REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1081/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. s. p. d. iz V., OIB …, zastupane po punomoćnicima Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u B., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-446/2018-3 od 22. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-321/2010-126 od 18. lipnja 2018., u sjednici održanoj 8. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja, podnesena protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-446/2018-3 od 22. studenoga 2018., odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se revizija tužitelja u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u kojem je tražio da se naloži tuženici da mu plati iznos od 74.397.183,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2008. pa do isplate, po stopi preciznije navedenoj u toj točki izreke.

1.2. U točki II. izreke obvezan je tužitelj nadoknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 1.201.000,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-321/2010-126 od 18. lipnja 2018.

3. Protiv drugostupanjske presude, kao i protiv odluke o troškovima postupka, tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti njegov tužbeni zahtjev i obvezati tuženicu na naknadu troškova postupka, uključujući i revizijski trošak, podredno predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Sukladno odredbi čl. 329.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog nenaplativosti potraživanja tužitelja koja proizlaze iz ugovornog odnosa svakog pojedinog vjerovnika Š. V., koja potraživanja su predmetnim ugovorima prenesena na tužitelja, a koja se sastoje od priznatih potraživanja u stečajnom postupku nad Š. V. i to na ime oročenih depozita i zakonskih zateznih kamata koje teku od dana otvaranja stečajnog postupka.

8. Neosnovano se tužitelj poziva na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, i sadržajno na onu iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a, jer suprotno njegovoj tvrdnji pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o svim činjenicama odlučnim za rješenje spora, pa je presudu moguće ispitati, a navodi kojima dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih su nižestupanjski sudovi zaključili o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u nesuglasju jer je, kako smatra, trebalo njegove tvrdnje u tom dijelu prihvatiti, su prigovori činjenične naravi kojima on iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, a koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana, te se tim navodima sugerira prihvatiti činjenično stanje koje on smatra pravilnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP-a) te navode ne može razmatrati ni ovaj sud. Osim toga, pri ocjeni provedenih dokaza postupljeno je upravo onako kako to i nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, a za takvu ocjenu dani su razlozi koji su prihvatljivi i ovome sudu. Slijedom iznesenoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a.

9. Neosnovano se tužitelj u reviziji poziva i na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 5. ZPP-a kada tvrdi da drugostupanjski sud u obrazloženju presude nije naveo konkretne razloge o pojedinim žalbenim navodima, jer je prema utvrđenju ovog suda drugostupanjski sud odgovorio na sve bitne razloge odnosno vezano za odlučne činjenice.

9. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužitelj od tuženice zahtijeva naknadu štete za potraživanja koja su tužitelju prenijeli štediše Š.-k. z. V. (dalje: Š. V.), a koja potraživanja su štedišama priznata u stečajnom postupku nad Š. V. u postupku pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru vođenom pod brojem St-4/06,

- da pravnu osnovu za nenaplativost potraživanja temelji na odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 75/93 i 92/96 – dalje: ZSDU) odnosno na nezakonitom i nepravilnom radu tijela državne uprave, Ministarstva …, Uprave za …, Odjela za … u Z., Ministarstva …, … uprave, jer je osnivanjem i upisom u registar Š. V. prikriveno nezakonito poslovanje Z. š. k. z. V. (dalje: Z. V.) kojoj je rješenjem Ministarstva … od 16. siječnja 2001. odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za rad i naloženo da u roku od 8 dana pokrene postupak likvidacije, a osnovana Z. V. je nastavila rad u istom prostoru i sa istim ljudima od osnivanja, 24. siječnja 2001.,

- da je Š.-i. V. odobrenje za rad izdano 17. ožujka 2003. te je kao takva radila sve do 2004., a da nijedno nadležno tijelo Ministarstva … nije poduzelo niti jednu radnju za sprečavanje rada Z.-e. V., nad kojom je postupak likvidacije pokrenut tek 3.ožujka 2003.,

- da nadležno tijelo tuženika prilikom kontrole poslovanja rada Z.-e. V. i Š.-e. V. u 2002. i 2003., koja je obavljena 2004., nije unatoč uočenim nepravilnostima zabranilo rad Š. V. primjenom čl. 14. Zakona o štedno kreditnim zadrugama,

- da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici jer su temeljem ugovora o ustupu tražbine vjerovnici Š.-i. V. u stečaju prenijeli cijelo svoje, u stečajnom postupku, priznato potraživanje oročenih depozita i zateznih kamata koje teku od otvaranja stečajnog postupka, na tužitelja.

10. U svezi s navedenim, tijekom postupka je također utvrđeno:

- da je rješenjem Ministarstva … RH Klasa: 452-01/98-01/130, Ur. broj: 513-11/01-10 od 16. siječnja 2001. pod točkom 1. odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za rad Z.-i. V., a pod točkom 2. naloženo Z.-i. V. da u roku 8 dana od zaprimanja rješenja dostavi Ministarstvu …, Upravi za …, obavijest o prijavi pokretanja postupka likvidacije Trgovačkom sudu,

- da je Š.-a. V. osnovana Odlukom z. od 24. veljače 2001., te da je Trgovački sud u Bjelovaru rješenjem broj Tt-02/1283-7 od 11. prosinca 2002., u sudski registar upisao osnivanje te zadruge pod nazivom Š.-k. z. V. sa sjedištem u V., s tim da je ta zadruga započela s radom 17. ožujka 2003.,

- da je za razdoblje od 17. ožujka 2003. do 1. kolovoza 2005., (na temelju ovlaštenog revizora M. T.) utvrđeno da je Š.-a. V. s štednim ulozima raspolagala krajnje neodgovorno, čime je u pitanje doveden njezin opstanak, a što se primarno odnosi na tri poslovna događaja i to: odobravanje kredita G. M. bez odgovarajućeg jamstva čime je dovedeno u pitanje povrat 12.000.000,00 kn, otkup potraživanja od Z. š.-k. z.

V. za 70.000.000,00 kn, a koja realno, s kamatom od 24% vrijede 3.000.000,00 kn, čime je izvršen bespovratni odliv 67.000.000,00 kn, te otkupom nekretnina za koje se realno ne može očekivati unovčenje, a pogotovo ne zarada,

- da je na temelju zapisnika Odjela za nadzor financijske institucije, Uprave za … Ministarstva … o nadzoru dijela financijskog poslovanja za 2003. utvrđeno da je Š.-a.

V. 3. lipnja 2004. bila upozorena na potrebu sazivanja S., kao najvišeg tijela Š.-e. V. koje utvrđuje poslovnu politiku zadruge, radi raspravljanja i odlučivanja slažu li se zadrugari sa poslovnom politikom koju provodi Nadzorni odbor i to u odnosu na odobravanje kredita nekolicini zadrugara bez odgovarajućeg osiguranja povrata sredstava kao i poslovnom politikom sklapanja ugovora o kupoprodaji novčanih potraživanja i nekretnina koja se počela provoditi od 6. ožujka 2004., a koje odluke Nadzornog odbora ne ulaze u djelokrug poslova koji su temeljem odredbe čl. 32 Statuta utvrđeni kao poslovi Nadzornog odbora, već ulaze u djelokrug poslova S.,

- da se provedenim vještačenjem po računovodstveno-financijskom vještaku M. Š., zbog nedostane dokumentacije, nije moglo utvrditi temeljem kojih ugovora o depozitu je položen gotov novac u Š.-a. V. ali je utvrđeno da su ugovori o depozitu višekratno produžavani, obnavljani, mijenjani, i da su svi pravni prednici tužitelja (752) sklopili ugovore o depozitu sa Š.-a. V. u ukupnoj vrijednosti od 69.873.238,10 kn od kojih je dio uplata gotovog novca, a dio prijenos sa Z. V. na Š. V., a što nije moguće točno utvrditi, radi čega nije moguće utvrditi visinu štete.

11.1. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su uzrok nemogućnosti naplate potraživanja tužitelja loše poslovne odluke i nepostupanje Z.- e. V. i Š.-e. V. u skladu sa Statutom i dobrim poslovnim običajima-davanjem kredita nečlanovima Z., neosiguravanjem naplate kvalitetnim mjerama osiguranja i slično, odnosno kršenje ugovorne obveze Z. prema članovima.

11.2. Također zaključuje da propust kontrole provođenja odluke o opozivu suglasnosti za rad Z.-e. V., propust kontrole pokretanja postupka likvidacije nad Z.-e.

