REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Poslovni broj: P-32/2021-9

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Mislavu Polić, u pravnoj stvari tužiteljice D. R., OIB: … iz S., H. 26, zastupana po pun. R.

P., odvjetniku u S., protiv tužene D. R., OIB: … iz

S., P. R. 11, zastupana po odvjetničkom društvu L.-V. &

P., iz S., radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 2. prosinca 2021 i po objavi presude dana 8. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvđuje se da je ništetan ugovor o darovanju sklopljen između D. R. i D. R. dana 12.10.2013. g. pred javnim bilježnikom P. Ž. iz T. pod ovjerom br. Ov-9423/13 od 12.10.2013. g.“

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženoj trošak ovoga postupka u iznosu od 25.250,00 kn s zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj dana 31.10.2017. navodi da je dana 12.10.2013. pod ovjerom Ov-9423/13 javnog bilježnika P. Ž. izvršila darovanje prema D. R. nekretnine označene kao 39. etaža 72/1902 dijela koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom stana S 10 – dvosobni, jugozapadne orijentacije, koji se nalazi na 2. katu, ulaza M6-3 a sastoji se od degažmana, WC, kuhinje, dnevnog boravka sa blagovaonicom, kupaonicom i 2 sobe, neto korisne površine 68,82 m2 sa pripadajućim balkonom površine 3,15 m2 (korisne površine 1,58 m2), sve sveukupne površine od 71,97 m2, te označene kao 10. etaža, 13/1902 dijela koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom parking mjesta PM10, na etaži podrum (zatvoreno), površine 13,12 m2 (korisne površine 7,87 m2), a koji je stan na adresi M. 9, S..

1.1. Nadalje, tužiteljica tvrdi da je navedeni ugovor protivan prisilnim propisima i moralu društva, te da je kao takav ništetan iz više razloga. Tužiteljica da je od 1972. g. Živjela u stanu koji je stekla u braku sa suprugom I., sve dok joj tužena nije promijenila bravu na vratima. Tužiteljica da je tada saznala da je taj stan u H. 26, u S., njezin suprug I. bez njezinog znanja darovao sinu

sada pok. M., koji je otac tužene. Navela je da je tim istim ugovorom njezin suprug I. ugovorio i doživotno pravo stanovanja za sebe i suprugu, ovdje tužiteljicu. Tužiteljica da je ustala tužbom glede utvrđenja prava suvlasništva za ½ dijela predmetnog stana stečenog za vrijeme trajanja braka. Tužena da je dodatno dana 26.9.2013. g. ovjerovila izjavu kojom dopušta pravo stanovanja tužiteljici i njezinom suprugu, u odnosu na stan u H. ulici 26, S.. Tužiteljica navodi da je ovaj, pobijani ugovor o darovanju potpisala i ovjerila na groblju u D. na grobu svoga sina M. koji je otac tužene. Tužena da je znajući da je ništetan darovni ugovor između njezinog oca pok. M. i djeda joj I. od

22.11.2000. g. te znajući da je stan u H. 26, S., zajednička imovina njezine bake – D. i djeda I., ipak predmetni stan dala u najam temeljem

Ugovora o najmu stana od 12.3.2014. g. najmoprimcu imena M. P., sve ove radnje da je poduzela nakon što je dana 12.10.2013. g. Njezina baka – tužiteljica – darovnim ugovorom joj prenijela vlasništvo stana u S. u M. 9.

1.2 Isto tako, tužiteljica tvrdi da se radilo o prijevarnim, zabranjenim i nedopuštenim radnjama pok. oca tužene M. je utvrđeno i presudom Po-45/2014 od 10. svibnja 2016. g. Općinskog suda u Splitu (po tužbi ovdje tužiteljice od 4.4.2014.g.). Poslije da je doneseno Rješenje o ovrsi br. Ovr-6837/15 od 16.2.2015. g. potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu br. Gž Ovr-1363/2016 od 14.11.2016. g., temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu br. Psp-32/14 kojom je utvrđeno smetanje posjeda od strane ovdje tužene u posjedu tužitelja (D. i I. R.) te

joj naložena predaja ključeva djedu i baki od stana u S., H. 26, te joj je naložena predaja stana u suposjed odnosno uspostava prijašnjeg stanja, a kako je sve radnje u svezi stana u H. ulici 26, S., poduzimala tužena nakon zaključenja Ugovora o darovanju između D. R. i D. R. ovjerovljenog dana 12.10.2013. g. pod br. OV-9424/13 od strane javnog bilježnika P. Ž. u T., tužiteljica je zaključila da joj ovdje tužena ima namjeru oduzeti posjed i vlasništvo i drugog stanja, i to onog u H. 26, u S., to je bila prinuđena zaštititi se podnošenjem tužbe radi ništetnosti darovnog ugovora između nje i tužene od 2.10.2013. g. Tužiteljica tvrdi, da su pobude tužene za zaključenje predmetnog ugovora bile nemoralne.

2. Tužena u podnesu od 9.10.2018. g. osporava sve navode tužiteljice, tvrdeći kako su sva događanja koja su uslijedila nakon zaključenja darovnog ugovora od 2.10.2013. g. Potpuno irelevantna za ovaj postupak, te da u konkretnom su rokovi za pobijanje ugovora istekla da tužba radi ništetnosti predmetnog ugovora nije osnovana.

3. Sud je u dokaznom postupku pregledao slijedeću dokumentaciju: Izvadak iz z.k. za stan u M. 9, S., darovni ugovor između tužiteljice i tužene od 2.10.2013.g.,

Ugovor o darovanju zaključen između pok. oca tužene M. R. i I. R. od dana 21.11.2000. g. (s time da je I. suprug tužiteljice i djed tužene) u odnosu na stan u H. 26, D. odvjetnice M. V. od 13.5.2014. g. upućen

odvjetniku R. P. kojim predlaže mirno rješenje na način da je D. R. spremna priznati D. R. pravo osobne služnosti u odnosu na stan u

H. 26, u S. ali s time da istoj bude omogućeno izvršenje vlasničkog

prava u odnosu na stan u M. 9 s pripadajućim parking mjestom.

3.1. Sud je pregledao i Izjavu D. R. od dana 26.2.2014.g. kojom ista izjavljuje da nije spremna priznati pravo stanovanja djedu i baki u svezi stana u H.

26, Ugovor o najmu stana i to baš onog u H. 26 od dana 12.3.2014. g.,

Rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž Ovr-1363/2016 od 14.11.2016.g. o odbijanju žalbe ovršenice – ovdje tužene podnesene u svezi Rješenja o ovrsi br. Ovr- 6837/2015 od 24.8.2015. g. kojim je tuženoj kao ovršenici naložena uspostava prijašnjeg stanja odnosno predaja ključeva tužiteljici kao ovrhovoditeljici, u svezi prava na suposjed stana u H. 26 u S..

3.2. Sud je pregledao i Zapisnik o saslušanju tužiteljice dana 24.7.2019. g., te tužene, Zapisnik o saslušanju svjedoka – javnog bilježnika P. Ž., svjedoka Z., te D. R. od dana 10.9.2019.g., te Zapisnik o saslušanju svjedokinje, prisjednice u javno bilježničkom uredu P. Ž., dipl. pravnice I. B. A. od dana 30.10.2019.g.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan. Punomoćnici parničnih stranaka su popisali parnični trošak.

5. Pregledom dokaznog gradiva sud je utvrdio da među strankama nije prijeporno da:

- je darovni ugovor od 23.11.2000.g. Koji se odnosi na stan u S., H.

26 predmet parničnog postupka pred Općinskim sudom u Splitu, obzirom da je po žalbi tužene predmet vraćen na ponovno suđenje,

- da je predmet naznačenog parničnog postupka ništetnost ugovora od 23.11.2000. g., kojim je pok. I. R. darovao stan u H. 26, S. sinu pok. M.

R. čija je zakonska nasljednica D. R. – kći, u kojem postupku ovdje tužiteljica zahtjeva da sud utvrdi da je ništetan taj ugovor obzirom da je predmetni stan zajednička imovina bračnih drugova, i jedan bračni drug – suprug joj I. nije mogao raspolagati predmetnim stanom bez njezine suglasnosti,

- da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu br. Ovr-6837/15 od 16.2.2016.g. određena ovrha uspostavom prijašnjeg stanja na način da tužena D. R. preda ključeve stana u S. u H. 26, ovrhovoditeljima ovdje

tužiteljici D. i njenom suprugu pok. I. R., te da im na takav način bude omogućen suposjed stana uz zabranu takvog i sličnog smetanja posjeda ubuduće.

6. U ovom postupku sud je donio presudu dana 10. prosinca 2019. godine pod brojem P-5263/17, kojom je odbijen tužbeni zahtjev. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu. Županijski sud u Zadru pod brojem Gž-319/2020 dana 23. prosinca 2020. godine donio je rješenje kojim se uvažava žalba tužiteljice, te ukinuo presudu, predmet vratio na ponovno suđenje.

6.1. Ukidnim rješenjem izražen je i pravni stav u odnosu na Ugovor o darovanju, te je dana uputa i glede dopune činjeničnog stanja.

7. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja sud je izveo dokaz ponovnim saslušanjem svjedoka I. B. A., zatim, Z. R. i D.

B.. Sud je pribavio i pregledao spis ovog suda pod brojem P-147/17, dočim je odbio provesti dokaz saslušanjem svjedokinje M. S. kao suvišan dokaz.

8. Na raspravi održanoj 27. srpnja 2021. godine ponovno je saslušana I. B. A.. Ova svjedokinja je ostala kod svog iskaza od 30. listopada 2019.

godine. Pored toga navela je da nije tužiteljici pročitala tekst predmetnog darovnog ugovora, nadalje, izričito je navela da njen posao, odnosno posao javnog bilježnika prilikom ovjere potpisa na ugovoru nije obveza čitati tekst ugovora, a niti biti upoznat sa samim sadržajem ugovora. Ono što javni bilježnik mora paziti da je stranka u psihofizičkom stanju da se potpis može ovjeriti. Nadalje, svjedokinja navodi da to što je tužiteljica imala 88 godina njoj nije predstavljao nikakav problem, navodeći da je svjedokinja bila svjesna svojih postupaka. Isto tako svjedokinja navodi da to što se ovjera vršila na samom mjesnom groblju možda jest malo neuobičajeno, a li takve su bule okolnosti, posebno navodeći da je već imala takve slučajeve te da je na to navikla. Svjedokinja posebno navodi da je tužiteljici na groblju predočila ugovor, nakon čega je tužiteljica odgovorila da zna sadržaj samog ugovora. Svjedokinja se nije mogla sjetiti da li je tužiteljica ispred nje ponovno i pročitala taj ugovor, te da joj je ugovor neposredno donijela gospođa koja se predstavila kao D. R.. Nadalje, svjedokinja posebno navodi da nije bilo nikakvih pritisaka prilikom radnje ovjere potpisa na ugovoru kako na svjedokinju, a tako ni na tužiteljicu. Navela je da je bilo i drugih osoba na mjestu na kojem se ovjera vršila.

8.1. Na raspravi održanoj dana 21. listopada 2021. godine izveden je dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka Z. R.. Ovaj svjedok izjavio je da poznaje tuženu, obzirom da je negdje 2014. godine iznajmio stan u S., M.

br. 9 i to na nekoliko mjeseci, te da je sa tuženom sklopio i pisani ugovor. Tužena mu je dala ključeve stana, a nakon što je izišao iz stana ključeve je vratio upravo tuženoj. Isti je plaćao sve režijske troškove, a stan nije bio namješten to je on donio određeni namještaj kao što je krevet i još neke stvari, a što mu je tužiteljica dopustila. Najamninu je plaćao tuženoj, te da je u stanu povremeno boravio, a to je jedan do dva puta tjedno.

