prema tuženiku, točnije, potraživanje treće osobe koje je bilo predmet ustupa tužitelju, ne postoji.

19. Utoliko je prvostupanjski sud s pravom smatrao da sporni ugovor o cesiji ne može predstavljati valjanu pravnu osnovu potraživanja tužitelja prema tuženiku jer je pretpostavka pravnog učinka takvog ugovora, u smislu odredaba članka 80. ZOO-a, postojanje tražbine koja se prenosi i može prenijeti ugovorom.

20. Iz iznesenih razloga pravilno je prvostupanjski sud primijenio citirane mjerodavne materijalno-pravne odredbe kada je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i isti odbio.

21. Također, u situaciji kada je tuženik pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen odgovornim za oštećenja nastala na brodici P. vlasništvo tužitelja, zbog kojih u cijelom spornom razdoblju nije bilo moguće brodicu koristiti za obavljanje djelatnosti prijevoza putnika, s pravom je prvostupanjski sud otklonio osnovanost protutužbenih zahtjeva tuženika te je pravilno iste odbio.

22. S tim u svezi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako rezultati provedenog postupka ne daju valjano uporište za zaključak da je tuženik, u ispunjenju ugovora kojeg je sklopio s tužiteljem, odnosno, s njegovim pravnim prednikom, obavio bilo kakve radove popravka brodice za koje bi na strani tužitelja postojala obveza isplate naknade jer tuženik nije dokumentirano dokazao, kako izvršene radove, tako ni visinu zahtijevane naknade.

23. Pretpostavka osnovanosti odštetnog zahtjeva radi isplate izmakle koristi, u skladu s naprijed citiranim odredbama članka 1089. ZOO-a, podrazumijeva, između ostalog, dobitak koji se osnovano mogao očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom štetnom radnjom ili propuštanjem.

24. U obrazloženju svog odštetnog zahtjeva tuženik nije određeno naznačio što predstavlja štetnu radnju tužitelja, a nije ni dokazao opće pretpostavke odštetne odgovornosti.

25. Stoga, nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika o postojanju odgovornosti tužitelja za navodno neostvareno očekivano plaćanje dnevnog veza od strane drugih vlasnika brodica i neostvarenu zaradu obavljanjem drugih poslova, jer za takvu (eventualno) nastalu štetu nije dokazana odštetna odgovornost tužitelja.

26. Iz iznesenih razloga, kako u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 230.000,00 kuna na ime naknade štete za 2010., kao i protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti, nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuju stranke u svojim žalbama, a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, djelomično žalbu tužitelja i žalbu tuženika u cijelosti valjalo je odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu u navedenom odbijajućem pobijanom dijelu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a.

27. Međutim, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 460.000,00 kuna ukupno na ime izmakle dobiti zbog nemogućnosti korištenja predmetne brodice u razdoblju 2011. i 2012. za djelatnost prijevoza putnika, činjenični i pravni zaključci prvostupanjskog suda izneseni u pobijanoj presudi ne mogu se za sada sa sigurnošću prihvatiti kao pravilni, što osnovano u žalbi ističe tužitelj.

28. Obrazlažući kako u postupku na temelju izvedenih dokaza koje je predložio tužitelj, nije utvrđeno postojanje zakonom propisanih pretpostavki za traženu naknadu štete u ovome dijelu i odštetnu odgovornost tuženika, prvostupanjski sud je konstatirao kako dostatne dokaze u tom smislu ne predstavljaju

- činjenica da je tužitelj 2010. kupio predmetnu brodicu od svjedoka U. s namjerom obavljanja djelatnosti prijevoza putnika radi ostvarivanja ekonomske dobiti,

- činjenica što je tužitelj u ranijem razdoblju bio vlasnik glisera s padobranom s kojim je ostvarivao zaradu obavljajući odgovarajuću djelatnost u turizmu,

- činjenica sklapanja Ugovora o najmu (zakupu) brodice s trećom osobom prvu godinu nakon kupnje,

- činjenica da je u razdoblju od 2011. do 2014. tužitelj imao registriran obrt na svoje ime upravo za obavljanje djelatnosti prijevoza putnika brodom sezonskog karaktera,

pri tome propustivši navedene činjenice i okolnosti dovesti u vezu s ukupnosti rezultata provedenog postupka, te izvedene dokaze ocijeniti potpuno i pravilno, kako to nalažu odredbe članka 8. ZPP-a, na što u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj. 29. U tom smislu, osnovano tužitelj u žalbi upozorava da je prvostupanjski sud propustio pravilno ocijeniti iskaz saslušanog svjedoka A. U., koji je iskazivao o okolnostima sklapanja Ugovora o kupoprodaji brodice te svrsi i načinu namjeravanog korištenja iste od strane tužitelja, ali i iskaz samog tužitelja, u kontekstu ostalih izvedenih dokaza.

30. Konačno, valja naglasiti da prvostupanjski sud nije bio ovlašten, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja sadržana u odredbama članka 221.a ZPP-a, odbiti u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, istodobno odbijajući prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza predloženih na sporne okolnosti postojanja i visine štete, u ovom slučaju, izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem i pribavljanje relevantnih podataka o ostvarenoj dobiti.

31. U tom kontekstu, kako je donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 8. i članka 221.a ZPP-a što je utjecalo na donošenje zakonite odluke, na koji način je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbom članka 8. i članka 221.a ZPP-a, a kako je odlučno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, radi čega je potrebno pred prvostupanjskim sudom održati novu glavnu raspravu, djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, pobijanu presudu valjalo je ukinuti u dijelu pod točkom I.1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od ukupno 460.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama i u odluci o troškovima postupka te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredaba iz članka 369. stavka 1. i članka 370. u svezi s odredbama članka 166. stavka 2. ZPP-a.

32. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dopuniti činjenično stanje izvođenjem predloženih dokaza, imajući u vidu upute i primjedbe iz ovoga rješenja, nakon čega će o tužbenom zahtjevu tužitelja u ukinutom dijelu donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

U Splitu, 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Marijan Miletić,v.r.