V., te izdavanje odobrenja za rad Š.-e. V. ne ulaze u kompleks uzroka nastanka predmetne štete zbog neispunjenja ugovorne obveze Š.-e. V. jer je radnjom prednika tužitelja-štediša, sklapanjem ugovora o oročavanju novčanih sredstava s Š.-e. V. prekinuta uzročna veza između propusta kontrole pokretanja postupka likvidacije Z.- e. V. i izdavanja odobrenja za rad Š.-e. V. te neispunjenja ugovorne obveze Š.-e. V. prema oštećenicima koji su na Š.-u. V. prenijeli tražbine sklapanjem ugovora o oročavanju novčanih sredstava,

12.1. Navedena utvrđenja i iznesena pravna shvaćanja u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud jer i on smatra da tuženica putem svojih tijela u poslovima državne uprave (za što ima ovlasti) kontrolira i nadzire postupanja u skladu sa zakonom, ali da ne odgovara za štetu koja je nastala poslovanjem pravne osobe zbog neizvršenja ugovorom preuzete obveze, jer prema čl. 13. ZSDU-e država odgovara zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave za štetu koja nastane osobi koja je u određenom konkretnom postupku stranka pa eventualna nedovoljna aktivnost državnih tijela nema za posljedicu odgovornost države, a budući je tužitelju šteta nastala povredom ugovorne obveze Š.-e. to je uzrok štete, a za što država ne odgovara.

12.2. Jednako tako, smatra da sama činjenica osnivanja Š.-e. V. i upis u sudski registar nije dovoljan razlog za postojanje odgovornosti tuženice. Tužitelj odnosno njegovi prednici su, prema ocjeni toga suda, kao zadrugari i štediše ulaganjem novčanih sredstava u Z.-u. V. odnosno prijenosom tih sredstava u Š.-u. V. očito postupali bez potrebne pažnje, a kao zadrugari su mogli i trebali sudjelovati u donošenju poslovnih odluka, kako Z.-e. V. tako i Š.-e. V. te osigurati, po isteku oročenja, isplatu svojih uloga. Pri tome smatra da nije od značaja niti što su isti ljudi i u istom poslovnom prostoru obavljali poslove za Š.-u. V. jer su prednici tužitelja očito potpisivanjem ugovora o oročenju morali znati da bez stvarnih uplata prenose svoja novčana sredstva na Š.-u. V., odnosno da sklapaju nove ugovore o oročenju stvarnom uplatom novčanih sredstava u Š.-u. V..

13. I u revizijskoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženice za nezakonit i nepravilan rad njezinog tijela, konkretno Ministarstva …, Uprave za …, Odjela za … zbog (ne)postupanja, odnosno postojanje uzročno posljedične veze između navedenog (ne)postupanja Ministarstva …, Uprave za …, Odjela za ….

13.1. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj u podnesenoj reviziji navodi da štetna radnja može biti i nečinjenje i da se upravo o tome u ovom slučaju radi, jer tuženica nije reagirala u skladu s zakonskim obvezama, jer su čl. 10. Zakona o štedno kreditnim zadrugama iz 2002. propisani poslovi koje smije obavljati š. k. z. i to sve u korist i interesu zadrugara, da je tijekom nadzora u Š.-i. 2002. utvrđeno da 73% plasiranih kredita odobrenog tvrtki J., da su krediti plasirani osobama koje nisu bile zadrugari, da se zadruga bavila otkupom potraživanja i kupnjom nekretnina u opsegu koji se mora tretirati kao djelatnost za koju zadruga nije bila registrirana, te smatra da je na to tuženica morala reagirati i da nižestupanjski sudovi nisu dovoljno cijenili sadržaj čl. 10. Zakona o štedno-kreditnim zadrugama, zbog čega nisu pravilno ocijenili kojim se sve poslovima Š.-a. bavila, a da je tako postupio utvrdio bi da ona nije poslovala na način sukladno zakonu, pogotovo što je pretežni dio svojih plasmana vršila prema osobama koje nisu zadrugari i bez adekvatnih osiguranja, što je otkupljivala nenaplativa potraživanja, kao što je otkupljivala i nekretnine po cijenama koje svakako nisu bile tržišne.

13.2. Dalje navodi, da su razlozi za oduzimanje dozvole za rad propisani odredbom čl. 14. st. 1. do 5. Zakona o štedno kreditnim zadrugama („Narodne novine“, broj 84/02 - dalje ZOŠKZ), a da sudovi previđaju da je čl. 14. st.1. toč. 6. ZOŠKZ-a propisano da će Ministarstvo … donijeti rješenje o oduzimanju dozvole za rad zadruzi ako obavlja djelatnost za koju nema odobrenje za rad od Ministarstva …, pa imajući u vidu da š.-k. z. u pretežnom dijelu svog poslovanja nije obavljala djelatnost za koju je imala odobrenje za rad već upravo da je obavljala djelatnost za koju nema odobrenje za rad od Ministarstva … i za koju nije registrirana, pogrešnim smatra zaključak sudova kako nema propusta u radu državnih tijela i da ti propusti nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s propašću zadruge, a samim time i uloga tužiteljevih prednika.

13.3. Pogrešnim smatra i shvaćanja nižestupanjskih sudova da su upravna tijela izvršila svoju obvezu već samom činjenicom da su donijeli rješenje o otklanjanu nedostataka i podnijeli prekršajne prijave, jer su previdjeli da postoji i njihova daljnja obveza, odnosno ponovna kontrola. Napominje da je u siječnju 2002. doneseno rješenje o oduzimanju dozvole za rad i obvezi pokretanja likvidacije Š.-e. te da je neprihvatljivo da se kroz razdoblje duže od 2 godine ne ponovi nazor i ne utvrde razlozi nepostupanja i Z.-i. V. omogući nesmetan rad kroz razdoblje od gotovo 2 godine, pa da se upravo u tom nečinjenju radi o grubom propuštanje obveze nadzora i gubitka svrhe nadzora.

13.4. Daljnji propust upravnih tijela nalazi i u činjenici da je Ministarstvo … dozvolilo da isti ljudi rade na istoj adresi i da osnuju š.-k. z. koja je sadržajno i poslovno slijednik Z.-e. koja je nezakonito radila, a upravo je Ministarstvo … dužno kontrolirati obavlja li Š.-a. samo one djelatnosti koje su odobrene i za koje je registrirana pri nadležnom trgovačkom sudu, pa kada utvrdi da to zadruga ne čini dužna je primjenom čl. 14. st. 1. toč. 6. ZŠKZ-a donijeti rješenje o oduzimanju dozvole za rad bez bilo kakvog prethodnog pozivanja na otklanjanje nedostataka, ostavljanja rokova i sl., te osporava shvaćanje nižestupanjskih sudova da je propast Š.-e. V. rezultat pogrešne poslovne politike same Z., ali i tvrdi da takav stav nije dovoljno obrazložen i da je u potpunom neskladu s naprijed navedenim odredbama ZŠKZ-a o odgovornosti tuženice i prema čl. 13. ZSDU-e.

14. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

15.1. Prema odredbi čl. 13. ZSDU-e štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

15.2. Odredbom čl. 14. ZOŠKZ-a propisane su ovlasti Ministarstva … o oduzimanju prava na rad štedno kreditnoj zadruzi, dok je nadzor poslovanja š.-k. z. propisan čl. 36. do 42. istog Zakona, s tim da su u čl. 36. propisane granice ispitivanja poslovanja zadruga, a u čl. 42. su propisani uvjeti za donošenje privremenog rješenja o zabrani rada i raspolaganju sredstvima na žiro računu i drugim računima.

15.3. Prema odredbi čl. 154. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05), štetu je dužan nadoknaditi onaj koji ju je uzrokovao ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16. Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Prema adekvacijskoj teoriji uzročnosti, od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljnjoj vezi sa nastankom štete, uzima se u obzir onaj uzrok koji je pravno relevantan jer je adekvatan i tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice, a isključuju se svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak štete. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta, jer čim se veza prekine bilo slučajem, radnjom treće osobe ili samog oštećenika, štetnik ne odgovara za daljnje posljedice.

17. Tužitelj, kako je navedeno, smatra da se pogreške tijela državne vlasti očituju u izdavanju odobrenja za rad Š.-i. V. propustu kontrole provođenja odluke o opozivu suglasnosti za rad Z.-e. V., propustu kontrole u provođenju odluke o obvezi pokretanja likvidacijskog postupka Z.-e. V., te u propuštanju bilo kakvog stvarnog postupanja a nakon utvrđenja nepravilnosti u poslovanju Z.-e. V. i Š.-e. V., ističući da je oduzimanjem dozvole za rad Z.-i. V. odgovornost za nestanak imovine prešla na tuženicu zbog toleriranja nepostupanja koje je dovelo do štete.

18.1. Pogrešno je pravno shvaćanje tužitelja o propustu državnih tijela, konkretno Ministarstva …, iz razloga što je i prema pravnom shvaćanju ovoga suda, između navedenih radnji i štete prekinuta uzročna veza, a ona je prekinuta radnjom oštećenika (pravnih prednika tužitelja) koja se sastoji u sklapanju ugovora o oročavanju novčanih sredstava s Š.-o. V., pa u kompleks uzroka štete u konkretnom slučaju ulaze samo radnje do kojih je došlo nakon sklapanja ugovora o oročavanju novčanih sredstava između pravnih prednika tužitelja i Š.-e. V. C. odredbe ZOŠKZ-a ovlašćuju Ministarstvo … da pri ocjenjivanju zakonitosti i pravilnosti poslovanja štedno-kreditne zadruge rješenjem naloži mjere za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti, ali taj zakon ne propisuje koje su to mjere i pod kojim se uvjetima mogu naložiti.

18.2. Nije bilo sporno da Ministarstvo … nije rješenjem naložilo mjere za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti već je temeljem odredbe čl. 36. st. 4. ZOŠKZ-a podnijelo četiri prijedloga za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaje predviđene tim Zakonom i Zakonom o platnom prometu, međutim, kako ZOŠKZ-a ne predviđa mjere koje je ovlašteno naložiti Ministarstvo … u obavljanju poslova nadzora, a s ciljem otklanjanja utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju š.- k. z., shvaćanje je i ovog suda da nalaganje mjera kao što su obveza odobravanja kredita uz odgovarajuće osiguranje, zabrana sklapanja ugovora o kupoprodaji potraživanja ili nekretnina odnosno zabrana raspolaganja imovinom štedno-kreditne zadruge, s obzirom na svoj značaj i posljedice, budući da bi se takvim mjerama zadiralo u poslovnu politiku pravne osobe, (koje je u konkretnom slučaju u nadležnosti S. Š.-e. V.), ne može biti predmet diskrecione ocjene svakog pojedinog inspektora Ministarstva …, već iste mjere moraju biti uređene zakonom.

19. Stoga, imajući u vidu prirodu utvrđenih nepravilnosti, naročito sklapanje i istovremeno izvršavanje ugovora o kupoprodaji potraživanja i nekretnina Z.-e. V., a bez odobrenja S. te Z., kao tijela ovlaštenog za utvrđivanje poslovne politike Z., nameće se zaključak da niti donošenje rješenja o oduzimanju odobrenja za rad Š.-i.

V., ukoliko bi za to postojali zakonski uvjeti, u propisanom zakonskom postupku, ne može biti u neposrednoj i adekvatnoj uzročnoj vezi sa nastalom štetom.

20. Nadalje, prema odredbi čl. 14. st. 1. toč. 4. ZOŠKZ-a, Ministarstvo … donijet će rješenje o oduzimanju odobrenja za rad štedno-kreditnoj zadruzi ako š.-k. z., unatoč pisanom upozorenju Ministarstva … i nakon proteka danog roka za ispravak nepravilnosti ne ispravi nepravilnost u svom radu i nastavi postupati suprotno zakonskim propisima.

21. Prema prihvaćenoj sudskoj praksi, država odgovara za štetu koju u smislu odredbe čl. 13. ZSDU-e svojim nezakonitim ili nepravilnim radom nanesu tijela državne uprave stranci, dakle osobi koja je stranka u određenom konkretnom postupku, a ne općenito svakoj osobi kojoj bi mogla nastati šteta zbog toga što tijela državne uprave nisu možda dovoljno aktivna u nadziranju građana i pravnih osoba u tome pridržavaju li se propisa. Tako široka odgovornost države nije postavljena niti ju je moguće postaviti, jer u tom slučaju država bi odgovarala gotovo za svaku štetnu radnju svojih građana i pravnih osoba, jer je država općenito dužna nadzirati i sprječavati njihove nezakonite radnje (VS RH, Rev 1153/07-2 od 13. ožujka 2008., VS RH, Rev 796/07-2 od 7. listopada 2008., VS RH, Rev 1301/07-2 od 21. veljače 2008., VS RH, Rev 946/07-2 od 13. kolovoza 2008., VS RH, Rev 809/07-2 od 14. veljače 2008., VS RH, Rev 1125/07-2 od 6. veljače 2008., VS RH, Rev 883/07-2 od 26. veljače 2008., VS RH, Rev 1414/08-2 od 7. siječnja 2009.).

22. Iz sadržaja odredbi čl. 1. do 3. Zakona o poreznoj upravi („Narodne novine“, broj 75/93 i 71/99), koje definiraju poslove koje obavlja porezna uprava, te odredbi čl. 97. do 112. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 127/00) koje uređuju inspekcijski nadzor, ne može se izvesti zaključak o odgovornosti tuženice za predmetnu štetu budući da je zadatak porezne uprave poduzimanje radnji u cilju naplate poreza, pristojbi i dr., a eventualni propusti u njenom postupanju mogli bi imati za posljedicu nastanak štete državi odnosno tuženici, a ne obrnuto.

22.1. Prema odredbi čl. 36. st. 1. ZOŠKZ-a, poslovanje štedno-kreditne zadruge sukladno tom zakonu, propisima donesenim na temelju tog zakona i drugih zakona, (kojih je se u svom poslovanju dužna pridržavati se štedno-kreditna zadruga), nadzire Ministarstvo …, a prema odredbi st. 2 istog članka, u obavljanju svoje nadzorne funkcije Ministarstvo … ocjenjuje zakonitost i pravilnost poslovanja štedno- kreditnih zadruga i rješenjem nalaže mjere za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti u njihovom poslovanju, dok je prema odredbi st. 3 istog članka, Ministarstvo … ovlašteno u okviru svojih nadzornih nadležnosti nad štedno-kreditnim zadrugama provjeravati pridržavaju li se štedno-kreditne zadruge općenito dobrih poslovnih običaja, objavljenih općih uvjeta poslovanja i ugovora koje su sklopile sa svojim zadrugarima, ali nije dužno rješavati pojedinačne reklamacije zadrugara.

22.2. Iz sadržaja tih zakonskih odredbi, koje uređuju pitanje nadzora, proizlazi zaključak da država putem svojih tijela i pravnih osoba koje imaju ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, nadzire postupaju li građani i pravne osobe sukladno zakonu, ali ne odgovara za štetu koju svojim poslovanjem odnosno neizvršavanjem preuzetih ugovornih obveza građani i pravne osobe nanesu svojim ugovornim partnerima, odnosno ne odgovara za štetu učinjenu radom osoba koje je trebalo nadzirati, a što bi se svelo na odgovornost države i za obveze tih osoba.

23. Imajući u vidu prirodu utvrđenih nepravilnosti, naročito sklapanje i istovremeno izvršavanje ugovora o kupoprodaji potraživanja i kupoprodaji nekretnina Z.-e. poglavito kada se ima u vidu da su ti poslovi poduzimani bez odobrenja S., te Z., kao tijela ovlaštenog za utvrđivanje poslovne politike Z. i da je Š.-a. V. 3. lipnja 2004. od strane upravnog tijela upravo i bila upozorena na potrebu sazivanja S., kao najvišeg tijela Š.-e. V., koje utvrđuje poslovnu politiku zadruge, radi raspravljanja i odlučivanja slažu li se zadrugari sa poslovnom politikom koju provodi Nadzorni odbor i to u odnosu na odobravanje kredita nekolicini zadrugara bez odgovarajućeg osiguranja povrata sredstava kao i poslovnom politikom sklapanja ugovora o kupoprodaji novčanih potraživanja i nekretnina proizlazi da niti donošenje rješenja o oduzimanju odobrenja za rad Š.-i. V., ukoliko bi za to i postojali zakonski uvjeti, u propisanom zakonskom postupku ne može biti u neposrednoj i adekvatnoj uzročnoj vezi sa nastalom štetom.

24. Prema tome, kada se u obzir uzme cjelokupni do sada navedeni kompleks uzroka predmetne štete proizlazi da je u konkretnom slučaju tipičan uzrok za koji životno iskustvo pokazuje da redovno dovodi do štete - kršenje ugovorne obveze Š.- e. V., do kojeg kršenja je došlo zbog pogrešno utvrđene poslovne politike te Z., a ne nepostupanje upravnih tijela tuženice.

25. Navodi, da je Ministarstvo … dozvolilo da isti ljudi rade na istoj adresi i da osnuju š.-k. z. koja je sadržajno i poslovno slijednik Z.-e. iz naprijed navedenih razloga nisu pravno relevantni.

26. Stoga ni po ovome sudu nema odgovornosti na strani petotuženice, te je reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a.

27. Revizija tužitelja podnesena je i u odnosu na troškove parničnog postupka, te se u odnosu na podnesenu reviziju u tom dijelu ističe se da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2005. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem pravomoćno odluka o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

28. Prema navedenom pravnom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka (jednako kao i odluka o troškovima postupka sadržana u presudi) nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova postupak niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispedencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom bilo presudom ili rješenjem.

29. Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a u odnosu na reviziju glede troškova postupka valjalo odbaciti podnesenu reviziju.

Zagreb, 8. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.