8.2. Na raspravi održanoj dana 21. listopada 2021. godine saslušana je i D. B. i to u svojstvu svjedoka. Ista je navela da joj je poznato da bi 15. veljače 2013. godine tužiteljica darovala tuženoj stan u S., M. br. 9, te da je ovaj stan bio kupljen za tuženu, njenu kćer koja ga je uredila na način i namjestila po svojoj volji. Isto je poznato da je prija sklapanja ugovora u darovanju tužena bila u posjedu ovog stana. Ovo stoga što je tužena kao studentica dolazila u njega radi pripreme ispita i sl. Isto tako poznato joj je da nekih pola godine, a možda i godinu nakon sklapanja ugovora u darovanju tužena dala ovaj stan u najam Z. R., kojega je i

sama vidjela da je u svojstvu podstanara koristio taj stan. Nadalje, svjedokinja navodi da je u trenutku kada je stan iznajmljen R. bio polovično namješten te da je ona, kao majka tužene plaćala sve troškove, račune za stan. Nije joj poznato koje bi to račune za taj stan plaćao stric tužene, D. R.. Svedokinja posebno navodi da je cijena od 500 kn koje je Z. R. plaćao za stan od 71 m2 bila odluka nje i njene kćerke. Naime, ista kaže da su nakon smrti oca tužene zapale u određene financijske probleme, da im je bio potreban novac i nisu tražile nekoga kome bi naplatili puno veći iznos, te da su se bojale da im ne budu „nabiti“ računi za vodu i struju, te da su se iz tog razloge odlučili na varijantu, te da su pošto poto željele iznajmiti stan da bi mogli plaćati troškove održavanja istoga. Svjedokinja posebno navodi da su sve režijske troškove prije 15. veljače 2013. godine kada se sklopio ugovor o darovanju, plaćali ona i njena kćerka – tužena. Nadalje, svjedokinja izjavljuje da je stan bi uređen za stanovanje, zidovi su bili obojani, na podu je bio parket i pločice, te da je i prije sklapanja ugovora o darovanju tužena angažirali privatnu firmu kako bi taj stan uredila i privela svrsi. Angažirala je i osobu po imenu M. S. radi uređenja interijera. Također je navedeno da se između stranaka vodio i spor radi smetanja posjeda, koji je pravomoćno okončan u korist kćerke tužene.

9. Tužena je predložila saslušanje u svojstvu svjedoka M. S., a na okolnost posjedovanja stana. Međutim, sud je odbio provesti predloženi dokaz. Naime, iz rezultata spisa ovog suda pod brojem Psp-147/17 jasno proizlazi da je upravo tužena D. R., tužiteljica u spisu Psp-147/17 Općinskog suda u Splitu, bila posjednica predmetnog stana. To je utvrđeno pravomoćnom odlukom, obzirom da je Županijski sud u Velikoj Gorici svojim rješenjem pod brojem Gž-65/18 od dana 2. ožujka 2018. godine odbio žalbu tuženika u tom postupku – D. R. te potvrdio prvostupanjsko rješenje.

9.1. Dakle, temeljem rezultata spisa ovog suda pod brojem Psp-147/17, kao i temeljem ostalih dokaza, posebno saslušanjem svjedoka sud je neprijeporno utvrdio da je tužena D. R. bila u posjedu predmetnog stana.

10. Među strankama jest prijeporno:

10.1. Da li je ugovor o darovanju stana u S. u M. ulici 9, od 2.10.2013. g. zaključen između tužiteljice D. R. i unuke joj D. R. valjan i da li kao takav proizvodi pravne učinke?

10.2. Iz iskaza saslušanog svjedoka – javnog bilježnika P. Ž. proizlazi da je ugovor zaključen po pravilima Zakona o obveznim odnosima i Zakona o javnom bilježništvu, te da je tužiteljici objašnjen razlog dolaska javnog bilježnika, da je djelatnica javnobilježničkog ureda postupila na način da je utvrdila da tužiteljica je sposobna za rasuđivanje, da je sposobno izraziti svoju volju kao i posljedice koje iz toga proizlaze, naveo je i da je uobičajeno u izvanrednim okolnostima da javni bilježnik izlazi na lice mjesta u slučaju spriječenosti iz bilo kojeg razloga osobe koja treba ovjeriti svoj potpis da to učini u javnobilježničkom uredu.

10.3. Iz iskaza svjedokinje I. B. A. proizlazi da je ista zaposlenica javnobilježničkog ureda P. Ž. i da radi u istom kao prisjednica. Ista je

pojasnila da su nakon dolaska u mjesto – otok D. blizu T., sa njom bila još dvojica mlađih ljudi koji su joj pokazali tužiteljičinu kuću. Navela je da ju je nazvala i gđa D. R., majka tužene i obavijestila da će sa njom ići u kuću tužiteljice 2 mlađa čovjeka. Navela je da je to uobičajena situacija obzirom da je tužiteljica ta koja ovjerava svoj potpis. Kazala je da nakon dolaska u kuću tužiteljice da je ista kazala kako želi popisati i ovjeriti svoj potpis na ugovoru o darovanju pored groba svoga sina pok. M.. Kazala je da je gđi. objasnila proceduru, objasnila joj smisao potpisivanja te da je tužiteljica nakon toga ovjerila svoj potpis. Navela je da nikakvog pritiska na tužiteljicu nije bilo, niti ikakve prisile, obzirom da je nakon ovjere potpisa tužiteljica otišla kući a ona i još 2 mladića s kojima je doputovala da su otišli na trajekt. Naglasila je da u slučaju da je primijetila bilo kakvu prisilu ili pritisak ne bi pristupila ovjeri potpisa tužiteljice.

Ponovnim saslušanjem svjedokinje I. B. A., neprijeporno je utvrđeno

da se ovdje radi o Ugovoru o darovanju te da je darovateljica prilikom ovjere potpisa bila posve svjesna svoje radnje, mogla je shvatiti i shvatila je značaj radnje koju poduzima, te da ni od koga nije bila nagovorena, prisiljena ili pak pod drugim oblikom pritiska potpisivala ovaj ugovor. Sve je to obrazloženo i u točki 8. obrazloženja ove presude.

10.4. Iz iskaza svjedoka Z. M. proizlazi da bi isti bio prijatelj pok. M.

sina Tužiteljice, kao i sa nevjestom tužiteljice D.. Naveo je kako ga je D. zamolila da odveze djelatnicu iz javnobilježničkog ureda i da ih je u trajektnoj luci u D. dočekala osobno tužiteljica, da su otišli kod nje kući kako bi pokazala svoju osobnu iskaznicu radi identifikacije djelatnici javnobilježničkog ureda, te da su nakon toga otišli na grob pok. M., da je djelatnica javnobilježničkog ureda objasnila tužiteljici što potpisuje, da nije bilo pritiska prema tužiteljici niti fizičkog niti bilo kakvog drugog, da je ista potpisala ugovor i ovjerila svoj potpis, te da je tužiteljica razgovarala na mobitel sa svojim sinom D. R..

10.5. Iz iskaza D. R. – sina tužiteljice proizlazi da bi joj jedan od 2 muške osobe koje su nazočile potpisivanju ugovora joj prijetile da ako ne potpiše da ju neće spasit ni 60 odvjetnika, jer da će izgubit spor te da je ona iz toga razloga potpisala. Upitan od strane suda zašto to nije prijavio policiji rekao je da to nije učinio jer da je prepun vlastitih problema.

11. Dakle, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza i svih dokaza u cjelini ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.1. Da bi ugovor bio pravovaljan potrebna je suglasnost volja ugovornih strana, baš kao što je potrebna i sposobnost za rasuđivanje. Tužiteljica nije bila pod pritiskom, niti je bilo tko vršio prisilu naspram nje, a djelatnica javnog bilježnika je zaključila da postoji suglasnost volja ugovornih strana i da je tužiteljica sposobna za rasuđivanje odnosno bila je sposobna shvatiti značenje svojega potpisa i ovjere istoga, te bila je sposobna shvatiti i posljedice koje iz ugovora proizlaze za obje ugovorne strane. Sud je poklonio vjeru iskazu javnog bilježnika i njegove djelatnice koji su sukladno svojoj profesiji dužni reagirati na svaku prinudu, prisilu ili slično na način da ne izvrše ovjeru potpisa. Kako nije bilo zapreke da se dopusti ovjera potpisa to je učinjeno. Stoga je iskaz sina tužiteljice neprihvatljiv i nevjerodostojan tim više što je isti iskazao kako nije prijavio policiji da bi na majku bio vršen pritisak, kazao je i da je stan u M. 9 trebao pripasti njemu. Stoga, ovaj svjedok po ocjeni suda ima i osobnog interesa da iskazuje na opisani način, pa sud nije prihvatio njegov iskaz kao uvjerljiv i vjerodostojan.

12. S obzirom na to zaključak suda je da je Ugovor o darovanju stana u S., na adresi M. 9, zaključen između tužiteljice D. R. i D. R. koja joj je

unuka valjan i da proizvodi pravne učinke. Naime, ugovor je sastavljen u propisanoj formi. Potpis darovateljice uredno je ovjeren od strane javnog bilježnika. Daroprimateljica je stupila u posjed predmetnog stana, stoga, ugovor proizvodi pravne učinke.

13. U konkretnom nije riječ o nedopuštenoj činidbi ili nedopuštenom uvjetu, jer i sam svjedok D. R. kazuje kako u je brat pok. M. R. pričao da je stan u

M. ulici 9, kupio on. Stoga ne može biti riječi o zabranjenom pravnom poslu, niti nemoralnom pravnom poslu, niti o zelenaškom pravnom poslu. U konkretnom zaključak suda jest da nije riječ niti o nedopuštenoj pobudi jer pobuda je nedopuštena ako je protivna Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Ugovor je ništetan ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na jednu stranu da sklopi ugovor i ako je druga strana to znala ili morala znati.

14. Zaključak suda proizlazi iz materijalno pravnih propisa.

Čl. 275. Zakona o obveznim odnosima propisuje jedan je od razloga ništetnosti ugovora poslovna nesposobnost,

Čl. 285 ZOO-a propisuje da prividan ugovor nema učinka između ugovornih strana.

Čl. 279. ZOO-a propisuje da ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani jest ništetan.

Čl. 322. ZOO-a propisuje da je ništetan ugovor onaj koji je protivan Ustavu RH-e, prisilnim propisima i moralu društva.

Čl. 273. ZOO-a propisuje da u pravilu pobude iz kojih je ugovor zaključen ne utječu na njegovu valjanost.

Čl. 323. ZOO-a propisuje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila po osnovi toga ugovora ili dati odgovarajuću naknadu u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

15. Kako tužiteljica u cijelosti nije uspjela u sporu to je tuženoj sukladno č l. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i sukladno vrijednosti predmeta spora, te Tarifi o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika (NN-142/12 tbr.7.) valjalo obistiniti trošak ovog parničnog postupka u cijelosti i to: za sastav podneska od 2.10.2018. g. pristup na ročište od 28.11.2018.g., pristup na ročište 24.7.2019.g. pristup na ročište 10.9.2019.g., pristup na ročište 30.9.2019.g., pristup na ročište 15.4.2021. g., pristup na ročište 27.7.2021.g., pristup na ročište 21.10.2021. g., pristup na ročište 2.12.2021.g., sastav podneska od 28.7.2021.g. tj. za 10 pravnih radnji, svaka radnja po 250 bodova Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (T.br. 7.) što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10 kn daje po svakoj radnji 2.500,00 kn čemu treba pridodati i PDV (25%) u iznosu od 3.125,00 kn, odnosno ukupan iznos od 25.000,00 kn uvećano za trošak pristojbe odgovora na tužbu, u iznosu od 1.250,00 kn što u konačnici daje sveukupan iznos od 25.250,00 kn.

U Splitu, 8. veljače 2022.

SUDAC

Mislav Polić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis