Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 39 Gž-13/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev predsjednice vijeća, mr. sc. Neri Radas sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. R., OIB…, iz S., koju zastupa punomoćnik A. S., odvjetnica u S., protiv tužene D. P., OIB…, iz S., koju zastupa punomoćnik I. V., odvjetnica u S., radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ps-45/2020-32 od 4. studenog 2021. i žalbi tužiteljice protiv rješenja istoga naslova i broja od 4. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene D. P. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ps-45/2020-32 od 4. studenog 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice N. S. R. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ps-45/2020-32 od 4. studenog 2021.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj D. P., OIB… da se iseli iz nekretnine upisane u zk.ul. 4.., K.O. S. S. i to kč.br.1../1, Broj D.L. 79, ZGRADA MJEŠ. UPORABE od 496m2 i DVORIŠNA ZGRADA, … od 13m2 i to 4. Suvlasnički dio: 1/20 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), 1/20 dijela čest.br.1../1 zgrada mješovite uporabe od 496 m2 i dvorišna zgrada od 13 m2 s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 2- trosoban stan na I. katu u hodniku desno od 3 sobe, kuhinje, balkona, pomoćnih prostorija u površini od 65,10 m2 i drvarnice u podrumu broj 9, te istu preda u posjed slobodan od osoba i stvari tužiteljici N. S. R., OIB…, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj D. P., OIB… da tužiteljici N. S. R., OIB… nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 4. studenog 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

" Odbija se prijedlog tužiteljice – predlagateljice osiguranja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj-protustranci D. P., OIB… da se u roku od 24 sata od donošenja ove privremene mjere iseli iz nekretnine upisane u zk.ul. 4.., K.O. S. S. i to kč.br. 1…/1, Broj D.L. 79, ZGRADA MJEŠ. UPORABE od 496 m2 i DVORIŠNA ZGRADA, … od 13 m2 i to 4. Suvlasnički dio: 1/20 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), 1/20 dijela čest. br. 12../1 zgrada mješovite uporabe od 496 m2 i dvorišna zgrada od 13 m2 s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 2-trosoban stan na I. katu u hodniku desno od 3 sobe, kuhinje, balkona, pomoćnih prostorija u površini od 65,10 m2 i drvarnice u podrumu broj 9, te istu preda u posjed slobodan od osoba i stvari tužiteljici-predlagateljici osiguranja N. S. R., OIB…

Rješenje o privremenoj mjeri ima učinak rješenja o ovrsi.

Ova privremena mjera trajati će do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda."

3. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužena, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači. Tužena potražuje troškove sastava žalbe.

4. Protiv rješenja suda prvoga stupnja žalbu podnosi tužiteljica, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijano prvostupanjsko rješenje preinači. Tužiteljica potražuje troškove sastava žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tužene, tužiteljica osporava žalbene navode te predlaže žalbu tužene kao neosnovanu odbiti, a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu. Tužiteljica potražuje troškove sastava odgovora na žalbu.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za iseljenjem tužene, iz stana pobliže opisanog u izreci pobijane odluke, na kojem tužiteljica ima osnovano pravo osobne služnosti uporabe i stanovanja.

8. Suprotno navodima žalbe tužene, pri donošenju prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka razumljiva i nije proturječna, obrazloženje sadrži potpune, jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, nema proturječja između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava i zapisnika i presuda se može ispitati.

9. Kako nije uočeno postojanje niti ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, to nije ostvaren navedeni žalbeni razlog.

10. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

11. U tijeku postupka u bitnome je utvrđeno: da tužiteljica na predmetnoj nekretnini, stanu pobliže opisanom u izreci pobijane odluke, ima u zemljišnim knjigama upisano pravo osobne služnosti uporabe i stanovanja te da ista stanuje u tom stanu, a sve temeljem sporazuma o osnivanju prava osobne služnosti koji je tužiteljica zaključila sa Dragoljubom Rajšićem svojim, sada pokojnim, suprugom 12. travnja 2018.; da je vlasnica predmetnoga stana tužena, koja je vlasništvo stekla temeljem ugovora sklopljenim sa Lordanom Poznanovićem svojim sinom, a koji je prethodno postao vlasnikom temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa Dragoljubom Rajšićem; da je tužena 21. prosinca 2020. ušla u predmetni stan, od kojeg datuma u istome boravi u jednoj od soba (druga soba lijevo, gledano iz hodnika kojim se ulazi u stan). Utvrđuje prvostupanjski sud i to da tužiteljica nije pristala na useljenje tužene odnosno da se nije odrekla prava stanovanja i uporabe jedne sobe koju tužena koristi.

12. Na temelju navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu, kada je naložio tuženoj iseljenje iz predmetne nekretnine.

13. Sukladno odredbi članka 233. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati, isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

14. Stoga, kako je tužena kao vlasnik dužna trpjeti tužiteljičino pravo služnosti, uporabe i stanovanja, kao teret na predmetnom stanu, pravilno je prvostupanjski sud sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, usvojio tužbeni zahtjev za iseljenje tužene iz predmetne nekretnine.

15. Potrebno je navesti, da je prvostupanjski sud nakon valjano provedenog dokaznog postupka za ocjenu rezultata izvedenih dokaza dao logične i valjane razloge, a tako obrazloženo uvjerenje nije moguće s uspjehom pobijati. Tužena u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze pa stoga njezina žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koje je ovlašten jedino sud. Kako žaliteljica u žalbi ocjeni prvostupanjskoga suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, njezini žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.

16. S obzirom na žalbene navode kojima se osporava postojanje aktivne legitimacije tužiteljice, valja navesti, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, da pravo tužiteljice proizlazi iz navedene odredbe članka 233. stavak 1. ZV-a, pa je stoga pogrešno pravno shvaćanje žaliteljice da bi tužiteljica imala samo pravo na posjedovnu zaštitu kao nositeljica prava osobne služnosti uporabe i stanovanja predmetne nekretnine.

17. Nadalje, s obzirom na žalbene navode potrebno je navesti da sukladno odredbi članka 203. stavak 1. ZV-a pravo plodouživanja je osobna služnost koja svojeg nositelja ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužnom stvari) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sučanstvo. Stoga, tužiteljica koja ima pravo osobne služnosti uporaba i stanovanja na predmetnom stanu, ima pravo na potpunu uporabu i korištenje predmetnoga stana kao poslužne stvari, dok tužena iako vlasnica toga stana, to pravo nema.

18. Ujedno, navodi se da niti jedna strana u tijeku postupka nije predlagala izvođenje dokaza uvida u spis suda prvoga stupnja poslovni broj Psp-2/2021, te da stoga prvostupanjski sud taj dokaz nije niti mogao provesti.

19. Konačno, neosnovano tužena ističe prigovor o povredi prava na dom. Člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 – dalje: Konvencija) uređeno je pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, te se stavkom 1. navedenoga članka propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja,, dok je stavkom 2. određeno da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje toga prava, osim u skladu sa Zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Nadalje, odredbom članka 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav), propisano je pravo na nepovredivost doma, kao jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda. Dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost bez obzira na činjenicu je li to stanovanje zakonito ili bez ovlaštenja (Odluka Europskog suda za ljudska prava, Bjedov protiv Republike Hrvatske). Stoga, ukoliko postoje elementi da se na strani tužene radi o domu, u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava, tada je potrebno ispitati i provesti test razmjernosti kako bi se odgovorilo na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede navedene odredbe čl. 8. Konvencije, odnosno predstavlja li zahtjev za iseljenjem tužene neopravdano miješanje u njeno pravo na dom.

20. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužena uselila u predmetni stan (jednu sobu) nekoliko dana prije podnošenja tužbe u ovom predmetu (useljenje tužene i predmetna tužba su iz prosinca 2020.) tada tužena nije dokazala da uživa konkretne i postojane veze s predmetnim stanom, koje bi bile podloga za zaključak o tome da se predmetni stan smatra domom tužene. Posljedično nije bilo potrebno niti provoditi test razmjernosti, a na što tužena neosnovano ukazuje u žalbi.

21. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

22. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tužene i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

23. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere, s obrazloženjem kako nisu ispunjene pretpostavke predviđene odredbom članka 347. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20). Naime, tužiteljica kao predlagateljica nije učinila vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, niti da je ista mjera potrebna radi sprječavanja nasilja, a radi čega nije bilo potrebno privremeno urediti sporni odnos među strankama. Žalbeni navodi kojima se ukazuje na to da je privremenu mjeru potrebno odrediti a s obzirom da prvostupanjska presuda nije postala ovršna, su neosnovani, iz razloga što je privremena mjera zahtijevana do pravomoćnosti okončanja navedenoga prvostupanjskoga postupka, dakle, do donošenja ove drugostupanjske presude kojom je odbijena žalba tužene i prvostupanjska presuda potvrđena.

24. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

25. Zahtjevi stranaka za naknadom troškova sastava žalbi su odbijeni, jer sa žalbama stranke nisu uspjele (članak 154. stavak 1. ZPP-a), a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Zagrebu 8. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.