REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2482/2018-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. pok. S., OIB: …, G., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Š., protiv tuženika Z. S. pok. J., OIB: …, G., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1667/2016-2 od 13. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2651/13 od 21. lipnja 2016., u sjednici održanoj 8. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1667/2016-2 od 13. prosinca 2017. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Šibeniku presudom poslovni broj P-2651/13 od 21. lipnja 2016. naložio je tuženiku Z. S., OIB: …, isplatiti tužitelju J. B., OIB: …, iznos od 256.368,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. prosinca 2010. do isplate po stopama navedenim u presudi (toč. 1. izreke).

1.1.Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 64.425,00 kuna (toč. 2. izreke).

2. Županijski sud u Velikoj Gorici presudom poslovni broj Gž-1667/2016-2 od 13. prosinca 2017. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete koju tužitelj potražuje od tuženika nakon što je uspio u sporu u kojemu je utvrđen vlasnikom nekretnine čest. zem. 323/76, z.u. 1239 k.o. G.. Tuženik je prethodno upisao svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama i prodao nekretninu trećima, pa mu nije u mogućnosti predati nekretninu u posjed. Stoga tužitelj potražuje naknadu štete u visini tržišne vrijednosti nekretnine.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

6. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, kao u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, i to samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Revizija je neosnovana.

8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, naknada štete koju tužitelj potražuje od tuženika zato što je tuženik, dok je još u zemljišnim knjigama bilo upisano njegovo pravo vlasništva na nekretnini čest. zem. 323/76, z.u. 1239 k.o. G., znajući da se vodi parnični postupak po tužbi izvanknjižnog vlasnika J. B., prodao nekretninu svojoj sestri, a ona trećoj osobi.

9. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka pravo tužitelja na naknadu štete u situaciji kad tuženik nije u mogućnosti predati zemljište tužitelju jer je treća osoba u dobroj vjeri stekla pravo vlasništva.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-564/96, u kojem je donesena presuda zbog izostanka 10. travnja 1996., J. B. nije bio stranka, a tuženik je utvrđen vlasnikom čest. zem. 323/76 k. o. G. te se uknjižio kao vlasnik iste,

- u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-1130/2003 presudom od 7. rujna 2009. tužitelj J. B. je utvrđen vlasnikom čest. zem. 323/76 k. o. G. te je isti ovlašten na ispravak uknjižbe glede iste nekretnine, a presuda je u postupku po žalbi tuženika Z. S. potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Gž- 261/2010 od 13. prosinca 2010.,

- tuženik je 26. svibnja 2003. Općinskom sudu u Šibeniku podnio tužbu glavnog miješanja poslovni broj: P-1568/03 u kojoj tvrdi da je vlasnik čest. zem. 323/76 k. o. G., a potom je ista spojena na predmet poslovni broj: P-1130/03 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, ali je tu tužbu povukao 8. prosinca 2008.,

- u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Z-7198/09 dana 14. listopada 2009. predlagateljica R. S. je podnijela prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva čest. zem. 323/76 k. o. G. na temelju kupoprodajnog ugovora od 24. lipnja 1998. na kojem je potpis prodavatelja Z. S. ovjeren kod javnog bilježnika L. M. u Š. pod poslovnim brojem: OV-9948/09 dana 12. listopada 2009., a potpis kupca R. S. 6. listopada 2009. pred notarom države F. te je rješenjem od 9. prosinca 2009. dozvoljena uknjižba prava vlasništva čest. zem. 323/76 k. o. G. na ime R. S.,

- u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Z-7006/10 dana 22. rujna 2010. predlagatelj M. H. podnio je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva čest. zem. 323/76 k.o. G. prema predloženici R. S. na temelju ugovora o kupoprodaji od 20. rujna 2010. na kojem je potpis prodavateljice R. S. ovjeren kod javnog bilježnika N. K. u S. pod poslovnim brojem: OV-7722/10 dana 20. rujna 2010. te je rješenjem od dana 12. studenog 2010. dozvoljena uknjižba prava vlasništva čest. zem. 323/76 k. o. G. na ime M. H., sud prvog stupnja zaključuje da je kupoprodajni ugovor od 24. lipnja 1998. nesumnjivo nastao nakon donošenja prvostupanjske presude 7. rujna 2009. u predmetu poslovni broj: P-1130/03, dakle, u vrijeme kada su na istom doista i ovjereni potpisi prodavatelja i kupca dana 6. i 12. listopada 2009., te da je raspoložba tuženika očito sračunata kako bi se izbjegle pravne posljedice nepravomoćne presude od 7. rujna 2009. s namjerom da se tužitelju J. B. onemogući vlasničko raspolaganje predmetnom nekretninom, jer tuženik Z. S. nakon pokretanja parnice pod brojem P-1130/03 ničim tijekom čitavog postupka ne ukazuje da bi bilo tko treći, posebice ne njegova sestra R. S., imala kakva vlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini.

10.1. Tuženik se trenutku podnošenja tužbe glavnog miješanja 26. svibnja 2003. deklarirao kao vlasnik sporne nekretnine u smislu odredbe čl. 198. ZPP, tu tvrdnju o njegovom vlasništvu je ponovio i u žalbi u predmetu poslovni broj: P-1130/03. Zato se po ocjeni nižestupanjskih sudova nameće životno i logično pitanje zašto bi tuženik činjenicu da je prodao nekretninu 1998. prešutio u postupku koji se vodi od 2003. Nižestupanjski sudovi su zaključili da „pojavljivanje“ kupoprodajnog ugovora od 24. lipnja 1998. implicira zaključak da je kupoprodajni ugovor nesumnjivo nastao nakon donošenja prvostupanjske presude 7. rujna 2009. u predmetu poslovni broj: P- 1130/03, kako bi se izbjegle pravne posljedice nepravomoćne presude od 7. rujna 2009., s namjerom da se tužitelju J. B. onemogući vlasničko raspolaganje predmetnom nekretninom, a što je tužitelju i onemogućeno nakon donošenja presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž-261/2010 od 13. prosinca 2010. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

10.2. Stoga je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju štetu u visini koja je utvrđena prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka, koji je utvrdio i iskazao vrijednost nekretnine nakon proučavanja više cijena nekretnina na istom području. Pritom je vještak obrazložio da nije moguće valjano odrediti tržišnu cijenu samo na temelju podataka Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske, jer se radi o cijenama koje su stranke iz ugovora unijele u sam ugovor kao kupovninu, a da je uobičajeno da su tako iskazane cijene u određenom postupku niže od stvarne tržišne vrijednosti. Zato je vrijednost utvrđena na temelju komparacije i kombinacije cijena iz više ponuda (oglasa) agencija za prodaju nekretnina i onih koje su iskazane u pojedinim ugovorima.

11. Tuženik je u reviziji naveo da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uz ostalo zato što sudovi nisu uzeli u obzir činjenična utvrđenja iz kaznenog postupka koji je vođen u postupku pred Općinskim sudom u Šibeniku pod brojem K-328/12. Po shvaćanju tuženika obrazloženje oslobađajuće presude sadrži takva činjenična utvrđenja koja je sud trebao uvažiti., pa drži da je, time što je u ovom postupku utvrđena odgovornost tuženika za štetu na temelju drugačijeg činjeničnog utvrđenja u odnosu na utvrđenja u kaznenom postupku, počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11.1. U odnosu na ove tvrdnje odlučna je odredba čl. 12. st. 3. ZPP prema kojoj je u parničnom postupku sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim samo pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca. Sud ni u slučaju osuđujuće presude nije vezan za činjenična utvrđenja. U sporovima radi naknade štete treba voditi računa o tome da je odgovornost za štetu šira od kaznene odgovornosti i odgovornost može postojati i kad šteta nije počinjena kaznenim djelom (u pravilu nije riječ o kaznenom djelu), pri čemu sud odlučuje prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud nije dužan izvesti sve predložene dokaze, ali je dužan obrazložiti zašto neke dokaze nije izveo.

11.2. U ovom slučaju su sudovi pravilno ocijenili koje su činjenice odlučne za postojanje odgovornosti tuženika za štetu, te su sporne činjenice utvrdili ocjenom dokaza izvedenih u ovoj parnici i dali valjane i neproturječne razloge o utvrđenim činjenicama. Tuženik u reviziji sadržajno zapravo osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova što po čl. 385. ZPP nije dopušten revizijski razlog.

12. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji prema odredbi čl. 365. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. 13. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje prvostupanjske presude, potvrđene drugostupanjskom presudom, prihvaća i ovaj sud.

14. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

15. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

16. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

17. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

18. Tužitelj nije određeno naveo razloge zbog kojih pobija odluku o parničnim troškovima, pa ovaj sud, imajući na umu odredbu čl. 392.a st. 1. ZPP, nije ispitao reviziju protiv odluke o troškovima, niti je o tom dijelu revizije donio posebnu odluku.

Zagreb, 8. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.