REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2000/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Štroga, odvjetnik u Puli, radi naknade štete i činidbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-428/2017-2 od 19. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8180/08-126 od 28. ožujka 2017., u sjednici održanoj 8. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika, podnesena protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-428/2017-2 od 19. rujna 2018., u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke, te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka (točka V. izreke prvostupanjske presude).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tužitelju , ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], predati ateste za ugrađene materijale, elaborat o ispitivanju ugrađenih betona s datumima ugradnje izdan od ovlaštene institucije, atest o ispravnosti dimovodnog kanala izdan od ovlaštene institucije, kao i tehničku dokumentaciju izvedenog stanja, sve vezano uz objekt u [adresa], u roku od 45 dana.

II. Nalaže se tuženiku TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tužitelju , ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 378.500,00 kn sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2017. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 78.399,55 kn, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu kojim od tuženika TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], potražuje kako slijedi:

- izdavanje građevne dozvole osnovom koje su izvedeni radovi vezano za objekt u [adresa]

- isplatu zateznih kamata na iznos od 378.500,00 kn za razdoblje od 01. rujna 2008. do 27. ožujka 2017.

- isplatu iznosa od 5.532.498,86 kn sa zateznim na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 96.498,86 kn od 01. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 543.600,00 kn od 31. prosinca 2006. do isplate

- na iznos od 543.600,00 kn od 31. prosinca 2007. do isplate

- na iznos od 543.600,00 kn od 31. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 543.600,00 kn od 31. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 543.600,00 kn od 31. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 543.600,00 kn od 31. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 543.600,00 kn od 31. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 543.600,00 kn od 31. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 543.600,00 kn od 31. prosinca 2014. do isplate

- na iznos od 543.600,00 kn od 31. prosinca 2015. do isplate

- naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 496.942,95 kn.

IV. Nalaže se tužitelju ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 120.793,75 kn u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za naknadom parničnog troška u daljnjem iznosu od 329.131,25 kn.“

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I., II., te u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka (točka V. izreke) tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalonog prava. Predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te ako je prvostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

7. Pobijana presuda nije donesena primjenom odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a, a ne radi se o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora.

8. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP-a propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

9. U ovom predmetu tužitelj je postavio nenovčani tužbeni zahtjev na činidbu, opisan u točki I. izreke prvostupanjske presude, te dva novčana zahtjeva za isplatu po različitim pravnim osnovama.

10. Prema odredbi čl. 40. st. 1. i 2. ZPP-a, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

11. Prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP-a, ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora. Ako prvostupanjski sudu u takvom slučaju ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način predviđen potonjom zakonskom odredbom najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP-a).

12. Tužitelj za nenovčani zahtjev (na činidbu) nije naznačio vrijednost predmeta spora, a prvostupanjski sud nije postupio na način propisan odredbom čl. 40. st. 4. ZPP-a, pa se u smislu odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a smatra da je vrijednost predmeta spora za predmetne deklaratorne-nenovčane zahtjeve 50.000,00 kn, pri čemu nije relevantno što je tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, u pisanim podnesecima oznaznačavao vrijednost spora u određenim novčanim iznosima jer je to pravo, skladno citiranim odredbama ZPP-a, pridržano samo za tužitelja i sud, a ne i za tuženika.

13. Budući da navedena vrijednost predmeta spora nenovčanog zahtjeva ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn, revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP- a podnesena u odnosu odluku drugostupanjskog suda kojom je odbijena žalba tuženika podnesena na točku I. izreke, nije dopuštena.

14. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

15. Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, a u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

16. Budući da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na nenovčani tužbeni zahtjev (na činidbu) ne prelazi 200.000,00 kn, revizija tuženika, u odnosu na taj zahtjev, podnesena temeljem čl. 382. st. 1. ZPP-a nije dopuštena jer ne udovoljava pretpostavkama iz citirane odredbe, istu je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a, a budući da nema ni sadržaj propisan u čl. 382. st. 2. ZPP-a, ona u tom dijelu nije mogla biti razmatrana ni po pravilima za izvanrednu reviziju iz čl. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

17.1. I revizija tuženika u dijelu koja se odnosi na odluku o troškovima parničnog postupka je nedopuštena, te se u odnosu na podnesenu reviziju u tom dijelu ističe da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2005. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem pravomoćno odluka o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

17.2. Prema navedenom pravnom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka (jednako kao i odluka o troškovima postupka sadržana u presudi) nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova postupak niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispedencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom bilo presudom ili rješenjem.

18. Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a u odnosu na reviziju glede troškova postupka valjalo odbaciti podnesenu reviziju.

19. Sukladno odredbi čl. 329.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je revizijom pobijanu presudu samo u onom preostalom dijelu u kojem se ona pobija revizijom (iz čl. 382. st. 1. ZPP-a vezano za novčani zahtjev tužitelja naveden u točki II. izreke prvostupanjske presude, jer u tom dijelu vrijednost predmeta spora nenovčanog zahtjeva prelazi granični iznos za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn,) i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

20. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kojim traži:

- da se tuženiku naloži predati mu ateste za ugrađene materijale, elaborat o ispitivanju ugrađenih betona s datumima ugradnje izdan od ovlaštene institucije, atest o ispravnosti dimovodnog kanala izdan od ovlaštene institucije, kao i tehničku dokumentaciju izvedenog stanja, te građevnu dozvolu sve za predmetnu građevinu,

- da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 474.998,86 kn (zbog otklanjanja nedostataka u iznosu od 101.433,46 kn, dovršenja objekta u iznosu od 9.342,88 kn i zbog zamjene krovišta u iznosu od 242.710,52 kn) sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate,

- da mu tuženik s osnove izmakle dobiti isplati iznos od iznos od 543.600,00 kn (za razdoblje do 2006. do 2015.) od posljednjeg dana pojedine godine do isplate.

21.1. Neosnovano se tuženik sadržajno poziva na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kada tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer suprotno tvrdnji tuženika, prema utvrđenju ovoga suda pobijana presuda sadrži dostatne razloge o navedenim činjenicama.

21.2. Jednako tako se neosnovano tuženik, sadržajem revizije poziva i na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a, jer suprotno njegovoj tvrdnji pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o svim činjenicama odlučnim za rješenje spora, pa je presudu moguće ispitati, a navodi kojima dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih su nižestupanjski sudovi zaključili o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva tužitelja, su prigovori činjenične naravi kojima on iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, a koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana, te se tim navodima sugerira prihvatiti činjenično stanje koje ona smatra pravilnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP-a) te navode ne može razmatrati ni ovaj sud. Osim toga, pri ocjeni provedenih dokaza postupilo se upravo onako kako to i nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, a za takvu ocjenu dati su razlozi koji su prihvatljivi i ovome sudu. Slijedom iznesenoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a.

22. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da su tužiteljev prednik i tuženik usmeno ugovorili izvođenje predmetnih radova o nadogradnji i uređenju predmetne nekretnine prema nacrtima koje je izradio tuženik, do roh-bau izvedenosti,

- da su predmet tog ugovora i i cijena ugovorenih radova određeni (cijena) i odredivi (ugovoreni radovi), te da je dogovorena cijena, i plaćena,

- da se izvođenju predmetnih radova pristupilo bez građevinske dozvole i ostale potrebne dokumentacije za legalizaciju izvedenih radova,

- da je s datumom sastavljanja Obračuna (16. listopada 2004.) tuženik prestao s izvođenjem radova na predmetnoj nekretnini u listopadu 2004., i da nije izvršio sve dogovorene radove,

- da je tuženik za prigovore tužitelja u pogledu izvedenih radova, a koji se tiču solidnosti predmetne građevine doznao tek podnošenjem predmetne tužbe 1. rujna 2008., dok je za prigovore koji se odnose na druge nedostatke u izvedenim radovima doznao tijekom postupka osiguranja dokaza Općinskog suda u Poreču poslovni broj R1-29/06, a po zaprimanju odgovora prednika tužitelja na njegov (tuženikov) prijedlog osiguranja dokaza od 2. ožujka 2006.,

23.1. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je isplatom dogovorene cijene tako sklopljeni ugovor o građenju konvalidirao izvršenjem ugovora po obje strane, slijedom čega je tuženiku temeljem odredbe čl. 632. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) naložio predati dokumentaciju navedenu u točki I. izreke pobijane presude.

