Poslovni broj: Usž-4384/20-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. d.o.o., V., kojega zastupa opunomoćenik P. V., odvjetnik u O., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Službe za drugostupanjski upravni postupak – I, Z., kojeg zastupa opunomoćenik B. S.1 , službena osoba, radi kontrole zaštite potrošača, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI-755/2020-6 od 16. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI-755/2020-6 od 16. rujna 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI- 755/2020-6 od 16. rujna 2020. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Službe za drugostupanjski upravni postupak – I, klasa: UP/II-336-02/20- 01/105, urbroj: 443-01-23-01/5-20-3 od 25. svibnja 2020. i rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda O., Ispostave N., klasa: UP/I- 336-02/20-01/1, urbroj: 443-02-01-17/2-20-4 od 2. travnja 2020. (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika se u točki 1. izreke mijenja točka 1. izreke rješenja KLASA: UP/I-336-02/20-01/1, URBROJ: 443-02-01-17/2-20-4 od 2. travnja 2020. tako da ista glasi: "ZABRANJUJE SE trgovcu – B. d.o.o. za promet roba, usluga i posredništvo, sa sjedištem u V., u Poslovnoj jedinici br. 2702 u N., nepoštena poslovna praksa povećanjem cijena proizvoda – Brašno NTL 5 kg K-550 glatko šifra 615285, koji je u prodaji suprotno Odluci o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode, te time iskorištavanja okolnosti u kojima se potrošači nalaze nakon izbijanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS- COV2, koje su okolnosti od tolikog značaja da umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje, a trgovac je bio svjestan da će okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.". Točkom 2. izreke je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured O., Ispostava u N., KLASA: UP/I-336-02/20-01/1, urbroj: 443-02-01-17/2-20-4 od 2. travnja 2020. kao neosnovana.

3. Navedenim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda O., Ispostave N., KLASA: UP/I-336-02/20-01/1, URBROJ: 443-02-01-17/2-20- 4 od 2. travnja 2020. ZABRANJUJE SE trgovcu – B. d.o.o. za promet roba, usluga i posredništvo, sa sjedištem u V., u Poslovnoj jedinici br. 2702 u N., nepoštena poslova praksa povećanja cijena određenih proizvoda koji su u prodaji suprotno Odluci o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode, te time iskorištavanja okolnosti u kojima se potrošači nalaze nakon izbijanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-COV2, koje su okolnosti od tolikog značaja da umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje, a trgovac je bio svjestan da će okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod (točka 1. izreke). Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje (točka 2. izreke).

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega ukazuje na povredu u postupku dostave pobijane presude jer presuda nije dostavljena opunomoćeniku sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, odnosno nije izvršena osobna dostava već je dostava izvršena na način da je djelatnik Hrvatske pošte d.d. dana 21. rujna 2020. ostavio pismeno u poštanskom sandučiću odvjetnika bez potpisa primitka opunomoćenika iako je bio dužan izvršiti osobnu dostavu. Nadalje ističe da sud navodi da je odbio dokazni prijedlog za saslušanje zakonskog zastupnika B. S.2 na okolnost načina utvrđivanja maloprodajne cijene za predmetni proizvod (brašno NTL 5 kg T-550 glatko šifra 615285) jer je ista utvrđena tijekom upravnog postupka na temelju dokumentacije dostavljene od njega te da izvođenje takvog dokaznog prijedloga ne bi utjecalo na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Protivi se takvom obrazloženju suda jer je upravo on potpisao Odluke o posebnim uvjetima prodaje spornog proizvoda, a koje su od bitnog značaja za utvrđivanje maloprodajne cijene navedenog proizvoda, a koje Odluke nije dostavio tijekom upravnog postupka jer u upravnom postupku nije imao opunomoćenika pa je iskaz njegovog zakonskog zastupnika ipak mogao utjecati na možebitno drugačije rješavanje ove upravne stvari. Ukazuje da sud navodi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno kako je u trenutku nadzora u prodaji zatečeno 395 komada proizvoda Bračno NTL 5 kg T-550 glatko šifra 615285 za koje je istaknuta maloprodajna cijena od 18,99 kn pa da iz predočene dokumentacije smatra da je pobijano rješenje zakonito. Nadalje sud navodi da smatra kako su prvostupanjsko tijelo i tuženik u upravnom postupku valjano utvrdili maloprodajnu cijenu predmetnog proizvoda, koja je od 1. siječnja do 13. ožujka 2020. iznosila 15,99 kn, od 13. do 16. ožujka 2020. iznosila je 17,99 kn, a od 16. ožujka 2020. iznosila je 18,99 kn, čime je u upravnom postupku valjano utvrđeno da je tužitelj dva dana nakon službenog proglašenja epidemije bolesti COVID-19, odnosno 11. ožujka 2020. pa do dana nadzora 18. ožujka 2020. povećao cijenu predmetnog proizvoda s 15,99 kn na 17,99 kn, a tri dana poslije na 18,99 kn za koje se nije povećavala nabavna cijena proizvoda pa da se na opisani način koristio praksom koja se u smislu članka 31. do 37. Zakona o zaštiti potrošača smatra nepoštenom odnosno agresivnom jer je povećavao maloprodajnu cijenu navedenog proizvoda suprotno Odluci, a da nije dokazao kako je maloprodajna cijena na dan 30. siječnja 2020. bila određena sukladno odredbi članka 18. Zakona o zaštiti potrošača. Smatra da je takvo utvrđenje suda potpuno pogrešno i protivno materijalnom dokazu. Ističe da u prvostupanjskom rješenju nadležni inspektor navodi da je za navedeni proizvod istaknuta maloprodajna cijena od 17,99 kn, a ne od 18,99 kn kako to navodi sud. Nadalje, suprotno tvrdnji suda, smatra da je u tužbi, uz koju je priložio i Odluke o posebnom obliku prodaje (akcijska prodaja) od 2. siječnja 2020., 13. ožujka 2020. i 16. ožujka 2020. dokazao da je maloprodajna cijena spornog proizvoda na dan 30. siječnja 2020. bila određena sukladno točki III. stavku 3. Odluke o iznimnim kontrolama cijena za određene proizvode, odnosno sukladno članku 18. Zakona o zaštiti potrošača pa da stoga nakon 30. siječnja 2020. nije povećavao cijenu prethodno navedenog proizvoda na način kako to sud tvrdi. Navodi da sud kod utvrđivanja činjeničnog stanja uopće nije razmatrao niti uzeo u obzir, a niti je dao ocjenu zašto nije prihvatio priložene Odluke o posebnom obliku prodaje (akcijska prodaja), a koja činjenica je relevantna za utvrđivanje činjenice da li je nakon 30. siječnja 2020. povećao maloprodajnu cijenu spornog proizvoda. Iako je sud u obrazloženju pobijane presude naveo Odluku o iznimnim kontrolama cijene za određene proizvode, kao i odredbu članka 18. Zakona o zaštiti potrošača, zanemario je što se smatra najvišom cijenom pa ponovno ukazuje na sadržaj navedenih odredaba. Ističe da nije sporno da je maloprodajna cijena za proizvod Brašno NTL 5 kg T-550 glatko, šifra 615285 na dan 1. siječnja 2020. iznosila 15,99 kn, ali navedena cijena nije nabavna cijena već je to cijena po posebnom obliku prodaje, odnosno akcijskoj prodaji, a što upravna tijela, kao i sud potpuno zanemaruju. Ukazuje da je 2. siječnja 2020. kao trgovac donio odluku da se za navedeni proizvod ukida Odluka kojom je određen poseban oblik prodaje – akcijska prodaja te se cijena za navedeni proizvod vraća na redovnu maloprodajnu cijenu koja je bila prije 1. siječnja 2020., odnosno vraća na maloprodajnu cijenu od 19,99 kn. Ističe da je 3. siječnja 2020. kao trgovac donio pisanu Odluku da će se navedeni proizvod prodavati po posebnom obliku prodaje – akcijska prodaja po maloprodajnoj cijeni od 15,99 kn. Dana 13. ožujka 2020. je kao trgovac donio Odluku kojom ukida odluku od 3. siječnja 2020. te se za isti proizvod određuje nova maloprodajna cijena (radi se o nivelaciji cijene) u posebnom obliku prodaje – akcijska prodaja u iznosu od 17,99 kn. Dana 16. ožujka 2020. je kao trgovac donio pisanu Odluku,. kojom ukida Odluku od 13. siječnja 2020. te za isti proizvod određuje novu maloprodajnu cijenu (radi se o nivelaciji cijene) u posebnom obliku prodaje – akcijska pridaja u iznosu od 18,99 kn. Na dan 2. siječnja 2020. maloprodajna cijena brašna je iznosila 19,99 kn. Budući je na dan 30. siječnja 2020. maloprodajna cijena proizvoda iznosila 15,99 kn i bila je određena sukladno odredbi članka 18. Zakona o zaštiti potrošača, odnosno po posebnom obliku prodaje – akcijska prodaja, tada se prema točki III. stavku 3. Odluke o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode najvišom cijenom smatra maloprodajna cijena koja je prethodila cijeni za vrijeme posebnih oblika prodaje, a to je maloprodajna cijena od 2. siječnja 2020. koja je iznosila 19,99 kn. Kako kao trgovac u razdoblju od 2. siječnja 2020. odnosno od 30. siječnja 2020. pa sve do 16. ožujka 2020. (dana stupanja na snagu navedene Odluke), kao i do dana 18. ožujka 2020. (dana inspekcijskog nadzora) nije povećavao maloprodajnu cijenu proizvoda već je samo mijenjao (nivelacija cijena) cijenu navedenog proizvoda koji je prodavao u posebnom obliku prodaje – akcijska prodaja, a koja cijena je bila ispod redovne maloprodajne cijene (ispod 19,99 kn) koja je prethodila cijeni za vrijeme posebnih oblika prodaje, tada kao trgovac nije postupao protivno Odluci o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode (točka III. stavak 2.) niti se takvo postupanje trgovca može smatrati nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom u smislu odredbe članka 30. do 38. Zakona o zaštiti potrošača. I nadalje smatra da je donijeta Odluka o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode, prema kojoj se najvišom cijenom smatra cijena na dan 30. siječnja 2020., nije zakonita, odnosno ista je protivna Ustavu Republike Hrvatske jer bez obzira što je stupila na snagu 16. ožujka 2020., ista djeluju i primjenjuje se retroaktivno na razdoblje koje se odnosi na dan 30. siječnja 2020., odnosno na razdoblje prije stupanja na snagu iste što je suprotno odredbi članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske, kojim je propisano da zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti, ne mogu imati povratno djelovanje. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se poništi, poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje tuženika odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da sud u presudi točno navodi da je suprotno tužiteljevim navodima u provedenom inspekcijskom postupku točno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Naime, sud je u presudi točno naveo da je tužitelj u inspekcijskom postupku predočio karticu artikla za navedeni proizvod za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 18. ožujka 2020. iz koje je razvidno kretanje maloprodajne cijene brašna te je točno navedeno da je uvidom u karticu artikla, maloprodajne kalkulacije te zapisnike o promjeni cijena utvrđeno da se nabavna cijena proizvoda u vrijeme povećanja maloprodajne cijene proizvoda (13. ožujka 2020. i 16. ožujka 2020.) nije povećala, odnosno nije bilo novih ulaza (zaduživanja) proizvoda u nadziranoj prodavaonici te iz svega proizlazi da tužitelj povećava cijenu brašna čime postupa suprotno Odluci o iznimnim mjerama kontrole cijene za određene proizvode („Narodne novine“ broj 30/20.). Isto tako, navodi da sud osnovano nije uzeo u obzir kao točne navode tužitelja koji se odnose na prodaju brašna po posebnim oblicima prodaje jer je tužitelj tijekom inspekcijskog postupka bio pozvan da dostavi sve dokaze kojima bi potvrdio istinitost svojih tvrdnji o posebnim oblicima prodaje, međutim, nije dostavio niti jedan. Nadalje, u presudi je točno navedeno da navodi tužitelja o posebnim oblicima prodaje nisu u skladu s karticom artikla predočenih tuženiku u inspekcijskom postupku, odnosno drugim riječima tužitelj je za isti proizvod dostavio dvije različite kartice artikla u vremenskom razmaku od mjesec dana te Odluke o promjeni cijena koje dostavlja u žalbenom postupku nije dostavio prilikom vođenja postupka, a prije donošenja prvostupanjskog rješenja iako je od njega traženo da dokaže istinitost svojih tvrdnji. Stoga ističe kako sud osnovano nije prihvatio naknadno dostavljenu dokumentaciju koja se razlikuje od one dostavljene u postupku. Zato smatra da je sud nakon provedenog sudskog postupka, a na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalni propis te donio zakonitu presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje drugostupanjskog rješenja. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Prema ocijeni ovoga suda pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda se ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a. To stoga jer prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavak 2. ZUS-a presudu utemeljio na izvršenom uvidu u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, te nakon održane rasprave, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetno upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavak 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prvostupanjski upravni sud prema odredbi članka 33. stavka 3. ZUS-a nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, ali je dužan u smislu odredbe članka 60. ZUS-a izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka, odnosno razlozima odbijanja izvođenja predloženih dokaza, a što je prvostupanjski upravni sud i učinio nalazeći da nije bilo potrebe za saslušanjem zakonskog zastupnika B. S.2 na okolnost načina utvrđivanja maloprodajne cijene za predmetni proizvod, jer je ista utvrđena tijekom upravnog postupka na temelju dokumentacije dostavljene od samog tužitelja, pa izvođenje takvog dokaznog prijedloga ne bi utjecalo na drugačije rješenje upravne stvari. Dakle, pravilno je odbijen prijedlog za saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja kao nepotreban, jer se sve relevantne činjenice za rješavanje ove upravne stvari mogu utvrditi uvidom u spis tuženika te dokumentaciju dostavljenu od samog tužitelja.

10. U odnosu na žalbeni navod tužitelja kojim ukazuje na povredu postupka dostave pobijane presude, jer nije dostavljena opunomoćeniku tužitelja sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, odnosno da nije izvršena osobna dostava, ukazuje se da eventualnom povredom pravila o dostavi tužitelj nije izgubio mogućnost ostvarivanja pravne zaštite izjavljivanjem predmetne žalbe protiv prvostupanjske presude, koja je predmet razmatranja pred ovim sudom.

11. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je kod tužitelja u Poslovnoj jedinici u N., obavljen inspekcijski nadzor iznimnih mjera kontrole cijena za određene proizvode, o čemu je sastavljen zapisnik 18. ožujka 2020., a kojim je utvrđeno da je u trenutku nadzora u prodaji zatečeno 395 komada proizvoda Brašno NTL 5kg T-550 glatko, šifra 615285, za koje je istaknuta maloprodajna cijena 17,99 kn, a uvidom u predočenu karticu artikla za navedeni proizvod za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 18. ožujka 2020. je vidljivo kretanje maloprodajne cijene toga proizvoda tako da proizlazi da je maloprodajna cijena na dan 30. siječnja 2020. iznosila 15,99 kn, a koje je zaduženo po istoj maloprodajnoj cijeni na dan 1. siječnja 2020. (početno stanje), a dana 3. ožujka 2020. je tužitelj zadužio novu količinu proizvoda (200 komada) po istoj maloprodajnom cijeni 15,99 kn (nabavna cijena proizvoda se smanjila sa 11,88 kn na 11,62 kn), da bi dana 13. ožujka 2020. temeljem Nivelacije br. 194 od 13. ožujka 2020. bila povećana maloprodajna cijena brašna (184 komada) sa 15,99 kn na 17,99 kn, a dana 16. ožujka 2020. temeljem Nivelacije br. 199 od 16. ožujka 2020. je povećana maloprodajna cijena brašna (138 komada) sa 17,99 kn na 18,99 kn. Dakle, uvidom u navedenu poslovnu dokumentaciju karticu artikla, maloprodajne kalkulacije, te zapisnike o promjeni cijena utvrđeno je da se nabavna cijena proizvoda u vrijeme povećanja maloprodajne cijene proizvoda (13. ožujka 2020. i 16. ožujka 2020.), nije povećala, odnosno nije bilo novih ulaza (zaduživanja) proizvoda u nadziranoj prodavaonici. Stoga, sve navedeno upućuje da je tužitelj kao trgovac u razdoblju nakon službenog proglašenja epidemije bolest COVID-19 (odluka Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-COV2 od 11. ožujka 2020.), pa do dana nadzora povećavao cijenu proizvoda za koje se nije povećavala nabavna cijena, a što ukazuje na pravilnu ocjenu da se koristio praksom koja se smatra nepoštenom, odnosno agresivnom, jer je za navedeni proizvod suprotno Odluci o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode ("Narodne novine", broj 30/20), te činjenice da nije došlo do povećanja nabavne cijene navedenih proizvoda maloprodajnu cijenu povećavao unatoč okolnostima u kojima se potrošači nalaze nakon izbijanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-COV2, koje su tolikog značaja da umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje, a trgovac je bio svjestan da će okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

12. Naime, točkom I. Odluke o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode (dalje: Odluka) propisano je da se tom Odlukom uređuju iznimne mjere kontrole cijene za određene proizvode radi sprečavanja negativnih učinaka promjene cijena ili radi sprečavanja monopolističkog određivanja cijena tih proizvoda, a slijedom Odluke ministra zdravstva o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS_COV2 od 11. ožujka 2020., klasa: 011-02/20-01/143, urbroj: 534-02-01-2/6-20-01, čime se osigurava zaštita zdravlja života ljudi na području Republike Hrvatske. Prema odredbi točke II.1. Odluke propisano je kako je proizvod iz točke I. te Odluke i brašno, a prema odredbi točke III. stavka 1. Odluke proizlazi kako se ta Odluka odnosi na subjekte koji obavljaju registriranu djelatnost proizvodnje i trgovine na području Republike Hrvatske (dalje: gospodarski subjekti). U smislu te Odluke sukladno članku 5. podstavcima 1. i 5. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena, najvišom cijenom smatra se cijena na dan 30. siječnja 2020., osim u slučajevima kada je do povećanja cijena proizvoda došlo isključivo iz razloga povećanja nabavne cijene proizvoda iz točke II. te Odluke, neovisno o volji gospodarskog subjekta (stavak 2.). U slučaju da je na dan 30. siječnja 2020. maloprodajna cijena bila određena sukladno članku 18. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15. i 14/19.) najvišom cijenom smatra se maloprodajna cijena koja je prethodila cijeni za vrijeme posljednjih oblika prodaje (stavak 3.). Gospodarski subjekti iz stavka 1. ove točke obvezni su odrediti cijenu za proizvode iz točke II. te Odluke najviše do razine cijena određene sukladno stavcima 2. i 3. te točke (stavak 4.).

13. Prema odredbi članka 18. Zakona o zaštiti potrošača posebnim oblicima prodaje smatra se prodaja proizvoda i usluga po cijenama nižim od cijena u redovnoj prodaji (stavak 1.). Prodaja iz stavka 1. toga članka obuhvaća, među ostalim, akcijsku prodaju, rasprodaju, sezonsko sniženje, prodaju proizvoda s greškom i prodaju proizvoda kojima ističe rok uporabe (stavak 2.), a sukladno odredbi članka 31. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena poslovna praksa je zabranjena.

14. Sukladno članku 32. stavku 4. toga Zakona nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra i agresivna poslovna praksa kako je uređeno člancima 36. do 38. Zakona, tako da je odredbom članka 37. stavka 1. točka 3. istog Zakona propisano kako će se prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nepošten utjecaj, voditi računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluke potrošača u odnosu na proizvod.

15. Prema ocjeni ovoga suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog upravnog suda da su prvostupanjsko tijelo i tuženik u upravnom postupku valjano utvrdili na temelju kartice predmetnog artikla tužitelja izrađene 18. ožujka 2020. i Nivelacija br. 194 od 13. ožujka 2020. i br. 199 od 16. ožujka 2020., koje je tužitelj priložio tijekom inspekcijskog nadzora, da je maloprodajnu cijenu predmetnog proizvoda od 1. siječnja do 13. ožujka 2020. iznosila 15,99 kn, da se od 13. do 16. ožujka 2020. povećala na 17,99 kn (nivelacija od13. ožujka 2020.), a od 16. ožujka 2020. se cijena povećala na 18,99 kn (nivelacija od 16. ožujka 2020.), s time da se nabavna cijena od 11,88 kn od 3. ožujka smanjila na 11,62 kn, što znači da je tužitelj dva dana nakon službenog proglašenja epidemije bolesti COVID-19 dana 11. ožujka 2020., pa do dana nadzora 18. ožujka 2020. povećao cijenu predmetnog proizvoda s 15,99 kn na 17,99 kuna, a tri dana poslije na 18,99 kn za koje nije povećavana nabavna cijena proizvoda. Pravilan je stoga zaključak da se na taj način u smislu odredbi članka 31. do 37. Zakona o zaštiti potrošača tužitelj kao trgovac koristio praksom koja se smatra nepoštenom, odnosno agresivnom, jer je povećavao maloprodajnu cijenu navedenog proizvoda suprotno Odluci, s time da nije dokazao kako je maloprodajna cijena na dan 30. siječnja 2020. bila određena sukladno članku 18. Zakona o zaštiti potrošača, a unatoč nespornoj činjenici da nije došlo do povećanja nabavne cijene predmetnog proizvoda, nego je ista čak i smanjena, te okolnostima u kojima se potrošači nalaze nakon izbijanja epidemije bolesti COVID-19, koje su tolikog značaja da umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje, čega je tužitelj kao gospodarski subjekt iz točke III.1. Odluke trebao biti svjestan.

16. Pritom osnovano nisu uzeti u obzir navodi tužitelja koji se odnose na tvrdnje o prodaji brašna po posebnim oblicima prodaje – akcijskoj prodaji, jer tužitelj tijekom inspekcijskog postupka na poziv da dostavi podatke o iznosu cijena prodanih proizvoda iznad propisanih cijena na dan 30. siječnja 2020. u tom smislu nije dostavio nikakve dokaze. Osim toga, kako to pravilno ocjenjuje tuženik, navodi tužitelja o posebnim oblicima prodaje nisu niti u skladu s karticom artikla predočenim u inspekcijskom postupku. Naime, kao privitak žalbe je dostavljena kartica sa datumom 17. travnja 2020. u kojoj se nalaze dva reda koja se odnose na 2. siječnja i 3. siječnja 2020. iz koje je vidljiva promjena cijene dana 2. siječnja 2020. na 19,99 kn, a koja pak sljedeći dan smanjena na 15,99 kn, a što je različito od kartice artikla brašna od 18. ožujka 2020. koja je dostavljena u prvostupanjskom postupku. Dakle, tužitelj je za isti proizvod dostavio dvije različite kartice artikla u vremenskom razmaku od mjesec dana, te Odluke o promjeni cijena koje je dostavio u žalbenom postupku, a koje nije dostavio prilikom vođenja postupka, iako je od njega traženo da dokaze istinitost svih svojih tvrdnji. Stoga se pravilno ocjenjuje da se tvrdnje tužitelja da dana 16. i 18. ožujka 2020. nije povećavao maloprodajnu cijenu brašna, već ju je samo mijenjao, jer se brašno tada prodavalo u posebnom obliku prodaje, te da je njegova cijena tada bila ispod maloprodajne cijene od 19,99 kn ne mogu prihvatiti kao osnovane, jer navedeno ne proizlazi iz kartice artikla, odnosno upravo suprotno proizlazi iz kartice artikla koju je tužitelj dostavio tijekom vođenja postupka. Naime, iz kartice artikla predočene tijekom inspekcijskog postupka proizlazi da je cijena brašna od 1. siječnja 2020. do 13. ožujka 2020. iznosila 15,99 kn, pa bi u tom slučaju prodaja po posebnim uvjetima trajala gotova 2,5 mjeseci, a za što je tužitelj trebalo dostaviti dokaze u prilog istinitosti svojih tvrdnji, što, međutim, nije učinio. 17. Osim toga, posebno se naglašava da je sukladno odredbi članka 108. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) propisano da kad se u žalbi iznose nove činjenice i dokazi, stranka je dužna obrazložiti zašto te činjenice i dokaze nije iznijela tijekom prvostupanjskog postupka, a tužitelj u tom smislu nije obrazložio zašto Odluke nije priložio tijekom prvostupanjskog postupka u kojem je čak i pozvan na dostavu takvih dokaza. 18.

U konačnici je pravilno prvostupanjski upravni sud ocijenio da na drugačije rješenje predmetne upravne stvari nisu od utjecaja ni tvrdnje tužitelja o neustavnosti Odluke o iznimnim mjerama kontrole za određene proizvode, s obzirom da ni ovaj sud ne nalazi da bi navedena Oduka bila protivna Ustavu Republike Hrvatske, a tužitelj ima pravo predložiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti navedene odluke s Ustavnom Republike pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

19.

Prema članku 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine Narodne novine broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. i 5/14.), na koju se poziva tužitelj, zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela s javnim ovlastima ne mogu imati povratno djelovanje. Prema stavku 5. istoga članka, samo pojedine odredbe zakona radi osobito opravdanih razloga mogu imati povratno djelovanje. Dakle, iz navedenih ustavnih odredba proizlazi kako određivanje retroaktivne primjene zakona i drugih propisa ne bi bilo sukladno Ustavu. No, iako Ustav ovlašćuje zakonodavca da može odrediti da neke norme mogu imati i povratni učinak, u konkretnom se slučaja time što je u izvanrednoj situaciji pojave epidemije zarazne bolesti za određene prehrambene proizvode (uključujući i brašno), određena gospodarskim subjektima obveza određivanja cijene najviše do razine cijene koja je egzistirala na dan 30. siječnja 2020. za te proizvode, odnosno do razine cijene u redovnoj prodaji (cijeni koja je prethodila cijeni za vrijeme posebnih oblika prodaje) u slučaju da je u to vrijeme (30, siječnja 2020.) trajao poseban oblik prodaje (primjerice akcijska prodaja), ne radi o takvoj (retroaktivnoj) primjeni propisa, odnosno ovaj sud ne nalazi da bi odredbe Odluke (točka III.) bile u koliziji s navedenim ustavnim odredbama.

20. Stoga, suprotno žalbenim navodima proizlazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita u odnosu na utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredbama postupka, jer je valjalo obrazložio razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva.

21. Kako tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

22. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

23. Zato je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Budući da je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, tužitelju na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, pa je zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, v.r.