REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 373/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. P. G. zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 12. svibnja 2020. broj K-21/2019., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08) opt. P. G. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvo u pokušaju iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

I Kž 373/2020-6

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. P. G. po branitelju, odvjetniku M. M., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te uz molbu da se izvijeste o održavanju sjednice vijeća.

4. Spis je u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Iako su o sjednici vijeća, u skladu s odredbom čl. 475. st. 2. ZKP/08, uredno izviješteni Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, opt. P. G. i branitelj optuženika, odvjetnik D. M., stranke nisu pristupile pa je sjednica, u skladu s odredbom čl. 475. st. 4. ZKP/08, održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba nije osnovana.

7. Uvodno treba istaknuti da je ranija oslobađajuća presuda protiv opt. P. G. prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. svibnja 2019. broj I Kž 654/2018-7 s uputom prvostupanjskom sudu da se u ponovljenom postupku pred potpuno izmijenjenim vijećem provedu sve već provedeni dokazi, a po potrebi i drugi.

8. U ponovljenom suđenju, prvostupanjski je sud, pored već provedenih dokaza, ispitivanja oštećenog V. K., svjedoka R. O. te vještaka medicinske struke dr. D. M., u svojstvu svjedoka ispitao N. K., M. K., S. K. i M. K. P., na temelju kojih dokaza je njihovom kritičkom analizom i pravilnom ocjenom kako svakog za sebe tako i u odnosu i s drugim provedenim dokazima osnovano zaključio da kazneno djelo ubojstva u pokušaju koje je opt. P. G. stavljeno na teret u ovom kaznenom postupku nije dokazano.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud trebao na temelju izvedenih dokaza donijeti drugačije zaključke u pogledu odlučnih činjenica. Tako, prigovarajući ocjeni dokaza prvostupanjskog suda, prije svega, tvrdi da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio vjerodostojnost iskaza svjedokinje S. K. Naime, s obzirom na to da je ta svjedokinja iskazala da ju je nepoznati muškarac primio za stražnjicu, a iz iskaza svjedoka D. K. P. proizlazi da se prepirao s jednom djevojkom koja ga je optužila da ju je uhvatio za stražnjicu, pri čemu je optuženik u obrani istakao da je kritične zgode čuo kako D. K. P. djevojci koja je sjedila iza njega govori „mlada damo nisam te ja“, državni odvjetnik ističe da je taj, po svjedokinji S. K., nepoznati mladić koji ju je primio za stražnjicu mogao biti samo i isključivo svjedok D. K. P. Slijedom takvog rezoniranja, državni odvjetnik zaključuje da je iskaz te svjedokinje neistinit ne samo u dijelu u kojem iskazuje o identitetu osobe koja ju je primila za stražnjicu nego i u dijelu u kojem iskazuje da je upravo optuženik bio taj koji joj je priskočio u pomoć te da u ruci optuženika nije vidjela nikakav nož.

9.1. Međutim, kod takvih žalbenih prigovora državni odvjetnik propušta imati na umu da utvrđenje točnog identiteta osobe koja je svjedokinju S. K. kritične zgode primila za stražnjicu nije od odlučnog značaja za zaključak o ostvarenju obilježja terećenog kaznenog djela pa nije bitno za zaključak o kaznenoj dogovornosti optuženika.

I Kž 373/2020-6

Uostalom, optuženik je u obrani decidirano iskazao da svjedokinja S. K. nije bila ta koja se inkriminiranog događaja prepirala s D. K., koja tvrdnja je potkrijepljena i iskazom svjedoka D. K. P., što se žalbom državnog odvjetnika u potpunosti zanemaruje.

9.2. U daljnjem nastojanju da diskreditira iskaz svjedokinje S. K., državni odvjetnik u žalbi potpuno promašeno upire na sadržaj policijskog izvješća ... Policijske postaje Z. sačinjen tijekom uredovanja policijskih službenika netom nakon inkriminiranog događaja, a iz kojeg proizlazi da je S. K. zatečena na mjestu događaja te da je tada izjavila da ju je muškarac po imenu P. G. udario šakom u nos. Naime, iako i sam državni odvjetnik u žalbi ističe da se ne radi o dokazu koji se može koristiti u postupku, smatra da je prvostupanjski sud, po službenoj dužnosti, trebao u svojstvu svjedoka ispitati te policijske službenike, a s obzirom na to da sa svjedokinjom nije vođen obavijesni razgovor.

