Broj: Ppž-2080/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. D., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 11. siječnja 2021., broj: Pp 20 J-688/20, u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 11. siječnja 2021., broj: Pp 20 J-688/20 na temelju čl. 182. t. 4. (pravilno t. 2.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M. D. oslobođena je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do t. 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava zadarska, II Policijska postaja Zadar pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a okrivljenici sukladno čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odredi propisana zatvorska kazna.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalbom se ističe da se presuda prvostupanjskog suda temelji na odredbi čl. 26. Prekršajnog zakona kojom je propisano da neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se ne može izreći ili primijeniti prekršajnopravna sankcija. Tužitelj navodi da je iz postojeće medicinske dokumentacije vidljivo da okrivljenica ima razne duševne poremećaje, da ne ide redovito na psihijatrijske kontrole, upitno je pije li redovito propisanu terapiju, kao i alkoholizam, dotične prigode okrivljenica se samovoljno dovela u stanje jake alkoholiziranosti (2.01 g/kg alkohola u organizmu), a iz provedenog vještačenja vidljivo je na koji način alkohol djeluje na istu. Tužitelj smatra da se na okrivljenicu može primijeniti odredba čl. 27. Prekršajnog zakona o samoskrivljenoj neubrojivosti, budući je okrivljenica mogla biti svjesna da bi neredovitim odlascima na psihijatrijske kontrole, neuzimanjem propisanih lijekova, odnosno uzimanjem lijekova istovremeno s alkoholom moglo doći do egzacerbacije bolesti, što dovodi do krivnje. Tužitelj smatra da zbog alkoholiziranosti okrivljenice koju je osobno sama izazvala, ista treba biti kažnjena za svoje ponašanje.
6. Neosnovano podnositelj žalbe osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud, prihvaćajući vjerodostojnim nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med D. L., specijalista psihijatra, subspecijalista forenzičke psihijatrije, donio pravilnu i zakonitu odluku o oslobođenju od optužbe okrivljenice zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući postoji okolnost koja isključuje krivnju, a to je neubrojivost okrivljenice u vrijeme počinjenja prekršaja.
7. Žalitelj se u žalbi poziva na odredbu čl. 27. Prekršajnog zakona kojom je propisano:“ Ne smatra se neubrojivim počinitelj prekršaja koji se svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisom o prekršaju propisano kažnjavanje za taj oblik krivnje.“
8. Međutim, iz psihijatrijskog vještačenje (VI Mišljenje 2. Forenzički dio, str. 11.) proizlazi da je, prema medicinskim podacima i heteropodacima (svjedoci), najvjerojatnije da je okrivljenica, prekršaj koji joj se stavlja na teret, ako ga je počinila, to uradila u maničnoj fazi bipolarnog poremećaja. Povišeno raspoloženje, nesuvislost, hostilnost su dio maničnosti, kao i verbalna agresija. U vrijeme počinjenja prekršaja okrivljenica je najvjerojatnije bila alkoholizirana sve do razine teško pijanog stanja. Prisutnost alkohola samo je potencirala prisutnu agresivnost, pobuđenost i manične simptome u okrivljenice…………..Prema mišljenju sudskog vještaka okrivljenica je počinila prekršaj, ako ga je počinila, u fazi maničnosti i psihotičnosti u sklopu bipolarnog poremećaja F 31.2., vrlo vjerojatno da je bila i akutno alkoholizirana, aproksimativno razine alkoholemije teško pijanog stanja, pa je alkoholiziranost svakako doprinijela da su manični simptomi bili pojačani, a da je psihotičnost bila potencirana. U takvom psihičkom statusu njezino shvaćanje i upravljanje postupcima je bilo manjkavo, odnosno nije bilo moguće, bila je neubrojiva.
8.1. Konačno, u Zaključku psihijatrijskog vještačenja (str. 12) jasno je navedeno da okrivljenica ima težu duševnu bolest, bipolarni poremećaj sa maničnim fazama i fazama depresije (F31), a koja je u trajanju oko 11 godina i da ima i alkoholizam sekundarnih značajki, sa štetnom posljedicom i psihičkom ovisnosti (F10.2). Vještak, nadalje, zaključuje da je u vrijeme počinjenja prekršaja za koji se tereti imala navedene bolesti, pogotovo maničnu epizodu bipolarnog poremećaja (F 31.2) koja je bila u fazi pogoršanja, uz psihomotornu napetost, agresivnost. Bila je nesuvisla i verbalno agresivna, uz vjerojatnu akutnu alkoholiziranost razine, aproksimativno sve do teškog pijanog stanja, a što je potenciralo negativne psihopatološke fenomene iz bipolarnog poremećaja. Konačno, vještak zaključuje da je u vrijeme prekršaja bila u stanju pogoršanja duševne bolesti i nije bila u mogućnosti da shvati značenje svojih postupaka i da vlada svojom voljom, bila je neubrojiva u vrijeme samog izvršenja prekršaja. Vještak konstatira da je potrebno psihijatrijsko liječenje koje se odnosi na kombinirano liječenja BAP-a i Poremećaja ponašanja radi konzumiranja alkohola.
9. U smislu čl. 26. st. 2. Prekršajnog zakona neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja prekršaja nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnoga duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.
10. Iz psihijatrijskog vještačenja nedvojbeno je da okrivljenica ima težu duševnu bolest, bipolarni poremećaj sa maničnim fazama i fazama depresije (u trajanju oko 11 godina), a također ima i alkoholizam sekundarnih značajki, te je potrebno kombinirano liječenje osnovne bolesti i poremećaja ponašanja radi konzumiranja alkohola. Iz gore navedenog razvidno je da je okrivljenica počinila prekršaj u fazi maničnosti i psihotičnosti u sklopu bipolarnog poremećaja F 31.2., a alkoholiziranost je svakako doprinijela da su manični simptomi bili pojačani. Stoga, u ovoj situaciji nije moguća primjena čl. 27. Prekršajnog zakona o samoskrivljenoj neubrojivosti, čiji osnovni preduvjet je, da se počinitelj svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom, budući okrivljenica primarno boluje od duševne bolesti, bipolarnog poremećaja F 31.2., koja je bila u fazi maničnosti i psihotičnosti, dok je alkoholiziranost doprinijela da je psihotičnost bila potencirana.
11. Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 182. t. 2. u vezi čl. 26. Prekršajnog zakona okr. M. D. oslobodio od optužbe zbog prekršaja koji joj se optužbom stavlja na teret te je na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. veljače 2022.
Zapisničar :
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja
