Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-49/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih K. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. u vezi članka 329. stavka 1. točke 2. i u vezi članka 52. i drugih Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženih K. P., J. O. i I. M. podnijetim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 9. ožujka 2021., broj K-Us- 13/2019-131, u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog K. P., odvjetnika Lj. P. V. te optuženog J. O. uz branitelja, odvjetnika H. K., i optuženog I. M. uz branitelja, odvjetnika P. J.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I Prihvaća se djelomično žalba optuženog K. P., ukida se dio pobijane presude u odnosu na optuženog K. P. zbog kaznenog djela opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude iz članka 331. stavka 3. u vezi sa člankom 329. stavak 1. točka 2. i člankom 52. KZ/11. i u odluci o oduzimanju imovinske koristi, a u odnosu na tog optuženika, te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II Uslijed odluke pod točkom I, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na optuženog K. P. u odluci o kazni na način da se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora od 2 (dvije) godine za kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. KZ/11., opisano u točki 2. izreke pobijane presude, te se na temelju tog propisa, optuženi K. P. za to djelo osuđuje na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine, a na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine optuženom K. P. se uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. listopada 2018. do 2. studenog 2020.
III Uslijed odluke pod točkom I, žalba državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude iz članka 331. stavka 3. u vezi sa člankom 329. stavak 1. točka 2. i člankom 52. KZ/11. je bespredmetna.
IV. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog J. O. i optuženog I. M., ukida se presuda suda prvog stupnja u odluci o troškovima kaznenog postupka u odnosu na te optuženike i u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
V Odbijaju se u ostalom dijelu žalbe optuženog K. P., optuženog J. O., optuženog I. M. i žalba državnog odvjetnika kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi K. P. proglašen je krivim da je pod točkom 1. počinio produljeno kazneno djelo protiv javnog reda - nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari u sastavu zločinačkog udruženja – djelo opisano u članku 331. stavku 3. u vezi sa člankom 52. KZ/11. i u vezi sa člankom 329. stavak 1. točka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 329. stavak 1. točka 2. u vezi članka 52. KZ/11., a radnjom opisanom pod točkom 2. i kazneno djelo protiv javnog reda - nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari – opisano i kažnjivo po članku 331. stavku 3. KZ/11., a sve u vezi članka 51. KZ/11., optuženi J. O. da je pod točkom 3. počinio produljeno kazneno djelo protiv službene dužnosti – poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. u vezi sa člankom 37. i u vezi sa člankom 52. KZ/11., a optuženi I. M., pod točkom 3. produljeno kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11.
1.1. Optuženom K. P. utvrđene su kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to za produljeno kazneno djelo iz članka 331. stavak 3. u vezi sa člankom 52. KZ/11. i u vezi sa člankom 329. stavak 1. točka 2. KZ/11., pobliže opisano u izreci presude pod točkom 1., na temelju članka 329. stavak 1. točka 2. u vezi članka 52. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a za kazneno djelo iz članka 331. stavak 3. KZ/11., pobliže opisano u izreci presude pod točkom 2., na temelju članka 331. stavak 3. KZ/11., kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, te je optuženi K. P. na temelju članka 329. stavak 1. točka 2. u vezi sa člankom 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženom K. P. uračunato je vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. listopada 2018. do 2. studenog 2020.
1.3. Optuženi J. O. proglašen je krivim da je pod točkom 3. izreke presude počinio produljeno kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. u vezi sa člankom 37. i u vezi sa člankom 52. KZ/11., na temelju članka 291. stavak 1. u vezi sa člankom 37. i u vezi sa člankom 52. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako isti u roku od 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
1.4. Optuženi I. M. proglašen je krivim da je pod točkom 3. izreke presude počinio produljeno kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11., pa je na temelju članka 291. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11. osuđen na kaznu zatvoru u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako isti u roku od 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
1.5. Na temelju članka 331. stavak 7. KZ/11. od optuženog K. P. oduzeto je oružje i streljivo pobliže opisano u izreci presude (stranice 12-24 izreke presude), za koje je određeno da će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.
1.6. Na temelju članka 556. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi članka 79. stavak 2. KZ/11. od M. P. trajno su oduzeti puškomitraljez M53, lovačka puška s glatkim cijevima marke "IŽ54" te pištolj "CZ", model 70 pobliže opisano u izreci presude (stranice 24-25 izreke presude), za koje je određeno da će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.
1.7. Utvrđeno je da novčani iznos od 81.000,00 kuna, 160,00 eura i 10,00 USA dolara u kunskoj protuvrijednosti predstavlja imovinsku korist koju je optuženi K. P. ostvario protupravnom radnjom te je utvrđeno da je taj novčani iznos imovina R. H., pa je na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. i članka 5. KZ/11. u vezi sa člankom 560. stavak 1. i 2. ZKP/08. od optuženog K. P. oduzeta imovinska korist u iznosu od 81.000,00 kuna, te kunska protuvrijednost od 160,00 eura i 10,00 USA dolara, a koji iznos je položen na računu Ministarstva državne imovine pa isti postaje imovina R. H. te će po pravomoćnosti presude biti uplaćen u proračun R. H.
1.8. Na temelju članka 148. stavak 3. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08. dužni su optuženici K. P., J. O. i I. M. u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, naknaditi trošak kaznenog postupka i to K. P. dužan je platiti ukupno 57.642,72 kuna od čega iznos od 27.039,38 kuna predstavlja 1/6 troškova vještačenja (biološkog, daktiloskopskog, balističkog i mehanoskopskog) i 1/6 troškova prevođenja nastalih do 15. listopada 2019., iznos od 5.100,00 kuna trošak psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, sudsko-medicinskog i vještačenja po vještaku za otorinolaringologiju, iznos od 1.516,67 kn predstavlja 1/3 troška prevođenja koji trošak je nastao nakon 15. listopada 2019., iznos od 18.986,67 kn na ime 1/3 troška traseološkog vještačenja koji je nastao nakon 15. listopada 2019., dok iznos od 5.000,00 kn predstavlja paušalnu svotu, kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti nakon što ti podaci sudu budu poznati, a optuženici J. O. i I. M. dužni su platiti ukupno 49.542,72 kn, od čega iznos od po 27.039,38 kuna predstavlja 1/6 troškova vještačenja (biološkog, daktiloskopskog, balističkog i mehanoskopskog) i 1/6 troškova prevođenja nastalih do 15. listopada 2019., iznos od po 1.516,67 kn predstavlja 1/3 troška prevođenja koji trošak je nastao nakon 15. listopada 2019., iznos od po 18.986,67 kn na ime 1/3 troška traseološkog vještačenja koji je nastao nakon 15. listopada 2019., dok iznos od po 2.000,00 kn predstavlja paušalnu svotu.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i izreći strožu kaznu optuženom K. P., a optuženom J. O. i optuženom I. M. izreći bezuvjetne kazne zatvora.
2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i optuženi K. P. po braniteljima D. D., odvjetniku u S. i Lj. P. V. odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 3. ZKP/08., te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 1. točka 3. ZKP/08.) i odluke o kazni (članak 467. stavak 1. točka 4. ZKP/08.). Predlažu da se žalba prihvati i presuda preinači na način da se optuženika osudi zbog kaznenog djela iz članka 331. KZ/11. i za to kazneno djelo da mu se izrekne primjerena kaznena sankcija, podredno da se ukine pobijana presuda te vrati na ponovno suđenje. Budući da se žalbe sadržajno podudaraju i nadopunjavaju, razmotrene su kao jedinstvena žalba optuženog K. P.
2.2. Žalbu je podnio i optuženi J. O. po svom branitelju H. K., odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, podredno da se ukine pobijana presuda te vrati na ponovno suđenje.
2.3. Žalbu je podnio i optuženi I. M. po braniteljima, P. J. i J. P., odvjetnicima u S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine te vrati na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetništva podnio je optuženi K. P. po svom branitelju D. D. ističući kako je postala praksa državnog odvjetništva da kroz kazne honorira one koji prihvate i priznaju krivnju, te dobiju blage sankcije, dok drugi koji to ne prihvate dobivaju dugogodišnje zatvorske kazne, kao što je to slučaj u odnosu na njegovog branjenika.
4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženog K. P., Lj. P. V., odvjetnika u Z., te optuženog J. O. i njegovog branitelja H. K., odvjetnika u S. i optuženog I. M. i njegovog branitelja, P. J., odvjetnika u S., a u odsutnosti optuženog K. P. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nisu pristupili, a obavijest o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.
6. Žalbe optuženika su djelomične osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika u odnosu na točku I izreke bespredmetna, a u ostalom dijelu neosnovana. O žalbi optuženog K. P. u odnosu na točku 1. presude i u odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi
7. U pravu je optuženi K. P. kada u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. u vezi sa člankom 329. stavak 1. točka 2. i člankom 52. KZ/11., opisano u točki 1. izreke pobijane presude, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, te u tome da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi.
7.1. Naime, optuženi K. P. proglašen je krivim za kazneno djelo opisano u točki 1. izreke pobijane presude, "…da je zajedno s M. R., G. P.-M. i M. Š. po prethodno stvorenom planu i dogovoru o zajedničkom djelovanju povezao s više nepoznatih osoba … radi višekratne kupovine većih količina vatrenog oružja i dijelova tog oružja iz S. A. D., te prodaje tog oružja na ilegalnom tržištu R. H. i stjecanja velike nepripadajuće materijalne dobiti … znajući za cilj zločinačkog udruženja i njegove kriminalne aktivnosti … ostvarivši time korist od najmanje 131.000,00 kuna, 160,00 eura i 10,00 američkih dolara, od čega je M. R. pribavio korist od 50.000,00 kn, a K. P. iznos od 81.000,00 kn, 160,00 eura i 10,00 USA dolara, te mu je na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. i članka 5. KZ/11. u vezi sa člankom 560. stavak 1. i 2. ZKP/08. oduzeta imovinska korist u iznosu od 81.000,00 kn, te kunska protuvrijednost iznosa 160,00 eura i 10,00 USA dolara,..".
7.2. No, iz izreke pobijane presude, iz činjeničnog opisa pod točkom 1. proizlazi samo iz alineje 2. da je optuženi P. prodao jedan pištolj marke Glock za iznos od 1500 eura i to G. P.-M., dok niti iz preambule točke 1., niti iz ostalih alineja činjeničnog opisa iz točke 1., pa čak niti iz opisa radnji M. R. ne proizlazi ostvarenje iznosa "od najmanje 131.000,00 kuna", niti je opisano od kojih je protupravnih radnji optuženik sam ostvario imovinsku korist 81.000,00 kuna, te iznos od 160,00 eura i 10,00 USA dolara, a niti je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo razloge za takva utvrđenja.
7.3. Slijedom navedenog, a budući da je bitno obilježje kaznenog djela opisanog u točki 1. izreke pobijane presude imovinska korist koja je navedena u iznosu od najmanje 131.000,00 kuna te za koji iznos se optuženik K. P. tereti da ga je ostvario zajedno sa M. R., a potom da je od toga iznosa on sam ostvario imovinsku korist 81.000,00 kuna, te iznos od 160,00 eura i 10,00 USA dolara, a da to ne proizlazi iz činjeničnog opisa, niti je sud za takva utvrđenja naveo razloge, to je optuženi K. P. u pravu kada u žalbi tvrdi da je izostankom razloga o odlučnim činjenicama ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a kada prvostupanjski sud potom od optuženika oduzima iznos od 81.000,00 kuna, te iznos od 160,00 eura i 10,00 USA dolara, kao protupravno ostvarenu imovinsku korist, ostvaren je i daljnji vid te bitne povrede jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi.
7.4. S obzirom na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. prvostupanjsku je presudu u točki 1. trebalo ukinuti i odlučiti kao pod točkom I izreke.
7.5. Iako je pobijana presuda ukinuta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., može se zaključiti da je u pravu žalitelj i kada upire na povredu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.
7.6. Naime, žalitelj smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu, jer je sud proveo dokaz čitanjem iskaza I. P., brata optuženika, dok u pobijanoj presudi nije uopće navedeno da je taj dokaz proveden, niti je sud isti analizirao, a niti se osvrnuo na obranu optuženog P., u pogledu novca koji je pronađen u njegovom sefu upravo u iznosu od 81.000,00 kuna, 160,00 eura i 10,00 USA dolara, dok brat optuženika tvrdi, a tako i sam optuženik u svojoj obrani, da je iznos od 81.000,00 kuna novac I. P., te kako je I. P. podnio i dokaze na okolnosti porijekla istog, a to je utjecalo ili je moglo utjecati na donošenje presude.
7.7. Doista, iz raspravnog zapisnika od 17. veljače 2021. (list 1769/2 spisa) proizlazi da je prvostupanjski sud "u dokazne svrhe, a uz suglasnost stranaka i na temelju članka 431. stavak 1. točka 6." pročitao zapisnik o ispitivanju svjedoka I. P. sastavljen u USKOK-u u Splitu 23. siječnja 2019. (listovi 697-699) spisa. Također iz istog zapisnika proizlazi da je optuženik na istoj raspravi iznio svoju obranu tvrdeći pri tome kako je od njega oduzet novac od 81.000,00 kuna, ali da je to bratov novac koji je čuvao u svom sefu, jer je u to vrijeme bilo puno provala u stanove i kuće, a brat nema sef.
7.8. No, u pobijanoj presudi, prvostupanjski sud, niti je naveo da je proveo ovaj dokaz, niti je iznio razloge zbog čega je taj dokaz "ignorirao", pa Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud bio dužan u presudi izložiti potpune, jasne i valjane razloge zbog kojih je proveo dokaz čitanjem iskaza I. P. i na koje okolnosti, pogotovo stoga što se radi o odlučnim činjenicama o kojima izravno ovisi primjena prava, a to je utjecalo ili je moglo utjecati na donošenje presude. Naime, optuženik ima pravo na valjano obrazloženu sudsku odluku, kako prema standardima proklamiranim u odlukama Europskog suda za ljudska prava (dalje ESLJP), tako i sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08.
7.9. Međutim, neovisno o potrebi ukidanja prvostupanjske presude, već za sada se može reći da nije u pravu optuženik P. kada ističe kako presuda nema razloga o onim odlučnim činjenicama iz točke 1. koje se vežu uz ključnu tezu optužbe, odnosno o postojanju zločinačkog udruženja, a druga je stvar što žalitelj takve razloge suda ne prihvaća i u tom smislu iznosi svoja subjektivna utvrđenja i ocjene, međutim time se ne ostvaruje istaknuti oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već se isto odnosi na žalbene razloge zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. No, kako se, zbog naprijed utvrđenih počinjenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka prvostupanjska presuda ne da ispitati, to se u pogledu ostalih žalbenih osnova iz kojih je optuženik žalbom pobija (iz članka 470. stavka 1. i 3. ZKP/08.), ovaj drugostupanjski sud nije upuštao u njihovu ocjenu, sve dok se uočene bitne povrede ne otklone.
8.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ovdje ukazano, te će ponovno izvesti sve raspoložive dokaze, vodeći pritom posebno računa i o pravima obrane i svim izvedenim dokazima, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti. Pri tome će prvostupanjski sud posebnu pažnju obratiti na činjenični supstrat optužbe (ovisno o intervenciji ili neintervenciji tužitelja u optužbu), a potom će odlučiti i o pitanju krivnje optuženika, kako u pogledu subjektivnog elementa djela, tako i o svim objektivnim okolnostima u kojima je kazneno djelo počinjeno, te u odnosu na njegovu ulogu i kriminalne aktivnosti u sastavu zločinačkog udruženja, te u odnosu na to da li je iz takvih kriminalnih aktivnosti ostvario imovinsku korist, te ako je u kojem iznosu i na temelju čega je to utvrđeno. Osobito treba navesti jasne i razumljive razloge za svoje odluke i izvedene zaključke, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, u skladu s odredbom iz članka 459. stavak 5. ZKP/08.
O žalbi optuženog K. P. u odnosu na točku 2. presude
9. Ispitujući pobijanu presudu, u povodu žalbe optuženika i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da presuda u odnosu na točku 2. sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i u skladu s izvedenim dokazima, pa tako i po pitanju bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. KZ/11.
9.1. Iako je optuženi P. u prvobitnom očitovanju o optužbi izjavio da ne prihvaća krivnju niti za jedno djelo koje mu je stavljeno na teret, u svojoj obrani promijenio je prvobitnu izjavu na način da priznaje krivnju i prihvaća odgovornost za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, iz članka 331. KZ/11., a istu tvrdnju i očitovanje potvrđuje i u svojim žalbama.
9.2. Stoga, dio žalbenih navoda o tome da je optuženik "dugogodišnji kolekcionar oružja i da je član Hrvatskog streljačkog saveza i lovačkog društva pa stoga da može legalno posjedovati barut i inicijalne kapisle lovačkog društva", a što je iznosio i u svojoj obrani, očigledno je da su usmjereni na žalbenu osnovu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i na odluku o kazni.
9.3. No, ovdje treba napomenuti da je optuženik tijekom predmetnog kaznenog postupka za to kazneno djelo izjavio da se smatra krivim, pa u skladu s člankom 464. stavkom 7. ZKP/08., žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja može podnijeti samo ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka. Kako se optuženik u prisutnosti branitelja na raspravi dana 17. veljače 2021. (list 1770 spisa) izjasnio da se smatra krivim za kazneno djelo iz ove točke, te je u tijeku rasprave verbalno izrazio žaljenje i kajanje "što se ogriješio o zakon R. H.", to žalba iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena, a niti se radi o novim činjenicama i dokazima koji su važni za odluku o kazni.
9.4. Dakle, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio da je optuženi K. P. 23. listopada 2018. u O., u svojoj kući, bez ovlaštenja i protivno odredbi članka 6. i 7. stavak 1. i 2. Zakona o oružju ("Narodne novine" broj: 63/07., 146/08., 59/12. i 70/17.) držao veće količine vatrenog oružja, streljiva i eksplozivnih tvari i njihovih sastavnih dijelova, navedenih pod točkom 2. izreke presude, jer navedeno proizlazi iz priznanja optuženog P. danog na raspravi, a koje priznanje je potkrijepljeno kako brojnim potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, serijskih brojeva navedenih u izreci presude, tako i dokaza provedenog balističkog i mehanoskopskog vještačenja, jer se radi o većim količinama vatrenog oružja, streljiva, eksplozivnih tvari ili njihovih sastavnih ili rezervnih dijelova, čije je nabavljanje, prodaja ili posjedovanje građanima zabranjeno. Uostalom, sam optuženi P. priznao je u svojoj obrani da je znao da se radi o streljivu, oružju i sastavnim rezervnim dijelovima oružja čije je držanje građanima zabranjeno, kao i da je isto posjedovao iz razloga što je opsjednut oružjem u koje se izvrsno razumije tako da zna sklapati dijelove pištolja i oružja.
9.5. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon, pravno označivši opisanu djelatnost optuženika kao kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. KZ/11., a ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon. Isto tako, prvostupanjski sud je posve opravdano na temelju članka 331. stavak 7. KZ/11. od optuženog K. P. oduzeo veliku količinu oružja, streljiva i drugo pobliže opisano u izreci presude (stranice 12-24 izreke presude), a za koje je određeno da će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.
10. S obzirom na to da je prihvaćanjem optuženikove žalbe u odnosu na kazneno djelo opisano u točki 1. izreke, prvostupanjska presuda u tom dijelu ukinuta, to je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, postupajući sukladno članku 478. ZKP/08., ispitao prvostupanjsku presudu u odluci o kazni u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. presude te je ocijenjeno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je prvostupanjski sud pravilno optuženiku kao olakotne okolnosti cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost i narušeno zdravstveno stanje, dok je otegotnom cijenjena jačina ugroze zaštićenog dobra, jer je isti neovlašteno posjedovao izuzetno velike količine vatrenog oružja, streljiva i eksplozivnih tvari namijenjenih izradi i prodaji drugima, a koje je skladištio u svojoj kući, te stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno.
10.1. Imajući na umu navedene okolnosti, drugostupanjski sud prihvaća od strane prvostupanjskog suda utvrđenu kaznu zatvora od 2 (dvije) godine za kazneno djelo iz članka 331. stavak 3. KZ/11. smatrajući da je upravo to kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela te stupnju krivnje, te da će ista utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine optuženom K. P. se uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. listopada 2018. do 2. studenog 2020.
10.2. Stoga, žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovane, jer ovako odabrana kazna niti je prestroga, niti je preblaga, već je primjerena, pa se niti strožom, a niti blažom, ne bi ostvarila svrha izricanja kazne, u smislu specijalne i generalne prevencije.
O žalbama optuženog J. O. i optuženog I. M. u odnosu na točku 3. presude, osim zbog odluke o troškovima postupka
11. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženici J. O. i I. M. ističu da je izreka pobijane presude u suprotnosti s obrazloženjem iste zbog proturječnosti između činjeničnog i pravnog opisa djela u izreci, kao i zbog toga što obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tvrde da se u obrazloženju pobijane presude navode radnje koje su oni navodno počinili, dok se u činjeničnom opisu u izreci propušta navesti razloge o tome, tj. iz koje njihove djelatnosti je nastao pojedini modalitet zabranjenog postupanja, zbog čega da postoji proturječnost između činjeničnog i pravnog opisa izreke pobijane presude, kao i u razlozima pobijane presude, tako da se presuda ne može ispitati.
11.1. Suprotno tvrdnjama iz žalbi navedenih optuženika, presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i u skladu s izvedenim dokazima, pa tako po pitanju uloge i radnji poticatelja i počinitelja, a druga je stvar što žalitelji takve razloge suda ne prihvaćaju i u tom smislu iznose svoja subjektivna utvrđenja i ocjene. Međutim time se ne ostvaruje istaknuti oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalitelji te postupovne prigovore isprepliću sa žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
11.2. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nije utvrđeno postojanje nijednog vida bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a ni koje druge na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11.3. Daljnjim žalbenim navodima u odnosu na postojanje navedene bitne povrede odredaba kaznenog zakona optuženici zapravo ponavljaju svoju obranu, pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a što će biti razmotreno u nastavku ove odluke u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. U odnosu na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja potrebno je napomenuti kako optuženici J. O. i I. M. u većem i pretežitom dijelu izjavljenih žalbi osporavaju, u suštini, pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na odlučne činjenice kao što su zajedničko i dogovorno djelovanje oba optuženika u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi drugoj osobi, te načina utvrđivanja sadržaja paketa, te ističu kako nije postojala svijest niti jednog od njih da bi u obavljanju svojih poslova postupali na način kako ih se to tereti u točki 3. pobijane presude.
12.1. Međutim, nasuprot žalbenim navodima ovih optuženika, po ocjeni suda drugog stupnja, činjenično stanje je od strane suda prvog stupnja u potpunosti i na pravilan način utvrđeno.
12.2. Nisu u pravu optuženici kada tvrde da tijekom dokaznog postupka nije na potpuno nedvojben način dokazano da su zajednički i dogovorno djelovali i postupali u nakani pribavljanja protupravne imovinske koristi M. R.
12.3. Naime, u odnosu na ove odlučne činjenice, utvrđenja suda prvog stupnja temelje se prvenstveno i u pretežitom dijelu na iskazima svjedoka A. H., M. T. i I. P. te materijalne dokumentacije, a posebice na temelju reproduciranih snimki sadržaja nadziranih razgovora između M. R. i optuženog J. O. Tako iz sadržaja nadziranih razgovora imenovanih proizlazi da između M. R. i okrivljenog J. O. nije bio samo odnos stranke i djelatnika, već da je to bio prijateljski odnos više od toga, a njihovi razgovori su se odvijali uglavnom izvan radnog vremena za stranke, u kasnim noćnim satima. Tako iz same obrane optuženog J. O. razvidno je kako je od M. R. primao poklone kao zahvalu za učinjeno od strane I. M. No, da se nije radilo samo o "smokvama i maslinovim ulju", već i o "nagradama" za učinjeno, s pravom prvostupanjski sud nalazi da se potvrđuje iz dijela razgovora od 23. kolovoza 2018. u 21:26:51 sati koje prigode M. R. obavještava O. "kako je bio na iglicama i kako je sve dobro prošlo,… da su mu zahvalni do groba, te da… on sad slobodno može ići na godišnji odmor", na što mu je O. odgovorio da je taman bio s "njim" na kavi,"..kako je ovaj otvarao carinske vreće i da mu je za sat vremena rekao da je riješeno…" te da mu je dao nagradu za učinjeno, a misleći pri tom na okrivljenog M., te navodeći "da on to njemu ne radi iz ljubavi, nego radi novca…", a potom u nastavku tog istog razgovora M. R. O. kaže: "ovo ne bi nitko za nikoga napravio što ste vi njega natjerali da napravi za mene", na što mu O. odgovara da on to nije napravio badava. Da to doista nije bilo badava, potvrđuje i nastavak razgovora kada M. R. pita "što su mu oni dužni", a J. O. odgovara da mu je on dao, da bi potom R. rekao: "šta pet, pet, nula, nula, aha, a je li to njemu OK". J. O. odgovara da mu je to OK, a R. uzvraća da će mu to u nedjelju najvjerojatnije riješiti tako da bude bez brige i ponovno ga pita "da li mu je dao više", na što J. O. potvrđuje da mu je dao više i "da je riješeno, da je riješeno da je sve riješeno i za papire i ono i za ono i za ono u za sve eurića i sve da je dobro". J. O. mu potom govori kako "mu je rekao" da će ga nagradit čovjek, samo da to riješi. M. R. mu zahvaljuje i govori da nema što reći, da mu kapa do poda, "njemu" (I. M.) i J. O. te pojašnjava da nitko to ne bi za nikoga napravio to što je on uspio.
12.4. Dakle, prvostupanjski sud je u pravu kada zaključuje da O., govoreći da je "on" i da je "dao njemu", upravo I. M., te da se to potvrđuje i iz iskaza A. H. koji je rekao da poznaje optuženike J. O. i I. M., te da s J. O. radi od 1991. te da dijele isti ured. Naveo je da je prilikom rada uočio da J. O. radi uvozne carinske deklaracije za stranku po imenu M. R. te da je to uočio stoga što dijele isti program. Iskazao je i da mu je poznato da je I. M. u nekoliko navrata dolazio u njihovu kancelariju i da je J. O. s njim odlazio na kavu. Ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti ovog iskaza nije upitna, kao i zaključak suda da se radilo o zajedničkom i dogovornom djelovanju O. i M., a u nakani pribavljanja protupravne imovinske koristi M. R. To se posebno potvrđuje iz prethodno citiranog razgovora R. i O. kada O. odgovora R. "… da je taman bio s "njim" na kavi, kako je ovaj otvarao carinske vreće i da mu je za sat vremena rekao da je riješeno te da mu je dao nagradu za učinjeno…", a R. nakon toga u biti pohvaljuje O. za ostvareni utjecaj (čitaj poticaj) O. prema M. kada mu kaže "…ovo ne bi nitko za nikoga napravio što ste vi njega natjerali da napravi za mene…" te "…da mu kapa do poda, "i njemu" te pojašnjava O. "… da nitko to ne bi za nikoga napravio to što je on uspio…".
12.5. Ž. M. u svojoj žalbi problematizira zaključak prvostupanjskog suda o tome "da bi ta druga osoba o kojoj govori O. bio I. M.", jer da u vrijeme razgovora između O. i R. od 12. rujna 2018. O. govori o "prijatelju koji se vraća slijedeći tjedan", a kako iz podataka o korištenju godišnjeg odmora proizlazi da se M. vratio s godišnjeg odmora 7. rujna 2018., što znači da je bio na poslu u to vrijeme razgovora, da prvostupanjski sud pogrešno izvodi zaključak da je taj "prijatelj" u stvari M. Isto tako problematizira zaključke suda o postojanju svijesti optuženog M. o sadržaju pošiljki, pri čemu smatra da je prvostupanjski sud u dijelu činjeničnog opisa koji je po optužnici glasio "….u kojima se nalazilo oružje i dijelovi oružja…" dodao riječ "iako"…"se u istima nalazilo oružje i dijelovi oružja…" sugerirajući time i više od optužbe, upravo na svijest i znanje optuženog M. o sadržaju pošiljki.
12.6. Gotovo isto problematizira i optuženi O., navodeći u svojoj žalbi kako nije znao što se nalazilo u paketima za M. R., te kako nije bilo nikakve svijesti da on ili netko treći pribavlja protupravnu korist R., da to niti ne proizlazi iz činjeničnog opisa, te kako iz njegove obrane jasno proizlazi "da nikad nije poticao, niti bilo što tražio" od M. Oba optuženika ističu kako su dnevno pregledavali preko 50.000 paketa, te da su postupali sukladno svojim ovlastima i po pravilima službe i prema paketima za R., na kojima je pisalo da se radi o dijelovima za bicikle, igračke i slično, te da su paketi bili ispod vrijednosti za carinjenje i mogli biti "pušteni u slobodan promet bez obveze podnošenja…".
12.7. No, suprotno prethodnim žalbenim navodima, nema dvojbe o tome da su optuženici O. i M. zajednički i dogovorno djelovali i postupali u nakani pribavljanja protupravne imovinske koristi M. R., sukladno utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, a koji su već opisani u točkama 12.3. i 12.4. ove odluke, pa ih je nepotrebno ponavljati, a činjenice o korištenju godišnjeg odmora koje se ističu u žalbi, niti umanjuju, niti utječu, na ispravan zaključak suda da je "on" i "prijatelj" doista optuženik I. M.
12.8. Isto tako, iz jasnih, detaljnih i međusobno podudarnih iskaza svjedoka M. T., I. P. i A. H. proizlazi kako je optuženi I. M. sukladno svom radnom mjestu i pravilima službe i praksi, trebao otvoriti i kontrolirati pošiljke upućene M. R. iz SAD-a, a što proizlazi iz točke 5. Upute o postupanju s poštanskim pošiljkama i određivanju H. P. d.d. kao deklaranta u poštanskom prometu od 25. travnja 2016., dok je optuženi I. M. postupao protivno toj odredbi. Upravo je on dana 23. kolovoza 2018., 22. listopada 2018. i 31. listopada 2018. poštanske pošiljke namijenjene M. R., bez obavljene carinske kontrole, odnosno otvaranja i pregleda pustio u slobodan promet što proizlazi iz lista evidencije usmjerenih pošiljki H. p. Svjedoci T. i P. naveli su da je po pravilima njihove službe, carinski službenik koji je raspoređen u P. carinjenja na sortiranju poštanskih pošiljki trebao te poštanske pakete, koji su došli iz S. A. D. otvoriti i pregledati, da bi znao da li je rizična i da li je takva pošiljka podložna carinjenju ili se pušta u slobodan promet bez podnošenja carinjenja. Carinski službenik koji je raspoređen na to radno mjesto, upravo je bio I. M. te da je isti po pravilima službe i uobičajenoj praksi sukladno radnom mjestu kojeg obavlja, trebao otvoriti pakete oznaka ….., ….., ….. i ….. i pregledati njihov sadržaj. Pri tome s pravom prvostupanjski sud ima u vidu iskaz svjedoka H. koji je naveo da je prilikom rada uočio kako J. O. radi uvozne carinske deklaracije za stranku po imenu M. R., (to je uočio stoga što dijele isti program) i da mu je poznato da je I. M. u nekoliko navrata dolazio u njihovu kancelariju i da je J. O. s njim odlazio na kavu. Isto tako, pročitanom i pregledanom dokumentacijom spornih pošiljki opisanih u točki 3. presude potvrđeno je da se radi o gore navedenim paketima naznačenih serijskih brojeva upućenih M. R., koje je I. M. (sad je već jasno na nagovor i traženje optuženog J. O.), a bez da je obavio carinsku kontrolu i svjestan da se takve pošiljke prije označavanja poštanskim štambiljem "pušteno u slobodan promet bez obveze podnošenja" trebaju otvoriti i pregledati, što nije učinio.
12.9. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno te svih provedenih dokaza zajedno te dovodeći ih potom u međusobnu vezu i u vezu s drugim provedenim dokazima, prvenstveno iz nadziranih telefonskih razgovora O. i R., a potom pročitanom i pregledanom dokumentacijom, uz vjerodostojne iskaze ispitanih svjedoka, donio zaključke koji su u potpunosti logični i uvjerljivi, a tiču se upravo postojanja činjenica koje se odnose na zajedničko i dogovorno postupanje ovih optuženika, kako je to u dostatnoj mjeri i valjano obrazloženo u pobijanoj presudi.
13. U okviru žalbene osnove zbog povrede kaznenog zakona (koju pri tome ne označava navođenjem zakonskih odredaba) optuženi J. O. ističe da bi pobijana presuda, trebala rezultirati oslobađajućom presudom, jer da na strani optuženika nije postojala svijest niti o sadržaju paketa za M. R., niti da istom pribavi korist, niti da bi bilo tko od carinskih djelatnika puštanjem u slobodan promet paketa počinio bilo kakvo kazneno djelo, niti je on poticao I. M. da iskoristi svoj položaj i ovlasti, da on nije na bilo koji način poticao optuženog M. da prekorači granice svojih ovlasti, da u obrazloženju pobijane presude nije navedeno u čemu se očituje poticanje, a pri čemu treba imati u vidu da je optužba ovog optuženika izdvojila iz zločinačke organizacije. Optuženi I. M. samo na posredan način u svojoj žalbi upire na povredu kaznenog zakona ističući kako bi u njegovom slučaju, najviše što je bilo moguće, postupanje ovog optuženika tretirati stegovnim djelom protiv službene dužnosti, jer je postupio protivno točki 5. spomenute Upute.
13.1. Međutim, ni u navedenom ovi žalitelji nisu u pravu. Protivno istaknutim žalbenim navodima, iz komunikacije između optuženika O. i R. proizlazi postupanje ovog optuženika, kao poticatelja prema optuženom M., kao i postupanje M. kao carinskog djelatnika. U obrazloženju pobijane presude navedeno je u čemu se sastoji poticanje kao radnja koja je inkriminirana optuženom O. (stranica 69., 5. pasus pisane presude), a to vrlo jasno proizlazi i iz cjeline tog dijela obrazloženja, a posebno iz onog njegovog dijela u kojemu je reproduciran sadržaj telefonske komunikacije pa se žalitelji, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuju na dio obrazloženja pobijane presude u kojemu je reproduciran cijeli sadržaj te telefonske komunikacije te su izneseni i zaključci prvostupanjskog suda u pogledu ove inkriminacije, a koji su u cijelosti prihvaćeni od strane ovog drugostupanjskog suda, u odnosu na oba optuženika (točke 12.1.-12.4. i točke 12.7.-12.8. ove odluke).
13.2. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio kazneni zakon, kada je proglasio krivim optuženog J. O. da je počinio produljeno kazneno djelo protiv službene dužnosti, poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. u vezi sa člankom 37. i u vezi sa člankom 52. KZ/11., a optuženog I. M., da je radnjom opisanom pod točkom 3. počinio produljeno kazneno djelo protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11.
13.3. Prema tome, žalbe optuženog O. i M. zbog povrede kaznenog zakona nisu osnovane, a ni ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu oba optuženika bio povrijeđen kazneni zakon. 14. Žaleći se zbog odluke o kazni, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, navodi da su izrečene uvjetne osude neprimjerene i da se istima neće postići ciljevi specijalne i generalne prevencije budući da prvostupanjski sud kod optuženog J. O. i optuženog I. M. nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao otegotnu okolnost jačinu ugroze zaštićenog dobra, pogotovo kada se uzme u obzir da je optuženi O. kazneno djelo počinio kao otpremnik P. C. Z., a optuženi M. kao carinski službenik čime je zlouporabio svoj položaj u obavljanju zvanja, što može dovesti do nesagledivih posljedica s obzirom na osjetljive poslove i zadatke koje obavljaju, dok su olakotne okolnosti precijenjene, pa predlaže da se optuženom O. i optuženom M. izreknu bezuvjetne kazne zatvora.
14.1. Optuženi O. u uvodu žalbe samo naznačuje da se žali i zbog odluke o kazni, no tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, osim što u zaključku žalbe navodi da se njegovo "zdravstveno stanje nakon objave presude dramatično pogoršalo i da je njegova obitelj zabrinuta za njegov život." Međutim, njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08.).
14.2. Isto tako, optuženi M. u uvodu žalbe samo naznačuje da se žali i zbog odluke o kazni, no tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Međutim i njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08.).
14.3. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za odmjeravanje kazne, kao i da im je dao pravilan značaj. Tako je J. O. i I. M. sud kao olakotnu okolnost cijenio njihovu dosadašnju neosuđivanost, stariju životnu dob, kao i narušeno zdravstveno stanje, a otegotnim je u odnosu na obojicu optuženika cijenjena jačina ugroze zaštićenog dobra budući se takvim postupanjem šteti ugledu službe i gubi povjerenje građana u institucije.
14.4. Uzevši u obzir navedeno i prema ocjeni ovoga suda, izrečene kazne zatvore od po 1 (jednu) godinu svakom, koje su im zamijenjene uvjetnom osudom s dugim rokom kušnje u trajanju od 5 (pet) godina primjerene su težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i osobama konkretnih optuženika kao počinitelja te je za očekivati da će se njima ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
14.5. Stoga, a ne umanjujući ni obezvrjeđujući društvenu opasnost i način počinjenja kaznenih djela za koja su ovi optuženici proglašeni krivima, nije prihvaćena žalba USKOK-a koji se zalaže za izricanje bezuvjetnih kazni zatvora u odnosu na oba optuženika, ne navodeći pri tome nijednu novu okolnost koja bi njihovom postupanju davala teži značaj, a koja nije bila poznata prvostupanjskom sudu i ocijenjena od strane toga suda.
O žalbama optuženog J. O. i optuženog I. M. zbog odluke o troškovima postupka
15. Žaleći se zbog odluke o troškovima postupka oba optuženika navode kako je prvostupanjski sud donio nepravilnu odluku, jer je ove optuženike obvezao na troškove postupka koji se ni na koji način ne mogu povezati sa kaznenim djelom za koje su proglašeni krivima, a radi se o troškovima biološkog, daktiloskopskog, balističkog i mehanoskopskog vještačenja, te troškova prevođenja nastalih tijekom postupka. Ističu da se radi o troškovima vještačenja oružja i drugog vezanih uz točku 1. i 2. optužbe, a u odnosu na optuženog P. i drugih optuženika koji su vezani uz te točke, dok se troškovi prevođenja odnose na ispitivanje svjedoka M. Š. putem konferencijske veze koji je ispitan po prijedlogu optuženog P. na okolnosti iz točke 1. presude, te se ni na koji način njegov iskaz ne reflektira na točku 3. za koju su terećeni optuženici O. i M. Stoga smatraju da je odluka o troškovima donesena suprotno članku 148. stavak 3. ZKP/08. kojim je propisana individualizacija troškova.
15.1. Iz odluke o troškovima postupka proizlazi da je prvostupanjski sud obvezao J. O. i I. M. da su dužni platiti ukupno po 49.542,72 kuna od čega iznos od po 27.039,38 kuna predstavlja 1/6 troškova vještačenja (biološkog, daktiloskopskog, balističkog i mehanoskopskog) i 1/6 troškova prevođenja nastalih do 15. listopada 2019., iznos od po 1.516,67 kuna predstavlja 1/3 troška prevođenja koji trošak je nastao nakon 15. listopada 2019. (nakon donošenja presude Kov-Us-7/19.), iznos od po 18.986,67 kuna na ime 1/3 troška traseološkog vještačenja koji je nastao nakon 15. listopada 2019., dok iznos od po 2.000,00 kuna predstavlja paušalnu svotu.
15.2. Iz obrazloženja presude proizlazi da su vještačenja provedena u odnosu na privremeno oduzeto oružje, streljivo i drugo od optuženog P., te u odnosu na privremeno oduzeto oružje od Š., P.-M. i R. (presuđeni pravomoćnim presudama po sporazumu stranaka), a trošak prijevoda je doista vezan uz svjedoka Š. koji je ispitan po prijedlogu optuženog P. na okolnosti iz točke 1. presude.
15.3. Člankom 148. stavak 3. ZKP/08. je propisano da kada je "više okrivljenika proglašeno krivima sud će odrediti koliki će dio troškova podmiriti svaki od njih…". Prvostupanjski sud smatra da kako su "neki troškovi nastali prije donošenja presuda u predmetima Kov-Us-4/2019. i Kov-Us-7/2019., a nastali su povodom podignute optužnice protiv šestorice okrivljenika te su stoga i okrivljenici P., O. i M. obvezani, jednako kao što su pravomoćnim presudama obvezani Š., P.-M. i R. platiti po 1/6 troškova, dok su u odnosu na troškove vještačenja i prevođenja nastalih nakon 15. listopada 2019., odnosno nakon objavljene presude u predmetu Kov-Us-7/2019. obvezani okrivljenici P., O. i M. platiti po 1/3 istih." Dakle, sud je podijelio troškove na jednake dijelove, neovisno o tome tko ih je uzrokovao ili uz koji dio postupka su vezani i u odnosu na koga su nastali.
15.4. Stoga su u pravu optuženici O. i M. da je sud prilikom donošenja odluke o trošku trebao odlučiti po načelu individualizacije, tj. trošak vezati uz optuženika koji je trošak skrivio ili je isti nastao u vezi sa dokazivanjem kaznenog djela za koje je terećen, pa će prvostupanjski sud sukladno navedenom donijeti novu odluku o troškovima postupka za ove optuženike vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka.
16. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. i članka 483. stavka 1. ZKP/08.
Zagreb, 8. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.