9.3. Kod takvih žalbenih prigovora, treba osobito naglasiti da iz spomenutog izvješća proizlazi da su policijski službenici u okviru policijskih ovlasti poduzimali izvidne mjere iz čl. 207. st. 1. ZKP/08, međutim da osim spoznaja do kojih se došlo vlastitim opažanjem, predmetno izvješće, protivno odredbi čl. 207. st. 4. ZKP/08, sadrži i izjave koje su pojedini građani dali u prikupljanju obavijesti odnosno koje su tijekom razgovora na licu mjesta dale zatečene osobe, pored ostalih i svjedokinja S. K. Kraj takvog stanja stvari, imajući pritom na umu da djelatnici policije ne mogu u svojstvu svjedoka iskazivati o tako pribavljenim saznanjima, već se mogu ispitivati isključivo o tijeku provedene radnje i onome što su uočili na licu mjesta, odnosno o svojim osobnim opažanjima jer bi se, u protivnom, policijska saznanja dobivena u razgovoru s građanima na zaobilazan način unosila u dokazni materijal, što je suprotno čl. 207. st. 1. ZKP/08, izneseni žalbeni navodi u cijelosti su neprihvatljivi. Prema tome, iako zaprimanje obavijesti ne predstavlja nezakonitu radnju, sadržaj onoga što je građanin rekao policijskom službeniku ne može biti predmet dokazivanja ni izravno, čitanjem izvješća, u skladu s čim predmetno policijsko izvješće u ovom kaznenom postupku nije niti pročitano, niti posredno, ispitivanjem policijskog službenika o sadržaju te obavijesti, kako to potpuno neosnovano ističe državni odvjetnik u žalbi.

10. Nadalje, prigovarajući, ocjeni dokaza prvostupanjskog suda, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno ne prihvaća vjerodostojnost iskaza oštećenog V. K. i svjedoka R. O. ističući da su ti svjedoci u prethodnom postupku iskazali da je optuženik na inkriminirani način pokušao nožem ubosti oštećenika. Pri tome žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud olako prihvaća obranu optuženika da kritične zgode nije imao nikakav nož samo zbog toga što je takva obrana podržana iskazima svjedoka J. Č., M. K. P., D. K. P. te S. K., a nož kao sredstvo počinjenja djela nije pronađen.

10.1. Niti ovakvim paušalnim žalbenim prigovorima, bez dodatne kritične analize izvedenih dokaza, osobito iskaza oštećenika i svjedoka R. O., ni u najmanjoj mjeri nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane odluke.

10.2. Naime, oštećeni V. K. je opisujući kako je zadobio ozljedu ruke u prethodnom postupku iskazao da je kritične zgode opt. P. G. iz okopojasne torbice izvadio nož i

I Kž 373/2020-6

počeo mahati rukom krećući se unazad, nakon čega je optuženik u nekoliko navrata rekao „ubit ću te, majku ti jebem“ te ga, ničim izazvan, krenuo ubosti u predjelu prsa, a on da je svojom rukom uhvatio za oštricu noža dok mu se nož nalazio na 5 cm od prsa pa je, nakon što je vidio krv na šaci, bacio optuženika na pod i držao ga dok mu nije ispao nož iz ruke. Oštećenik je potom na raspravi izmijenio svoj iskaz vezano uz činjeničnu tvrdnju iz optuženice da je optuženik „nožem zamahnuo prema prsima oštećenika s ciljem da ga usmrti“ navodeći da optuženik kritične zgode zamahivao nožem najprije lijevo desno, a zatim gore dolje dok ga u jednom trenutku baš nije išao ubosti od prsiju prema gore, pri čemu ne zna je li to bilo u predjelu vrata, oka, glave ili ramena.

Svjedok R. O. je pak iskazujući u prethodnom postupku drugačije opisao tijek inkriminiranog događaja. Iskazao je da je opt. P. G. nekontrolirano mahao nožem te potom s nožem u ruci krenuo prema njemu i oštećeniku pa je on, u namjeri da se obrani, nogom odgurnuo optuženika koji je pao na pod, nakon čega se digao s poda i krenuo prema oštećeniku s nožem, a oštećnik ga je odmah uhvatio rukom za oštricu noža i istrgnuo mu nož iz ruke. Taj je svjedok na raspravi, nakon što je prvo rekao da nije vidio tko je ozlijedio oštećenika i na koji način niti da je vidio da je oštećenik istrgnuo nož iz ruku optuženika, iskazao da je prava istina da je vidio da je oštećenik uhvatio rukom za oštricu noža i to u trenutku kad su njih dvojica bila na podu.

10.3. Kada se takvi iskazi oštećenog V. K. i očevica inkriminiranog događaja svjedoka R. O., dovedu u vezu s činjenicom da ni oštećenik niti svjedok prilikom provođenja radnje prepoznavanja nisu prepoznali opt. P. G. dok su netom nakon inkriminiranog događaja u Ambulanti hitne pomoći naveli da je ozljeda oštećenika nastala od razbijene boce, neovisno o razlozima kojima su kasnije takvo njihovo postupanje nastojali opravdati, te s činjenicom da je svjedok R. O. iskazujući na raspravi 4. lipnja 2018. istaknuo da nije siguran nalazi li se počinitelj kaznenog djela u sudnici, dok je oštećenik iskazujući u ponovljenom postupku, okrenuvši se prema optuženiku, istaknuo da mu se čini da „to nije taj dečko, kao da je tada bio jedan visočiji tip“, prvostupanjski sud s pravom nedosljedne iskaze tih svjedoka, nakon njihove temeljite analize i ocjene, nije prihvatio kao vjerodostojne.

10.4. Ispravnost takve ocjene dokaza i ovaj drugostupanjski sud nalazi u tome što su obojica u više navrata mijenjali svoje iskaze, osobito u odnosu na bitnu okolnost kako je do ozljede oštećenika točno došlo, pri čemu u opisu samog nastanka ozljede oštećenika nisu ni međusobno u suglasju niti su potkrijepljeni iskazima ostalih ispitanih svjedoka. Naime, svjedoci M. K. P., D. K. P. i S. K. koji su kritične zgode bili u društvu optuženika, ali i svjedok J. Č. koji je prijatelj oštećenika i svjedoka R. O. koji se netom nakon inkriminiranog događaja čuo s R. O. i otišao ga posjetiti u Ambulantu hitne pomoći, suglasno tvrde da optuženik kritične zgode nije imao nož.

10.5. Osim toga, vještak medicinske struke D. M. je u nalazu i mišljenju, te iskazujući u više navrata na raspravi, naveo da dopušta mogućnost da bi oštećenik ozljedu takvih karakteristika (reznu ranu duljine 7-8 cm) zadobio na način da je uhvatio nož dok je počinitelj mahao nožem lijevo desno ili da je počinitelj bio u ležećem položaju, a oštećenik iznad počinitelja. Međutim, isto je tako dopustio mogućnost da bi ozljeda jednakih svojstava nastala i na način da se oštećenik porezao na razbijenu bocu, pri

I Kž 373/2020-6

čemu se može raditi o krhotini boce, čaše, pepeljare i sl. Naveo je da se ne može ocijeniti u kojem je smjeru povlačeno sredstvo u odnosu na dlan niti se može zaključivati o položaju noža u prostoru, orijentaciji oštrice ili u kojem je smjeru bilo kretanje noža u odnosu na tijelo oštećenika. Prema tome, iz svih navedenih dokaza slijedi da se ne može isključiti da oštećenik nije ozlijeđen nožem već je moguće da je ozljedu ruke zadobio na način da se porezao na razbijen stakleni predmet o kojima govori vještak D. M.

10.6. Pored navedenog, za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenika i svjedoka R. O., protivno prigovorima u žalbi, nisu bez značaja niti svjedočki iskazi N. i M. K., koji, suprotno od iskaza oštećenika i svjedoka R. O., tvrde da se kritične zgode uopće nisu nalazili u ugostiteljskom objektu C.

10.7. Daljnjim žalbenim prigovorima, upirući na ostvarenje žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik ukazuje na propust prvostupanjskog suda da u svojstvu svjedoka ispita voditelja ugostiteljskog objekta C.

I. Lj. ističući da je svjedok R. O. iskazao da je upravo od voditelja lokala po nadimku Lj. saznao da je P. G. bio taj koji je te večeri, kada se inkriminirani događaj zbio, imao nož. Međutim, kraj takvih rezultata dokazne građe, prvostupanjski je sud s pravom, pozivajući se čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08, kao nevažan odbio prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita I. Lj. uz sasvim opravdano obrazloženje da su do tada provedenim dokazima utvrđene sve bitne činjenice te bi se izvođenjem tog dokaza postupak nepotrebno odugovlačio.

10.8. Prema tome, prigovorima istaknutima u žalbi državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda koja se temelje na pravilnoj ocjeni rezultata provedenog dokaznog postupka pa nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud savjesnom analizom i ocjenom dokazne građe osnovano utvrdio da izvedeni dokazi ne daju osnova za pouzdan i siguran zaključak da je opt. P. G. na način i pod okolnostima kako mu se to optužnim aktom stavlja na teret počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju. Stoga je, budući da je sve ostalo na razini sumnje, nedovoljno za donošenje osuđujuće presude koja mora biti rezultat utvrđenja bitnih činjenica s potrebnom sigurnošću, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza te dosljedno primjenjujući pravno logičko pomagalo in dubio pro reo prvostupanjski sud zakonito i osnovano na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 opt. P. G. oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. KZ/11.

12. Državni odvjetnik u žalbi ukazuje i na mogućnost da je opt. P. G. kritične zgode izvadio nož kako bi se obranio od fizičkog napada postupajući ili u nužnoj obrani ili u prekoračenju granica nužne obrane, međutim, da je, s obzirom na to da je optuženik dosljedno poricao da bi uopće imao nož, u tom pogledu izostala zakonska intervencija državnog odvjetnika u smislu odustanka od kaznenog progona ili pak izmjene činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije kaznenog djela iz optužnice. Međutim, takve spekulativne tvrdnje državnog odvjetnika, koje su u suprotnosti sa

I Kž 373/2020-6

suštinskim ciljem žalbe, samo dodatno govore u prilog zaključivanja o nedokazanosti teze optužbe da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju.

13. Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a njezinim ispitivanjem u skladu s čl. 476. st. 1. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.