23.2. Nadalje smatra, da su tužitelju protekli rokovi kako za isticanje prigovora u pogledu vidljivih nedostatka radova izvedenih po tuženiku, obzirom da je iste prigovore prednik tužitelja svakako bio dužan istaknuti daleko prije nego što je tuženik pokrenuo postupka osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Poreču 2. ožujka 2006., tako i za isticanje prigovora u pogledu nedostatka koji se tiču solidnosti predmetne građevine, jer je tužitelj o tim nedostacima bio dužan obavijestiti tuženika najkasnije do 26. kolovoza 2008., a tužitelj je isto učinio tek podnošenjem predmetne tužbe 1. rujna 2008., međutim utvrđujući da su nedostaci i nezavršenost u radovima tuženika (koje je sud utvrdio građevinskim vještačenjem provedenim u ovom postupku) predstavljaju činjenice koje su tuženiku kao izvođaču bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate prvostupanjski sud smatra da tuženik ne može s uspjehom isticati da je tužitelj izgubio pravo na isticanje opisanih nedostataka obzirom da se ista pravila o gubitku prava zbog proteka prekluzivnih rokova ne primjenjuju kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su izvođaču bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a sukladno odredbi čl. 614. st. 3. i čl. 617. ZOO-a.

23.3. Imajući u vidu da nije utvrđeno da bi tuženik postupao po naputcima prednika tužitelja i da je istog upozorio na opasnost od štete, i da je postupao pod prisilom tužitelja, već da je tuženik sam izradio nacrte po kojima je izvodio predmetne radove, prvostupanjski sud također zaključuje da se nisu ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 646. ZOO-a pod kojima bi se odgovornost tuženika mogla umanjiti ili isključiti, pa ga stoga utvrđuje odgovornim tužitelju za sve utvrđene nedostatke u pogledu solidnosti predmetne nekretnine, te s obzirom da tuženik tijekom postupka nije pokazao ozbiljnu spremnost da o svom trošku otkloni utvrđene nedostatke i izvede neizvedene radove na koje se obavezao, smatra da je tužitelj ovlašten od njega potraživati naknadu štete u vidu iznosa potrebnih za otklanjanje svih predmetnih nedostataka i dovršenje svih nedovršenih radova utvrđenih po građevinskom vještaku.

24. Drugostupanjski sud je u svemu prihvatio činjenična utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda te je potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti, pozivom na čl. 375. st. 5. ZPP-a.

25. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj u podnesenoj reviziji ponavlja u cijelosti navode iz žalbe, te je tako i u ovoj fazi postupka ostalo sporno je li nalog tuženiku da preda ateste za ugrađene materijale i dr. neodređen, neodrediv i neizvršiv, radi li se o nezakonitom pravnom poslu s obzirom da za izvođenje građevinskih radova nije postojala građevinska dozvola, radi li se o „zastari“ potraživanja, a s obzirom da nije postojala građevinska dozvola postoji li i pravni temelj za naknadu štete, je li postojao zahtjev tužitelja za dovršenje i otklanjanje (sanaciju) štete, imajući u vidu loše odnose između tuženika i prednika tužitelja zbog čega tuženiku nije omogućen pristup na gradilište.

26. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

27. Naime, revizijski navodi vezani za neodređenost, neodredivost i neizvršivost nenovčanog zahtjeva nisu relevantni jer je u tom dijelu odbačena revizija tuženika, dok je prema shvaćanju ovog suda pobijanim presudama nižestupanjskih sudova pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno o novčanom tužbenom zahtjevu tužitelja navedenom u točki II. izreke prvostupanjske presude, pri čemu pravna shvaćanja o navedenim spornim pravnim pitanjima na kojima se temelji obrazloženje prvostupanjske i drugostupanjske presude prihvaća i ovaj sud. Uz to se ističe da suprotno tvrdnji tuženika, u spisu postoji tužiteljev pisani zahtjev od 25. travnja 2008. (list spisa 8 do 10) kojim je on pozvao tuženika na dovršenje objekta i otklanjanje nedostataka, kao i na dostavu potrebnih atesta, projekta i dozvola, pa nije osnovana tvrdnja da tuženik kao izvođač nije obaviješten o nedostacima i da nije pozvan na otklanjanje nedostataka.

28. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP-a propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

29. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

30. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

31. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju u navedenom dijelu, kao neosnovanu.

Zagreb, 8. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić